Unija slobodnih sindikata ni ove godine neće organizovati protestnu šetnju 1.maja. Umjesto protesta, crnogorski sindikalci danas skupljanjem potpisa, počinju kampanju za implementaciju dvije rezolucije, o zaštiti materinstva i izmjeni penzionog sistema. Peticija će se potpisivati od 10 do 12 sati u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Bijelom Polju, Herceg Novom i Baru.

Tim povodom, Unija upozorava na podatak da je od 1981. do 2012. prirodni priraštaj rapidno padao.

“Predlažemo da se ženama sa više od 15 godina staža koje imaju četvoro ili više djece, uklioko to žele, dodijeli doživotna mjesečna naknada kao i da ženama sa više od 25 godina staža koje imaju troje djece takođe dodijeli životna naknada koja ne može biti manja od 2/3 prosječne zarade u Crnoj Gori”, kazala je radiju Antena M Lidija Pejović iz Unije.

Generalni sekretar Srđa Keković napominje da će USS da prati koliko poslodavci poštuju prava zaposlenih na slobodne dane u vrijeme praznika.

“Pozivamo Inspekciju rada, kako jedinu nadležnu, da sankcioniše sve one koji ne budu poštovali to pravo radnika, odnosno zakone Crne Gore”, rekao je Keković i pozvao poslodavce da poštuju prava zaposlenih da neradno provedu praznike.

1. maja 1886. stotine hiljada američkih radnika su izašli na ulice da bi zahtijevali opšte prihvatanje osmočasovnog radnog dana. Čikago je bio centar pokreta. Radnici su tamo mjesecima agitovali za osmočasovno radno vrijeme, i uoči 1. maja njih 50.000 je već bilo u štrajku. Novih 30.000 pridružilo im se sledećeg dana što je dovelo veći dio čikaške proizvodnje do zastoja.

Strah od nasilnih klasnih sukoba obuzeo je grad. Nasilja nije bilo u subotu i nedelju, 1. i 2. maja. Ali u ponedeljak, 3. maja tuča u kojoj su učestvovale stotine izbila je u Mek Kormik Riperu (Mc Cormick Reaper) između radnika članova sindikata, koji su spriječeni da dođu na posao i onih koji nisu pripadali sindikatu koje je Mek Kormik zaposlio umjesto njih. Mnogobrojna i dobro naoružana policija brzo se  umiješala kako bi povratila red. Ubili su četiri člana sindikata, a povrijeđenih je bilo mnogo.

Nakon incidenta, grupa anarhista, predvođena Avgustom Spajsom i Albertom Parsonsom pozvala je radnike da se i sami naoružaju i u utorak uveče (4. maj) učestvuju u masovnim demonstracijama na Trgu Hejmarket (Haymarket). Izgledalo je da su demonstracije sa samo 3.000 bile potpuni promašaj. Ali pred kraj osoba čiji identitet nikad nije utvrđen bacila je bombu koja je ubila sedam i ranila 67 policajaca.

Gradske i državne vlasti pohapsile su osam anarhista, optužile ih za ubistvo i osudile na smrt.

11. novembra 1887. četvorica, uključujući Parsonsa i Spajsa, su pogubljeni. Svi pogubljeni zagovarali su oružanu borbu i nasilje kao revolucionarne metode, ali njihovi tužioci nisu našli nikakve dokaze da je iko od njih stvarno bacio bombu.

250.000 ljudi postrojilo se duž ulica Čikaga dok je Parsonova pogrebna povorka prolazila gradom, kako bi izrazili svoju solidarnost sa pogubljenim radnicima.

Crvena zastava je postala simbol radničke krvi koja je pala za ostvarivanje radničkih prava.

Od kada je na Prvom kongresu 2. Internacionale održanom 1889. odlučeno je: “Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahtjeva i svoju klasnu solidarnost“. Od tada se svake godine obilježava tragični Hejmarketovski događaj kao dan međunarodne radničke solidarnosti u vidu demonstracija. Za radnike i sindikaliste širom svijeta, Hejmarket je postao simbol potpune nejednakosti i nepravde kapitalističkog društva. Do današnjeg dana, u cijelom svijetu, taj dan se obilježava u spomen mučenicima sa trga “Hejmarket“.