Biljke su inteligentne, tvrdi biolog s instituta u Bonu František Baluška, koji je to dokazao na primjeru kupusa.

Nakon branja, kupus još danima zadržava svoj dnevni ritam, a naučnik pretpostavlja da u korijenu postoji neka vrsta mozga kojim kupus pamti i komunicira s drugim biljkama.

Baluška svoju teoriju zasniva na mogućnosti prilagođavanja okolini koju biljke svakodnevno pokazuju, tvrdeći da biljke ne bi mogle prikupljati informacije iz okruženja i prilagođavati se uslovima kojima su izložene da nemaju neki oblik inteligencije.

On je uvjeren da biljke međusobno komuniciraju gasovima i mirisima, a vjeruje i u mogućnost da komuniciraju zvukovima i zračenjem. Primjera radi, afričke akacije se od neprijatelja brane otrovnim gasom taninom, dok istovremeno ispuštaju i drugi gas koji ostale akacije prepoznaju i pripremaju se za opasnost.

Baluškovu teoriju je prihvadio i profesor Stefano Mankuso sa univerziteta u Firenci koji je utemeljio kontroverznu katedru biljne neurobiologije, tvrdeći da biljke nesumnjivo imaju mozak u korijenu, jer svaki vrh korijena može istovremeno prepoznati i nadzirati barem 15 raznih hemijskih i fizičkih parametara.