Novinari znaju da je darovitost veoma važna za njihov posao, ali su svjesni da je treba nadgraditi dobrim obrazovanjem.

Piskarala vjeruju da je jedino važan talenat i ubijeđeni su da ga imaju u neograničenim količinama.

Novinari su spremni na stalni napor kultivisanja vlastitog talenta i usavršavanja profesionalnog znanja i vještina.

Piskarala i samu pomisao na profesionalno usavršavanje doživljavaju kao napad na njihov stvaralački integritet.

Novinari prerađuju i glačaju svoje priče kad god za to imaju vremena.

Piskarala misle da su njihove priče savršene i da ih nužno kvari svaka naknadna, makar i njihova vlastita intervencija.

Novinari  sebe doživljavaju kao pripadnike profesije koja služi interesima građana i javnosti.

Piskarala uobražavaju da su građani počastvovani time što su prilici da dođu u dodir sa njihovim “djelima“.

Napomena: Ovo sam napisao prije desetak godina, dok sam radio u Institutu za medije, i zaturio u vlastitom digitalnom arhivu. Još uvijek je aktuelno, čini mi se.