Jelene Topić, apsolventice Akademije umjetnosti u Banjaluci, koja je 31 dan ćutke stajala na na trgu u Prijedoru, objavila je dnevnik koji je vodila tokom ovoga performansa.

U uvodu dnevnika napisala:

“Tipičan osjećaj nemoći nakon ratnih zbivanja na ovim prostorima prisutan je u vidu pasivnosti i vjerovanja da pojedinac ne može ništa promijeniti. Zanimalo me koja je moć anonimnog pojedinca da na oko jednostavnim, a disciplinovanim i intenzivnim postupkom napravi nešto vidljivo i relativno značajno. Da li je pojedinac kao takav zaista nemoćan?!

Vodeći se tom dilemom osmislila sam i realizovala kontinuinirani performans čiju je okosnicu činilo moje ja, ja kao pojedinac, ja kao anonimus iz provincijskog grada, ja kao bilo ko drugi. Odlučila sam da ću tokom performansa biti otvorena za uticaje drugih ljudi. Moji sugrađani i Fejsbuk korisnici, neznajući da utiču na proces, diktirali su svaki moj sljedeći korak. Iz dana u dan, zajedno sa mnom nesvjesno su gradili i razvijali performans čija je glavna ideja bila autorefleksija pojedinca, društva i medijske slike. Koncept je izašao u eter, sa lokalnog prešao na regionalni nivo, a moje „glasno ćutanje“ kome su krila dali slučajni prolaznici i mediji postao je tema, događaj, misterija.

Za mene, ovo je dokaz da pojedinac svojim aktom u društvu i socijalnom interakcijom, nezavisno od finasijskih sredstava i nezavisno od drušveno-političkih okolnosti može učiniti i pokrenuti nešto. Pojedinac nije nemoćan, a u interakciji sa društvom može biti vrlo moćan.

Znanje o performansu, motive i inspiraciju stekla sam na predavanjima iz intermedijalnih istraživanja kod profesora Mladena Miljanovića sa klasom studenata četvrte godine studijskog programa likovnih umjetnosti na Akademiji umjetnosti u Banjaluci.

Na ovom veb sajtu u galeriji „31 dan“ nalazi se opis trideset i jednog dana performansa. Opis je sačinjen hronološki i izražava teze, tok misli, asocijacije, lajtmotive i po neki detalj iz svakog dana tokom performansa.”

L.No.