Osmi april svake godine obilježava se kao međunarodni dan Roma. To je prilika da se istakne sve ono što se u prethodnom periodu uradilo na inkluziji ove manjine ali isto tako da se ukaže na ono što tek treba da se uradi.

Iz ugla naše organizacije situacija nije mnogo bolja u odnosu na prethodne godine. Osim pojedinačnih dobrih projekata i legislative koja je u skladu sa svim evropskim standardima, u kvalitativnom smislu tačnije u svakodnevnom životu većine Roma nema značajnijih promjena. Integracija zahtijeva rješavanje ogromnog broja problema i izazova. Analizirajući svaku od oblasti koje su identifikovane kao prioritetne za postizanje pune integracije zaključujemo da će i ovog puta 8. april proći u znaku loših statistika.

Broj nepismenih i onih van obrazovnog sistema je zabrinjavajuće veliki u odnosu na pripadnike drugih nacionalnih zajednica. Zapošljavanje i dalje ostaje nedostižno za veliki broj Roma naročito onih koji imaju završeno srednjoškolsko obrazovanje i položen stručni ispit za rad u državnim organima. Oni su zajedno sa svojim sunarodnicima koji nemaju nikakvo obrazovanje upućeni jedino na komunalne službe i sezonske poslove. Problem stanovanja i elementarnih uslova za život svakodnevica je Roma u svim opštinama u Crnoj Gori. Ovaj problem naročito pogađa raseljenu populaciju u kampovima na Koniku koji žive u uslovima nedostojnim ljudima. Pravni status kao osnov za ostvarivanje svih ostalih prava nije regulisao značajan broj Roma u Crnoj Gori. Ovaj dio populacije se i dalje suočava sa brojnim i za mnoge od njih nerješivim problemima u oblastima obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja.

Rezervisan stav prema napretku u integraciji Roma i Egipćana ima i EU koja kroz svoje izvještaje konstatuje da se sprovođenje mjera i aktivnosti u ovom procesu odvija sporo da se postiže ograničen napredak u obrazovanju, zapošljavanju i svim ostalim oblastima života.

Pored ovih, javnosti već poznatih činjenica, krajnje zabrinajvajuće su pojave maloljetničkih ugovorenih brakova i prosjačenja romske i egipćanske djece.

U ukupnom broju maloljetnika/ca koji stupaju u brak i imaju djecu, najviše je Roma/kinja i Egipćana/ki.

Prosjačenje je gotovo u potpunosti pojava koja karkteriše samo romsku zajednicu i to u najvećem procentu djecu iz ove zajednice. Posljedice koje prosjačenje sa sobom nosi su osim psihičkih i fizičkih poremećaja to što ovu djecu lišava mogućnosti obrazovanja. Tolerisanjem i ignorisanjem ove pojave samo se reprodukuje već postojeće siromaštvo romske zajednice. Odgovor institucija na ovu pojavu nije efikasan i efektivan o čemu govori veliki broj djece koju svakodnevno možemo vidjeti na ulici. Istraživanje koje je naša organizacija sprovela evidentirali smo preko 150 djece koja prose po ulicama crnogorskih gradova.

Pored svih ovih negativnih pokazatelja položaja Roma u Crnoj Gori ipak se moraju istaći i napori koje je država preduzela u pogledu poboljšanja situacije.  Usvojena je nova Strategija za poboljšanje položaja Roma i Egipćana 2012-2016 kojom se predviđaju konkretne mjere u pravcu integracije RE u naredne četiri godine. To predstavlja kontinuitet u naporima Vlade u integrisanju romske i egipćanske manjine. Vlada je kroz Startegiju za trajno rješavanje pitanja interno raseljenih lica i Koordinacioni odbor koji parti realizaciju akcionog plana učinila veliki pomak u rješavanju pravnog statusa Roma iz kampova na Koniku. Oni su dobili status stranaca sa stalnim nastanjenjem koji im omogućava da ostvaruju sva prava kao i svi ostali građani.

U praksi funkcionišu mjere afirmativne akcije, posebno u oblasti obrazovanja. Naša organizacija je zajedno sa Ministarstvom prosvjete uticala na povećanje broja RE u srednjim školma i na fakultetima kao i na obezbjeđivanje besplatnog vanrednog polaganja IV razreda.

Pažnju u perspektivi treba usmjeriti na obezbjeđivanje održivog finansiranja  i na unaprijeđenje kadrovske strukture u institucijama da bi se omogućilo stabilno i kontinuirano sprovođenje  procesa inkluzije. Takođe, neophodna je evaluacija i monitoring korišćenja sredstva u procesu inkluzije.

Ukupno gledano,  ostaje još puno toga što treba učiniti da bi se u narednim godinama moglo govoriti o značajnijim pomacima u inkluziji Roma i Egipćana.

Institut za socijalnu inkluziju