Širom svijeta obilježava se Međunarodni praznik rada u znak sjećanja na 40.000 radnika Čikaga koji su 1. maja 1886. godine stupili u štrajk zahtijevajući bolje uslove rada.

Organizatori protesta su zahtjeve prethodno uputili poslodavcima i vlastima tražeći da ih ispune do 1. maja 1886. godine.

Kao odgovor uslijedila je represija, a u sukobima sa policijom bilo je žrtava i ranjenih na obje strane. Sedmorica sindikalnih aktivista osuđeni su na smrt.

Drugi kongres Radničke internacionale, odlučio je da se od 1890. godine 1. maja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. vijeka dobilo masovne razmjere.

Kao simbol radničkog bunta prihvaćen je crveni karanfi.

Međunarodni praznik rada sindikati u Crnoj Gori  obilježiće u Podgorici protestnim šetnjama i muzičkim hepeningom.

Tokom protestnog marša biće upućena poruku institucijama o neophodnosti otvaranja novih radnih mjesta u proizvodnji.

Sa druge strane Unija slobodnih sindikata odvojeno će organizovati protestnu šetnju, ispred zgrade Vlade, jer se protive održavanju hepeninga.