Kod nas je na jednoj, političkoj sceni uvijek burno, dok je na drugoj, ekonomskoj, uravnilovka – tu smo u slobodnom padu, dotakli smo dno, sad smo pod zemljom, duboko u podzemlju.
Državobranitelji, oni koji je brane, brane i brane (državu): obično iz Audija najnovije klase, kabineta, Upravnih odbora…, su najzad shvatili (ali kasno) da su „braneći državu“, uništili je upravo. I briga njih za državu – priče za naivan puk, brine njih dalja politička sudbina, a mnoge bogami i veoma lična (sudbina mislim). Kratak je put od patriote do izdajnika, od bogatog i cijenjeog političara i biznismena do zatvorenika.
U takvoj situaciji slijede prestrojavanja. Prestrojavaju se najprije ovi veći (i po visini i funkciji). Ovi manji a poslušni su na muci, pitaju se: da li je vrijeme da se i oni počnu prestrojavati, i koju stranu izabrati?
Ranko Krivokapić je najveći patriota u novijoj istoriji Crne Gore, najveća opozicija ovoj vlasti iako dio nje. Ubi se čovjek, kako on, tako njegovi iz SDP-a (čitaj Upravnih odbora) da Crnu Goru izvedu na pravi put i odbrane je od raznih aždaja i ala. Napravili bi je mnogo bolju ali nemaju sa kim. Na drugu stranu su sve sami izdajnici, plaćenici, velikosrbi. Nađe se i poneki muslimanski četnik poput mene. Ili oni koji su protiv NATO-a, a sa takvim patriota Ranko i drugi iz Upravni odbora neće. Međutim, vidi Ranko „da sve što je lijepo ima kraj“, kako kaže pjesma, pa namiguje na sve strane, iako nije prostitutka – daleko bilo. Opet, voli Mila, ne može bez njega, jer je Milo patriota i država mu je isped partije i ličnih interesa (što smo viđeli svih ovih godina), ali oni oko Mila nijesu baš najbolji i država im uvijek nije na prvom mjestu kao njemu.
Uh, nije lako Ranku. A tek Rankovim sljedbicima. Najteže je ipak Rankovim novinarima koji su kroz Ranka postali više Milovi (pročitati kraj današnjeg analitično prenesenog teksta iz sinoćne emisije). Pitaju se đe će i što će poslije sinoćneg „Načisto“. Mada, načisto sa političarima ne možeš biti, nikad, trebali su znati.
Muka je izgleda stisla i „medijsku mafiju“ čim su u poslednje vrijeme, onako okolo, ali pažljivom promatraču ipak očito, počeli da se prestrojavaju u Rankovu korist. Nije valjda da to rade opet zbog države? Nekada su zbog nje podržali đavola, neće valjda ponoviti grešku sa đavolčićem?
U ovim našim „časnim, čojskim i sojskim“ prestorjavanjima kojih je vazda bilo, od AB revolucije do svađe jadana i grdana, bilo je svega, svakakvih, pa i komičnih situacija. Ipak, bila bi neopisiva burleska da opet postanu saborci Željko Ivanović, Esad Koćan i Miško Perović sa jedne strane, te Darko Šuković i Draško Đuranović sa druge. Ne bih se previše iznenadio da se i to desi, i poslije svega.
Ada, kada je država u pitanju ne biraju se saveznici 🙂
@Zipp – Zippe, lijep tekst. Pomalo preuranjen? Bas kao i Rankove prijetnje da ce promijeniti CG. I to uz pomoc medijske imperije koja nije “mafija” kako presudi nas Ranko? Mozda je u pravu? Mozda nije vise “mafija” – ali tesko i da su to bili mediji (od referenduma). Bice da ih je neko bolje “korumpirao” da pisu protiv CG? I CG zaista nijesu potrebni mediji koji lazu (u korist bilo koje strane) vec mediji koji govore istinu.
Medjutim, u ovom trenutku, mene zaista interesuje samo jedno. Znamo protiv cega i koga ste.
Mozete li nam, najzad, objasniti za sto ste?
Samo nemojte o demokratiji, LS, i vasim zaslugama za narod. Objasnite nam kakvu CG vi zelite? To jest, ako uopste i zelite CG?
Zasto vas to pitam. Zato sto cesto “ukrstamo pera”. Sto i nije iznenadjenje. Jer obicno diskutujemo proslost i (losu) sadasnjost. A tu prostora za razlicite “interpretacije” istih dogadjaja ima i previse. Nikako da se dotaknemo buducnosti? Imam utisak da ne volite mnogo to vrijeme?
A mislim da je doslo vrijeme i da se o tom vremenu prica. Jer bi najzad morali postati svjesni – ne samo kuda zelimo da idemo – vec i gdje cemo, najvjerovatnije, stici? Ako se nastavi sa ovim nacionalistickim podjelama i pristupom politici. Ako se ubrzo ne nadje “zajednicki imenitelj” ovog drustva?
Ostar ste kriticar svega postojeceg. Pitanje je: “Da li imate dobru viziju jos nepostojeceg?” Odnosno, koji vam je osnov za kritiku?
Kakvu Crnu Goru želim? Jedno je kakvu želim, drugo je koliko je ostvariva moja želja. Pokušat ću da opišem onu ostvarirvu, buduću Crnu Goru, ako to ipak nije iluzija, moj san.
-Pravna država u kojoj je zakon jednak za sve a ne selektivan. Država u kojoj nema nedodirljivih.
-Država u kojoj je smjena vlasti redovna pojava jer idealna vlast ne postoji, svaka vlast se kvari, a nepromjenjiva vlast i vladari su pošast za svako društvo i državu.
-Država u kojoj će se jasno odrediti krivci za ratove 90-tih, najodgovorniji za njih procesuirati i kazniti, ostali manje odgovorni a koji su pozivali na mržnju i rat lustrirati.
-Obavezno otvaranje dosijea tajnih službi da se vidi ko su bili doušnici i špijuni.
-Država koja će se razvijati na razvoju male privrede, malih proizvođača, razvoju poljoprivrede, posebno zdrave – organske hrane, a u kojoj će turizam biti glavna grana razvoja ali ne jedina(zbog toga jer se na turizmu ne smije bziirati privreda neke države zbog velikih rizika).
-Crna Gora kao ekološka država ali u pravom smislu te riječi(za mene najbolja ideja rođena u ovih 20 godina), što pored već znanog podrazumijeva: razvoj i infrastrukturu za amaterski sport(biciklističke staze, teniski tereni, mali fudbalski, košarkaški, odbojkaški tereni, pješačke staze, windsurfing, kitesurfing, paraglajding, konjički sport…). Takva Crna Gora bi trebala biti i glavni zdrastveni centar Balkana, dakle podsticati izgradnju bolnice(privatnih i državnih) u kojim bi ljudi dolazi na liječenje i rehabilitacije zbog gore navedenih preduslova i klime, a doktore-specijaliste bi mogli angažovati i sa strane.
-Vojna neutralnost. Garant te neutralnosti bi bili jaki ekološki pokreti i partije zelenih u svijetu, jer bi bila jedina takva(ekološka) država u svijetu.
-U takvoj državi bi bila stopostentna uposlenost, čak bi bila potrebe, mislim, za dodatnu radnu snagu.
-Država socijalne pravde. Dakle, veliki porezi na extraprofit i od tih poreza finansirati siromašne, kojih skoro i da ne bi bilo.
-Minimalan a profesionalan državni aparat. Minimalan broj državnih službenika, vozni park npr. kao onaj predložen u jednom od predhodnih blogova(oko 30-tak automobila).
– U takvoj državi nacionalna i vjerska pitanja, osim kao lična stvar, bila bi smješna. Jer, u sređenoj, pravnoj i ekonomski naprednoj državi podrazumijevalo bi se da nikom ne pada na pamet da ograničava nečija prava i slobode po tom pitanju. A i ona bi bile sporedna, nebitna, kao što i jesu ako ih neko namjerno ne potencira. Takve stvari te priča o “ugroženost od spoljnih neprijatelja” uvijek potenciraju diktatorski, autoritarni režimi, i režimi koji su političko-ekonomski nesposobni da vode državu pravim putem, te na taj način skreću pažnju građana sa pravih,suštinskih problema.
Eto, to je u najkraćem. Možda utopija, i ja sam sve manje vjerujem da je to moguće u Crnoj Gori jer nemamo elite: ni intelektualne ni političke, podanički smo mentalitet, i u suštnini veoma loš narod(mislim na sve građane Crne Gore podjednako, nebitno kako se nacionalno i vjerski izjašnjavali i osjećali).
@Zipp. Hvala. Mogu da se potpisem ispod skoro svih vasih vidjenja CG. Osim “neutralnosti”. Zato sto je (naivna) besmislica. I to veoma opasna – i stetna – po CG. Ali, vi imate pravo na vase milsjenje. No, necemo sada o tome.
Ovo sto ste napisali dosta objasnjava vase stavove. Vasa (i moja) vizija je, naravno, utopija. Gdje se razlikujemo je sto vi mrzite CG sto nije lijepa kao sto bi vi to zeljeli, a ja je volim, i opratsm joj puno toga, zbog onoga sto bi mogla da bude. Ako svi mi, njeni sinovi, budemo bolji ljudi.
Medjutim, mislim da ste previse okrenuti samo jednoj strani – vlastima. Sa istih pozicija moze se (mozda i vise?) kritikovati opozicija. Ako nista, njihov gubitnicki mentalitet. Gubiti 25 godina – i nista ne mjenjati u sebi?