“Svijet je u agoniji. Agonija zahvata sve takvom brzinom da se osjećamo prisiljeni ukazati na oblike u kojima se javlja kako bi svima bila jasna dubina naše zabrinutosti.

Mir nam izmiče – planet se razara – susjedi žive u strahu jedni od drugih, žene i muškarci međusobno se otuđuju – djeca umiru!

To je užasno!

Osuđujemo zloupotrebu ekosistema naše Zemlje.

Osuđujemo bijedu koja guši životne mogućnosti, glad koja iscrpljuje ljudsko tijelo, ekonomske nejednakosti koje prijete uništenjem tolikih porodica.

Osuđujemo društvene poremećaje nacija, nepoštivanje pravde koje potiskuje građane na rub društva, anarhiju koja se uvlači u naše zajednice, besmisleno umiranje djece usljed nasilja. Posebno osuđujemo agresiju i mržnju u ime religije”.

Ovo je dio uvodnog teksta koji predstavlja kratak sažetak Deklaracije o svjetskoj etici, usvojenoj na današnji dan prije 20 godina u Čikagu (SAD) od strane Parlamenta svjetskih religija.

U Deklaraciji je, pored ostalog, rečeno da biti istinski čovjek u duhu velikih religijskih i etičkih tradicija znači sljedeće:

• davati vrijednost istini, a ne brkati slobodu sa samovoljom i pluralizam s ravnodušnošću;
• njegovati duh istinoljubivosti i u svakodnevnim odnosima medu ljudima, a ne živjeti u nepoštenju, licemjerju i oportunističkom prilagođavanju;
• uvijek iznova tražiti istinu s nepotkupljivom istinoljubivošću, a ne širiti ideološke ili stranačke poluistine;
• pouzdano i trajno služiti istini koju smo prepoznali, a ne podleći oportunizmu;
•  uzajamnu pažnju, razumijevanje i partnerstvo, a ne patrijarhalno podčinjavanje i ponižavanje što je izraz nasilja i često izaziva protunasilje;
• uzajamnu obzirnost, toleranciju, pomirljivost i ljubav, a ne polno posjedovanje i zloupotrebu.