Skandal oko zagađenog mlijeka na Balkanu ističe globalnu prijetnju bezbijednosti hrane, jer su aflatoksini prirodno nastali otrovi koje stvaraju gljivice, koje zaraze ljetinu širom svijeta, prenosi Glas Amerike.

Aflatoksin može da stigne u mlijeko preko zagađene stočne hrane, a eliminisanje te hrane je odskora postalo problematično i to ne samo u Srbiji, izjavio je istraživač u američkom Sekretarijatu za poljoprivredu Peter Koti.

“Ove godine smo vidjeli da se nivo aflatoskina povećava zbog veoma vrućih, suvih prilika koje smo imali, naročito u regionima u kojim se u SAD gaji kukuruz”, rekao je on.

Vrućina i suša utiču na usjeve, olakšavajući širenje gljivica koje proizvode aflatoksin.

Koti podsjeća da visoki nivoi hemikalija u svakoj vrsti hrane izaziva zabrinutost.

“Još smo zabrinutiji kada se aflatoksin pojavi u glavnim vrstama hrane koje ljudi koriste u većoj mjeri”, upozorio je on.

Na primjer, u djelovima Afrike ljudi u svakom obroku jedu kukuruz.

Zahvaljujući vrućoj klimi i lošim uslovima za sušenje i skladištenje, aflatoksin je vječita opasnost.

Velika zaraza je izbila 2004, izjavio je Ranadžit Bandopatiaj, iz Međunarodnog instituta za tropsku zemljoradnju.

“Više od 200 ljudi je umrlo u Keniji od trovanja aflatoksinom. Međutim, još su opasnije posljedice od usporenog trovanja” aflatoksinom, podsjetio je on.

Otrovne gljivice koje rastu na kikirikiju, kukuruzu i drugim usjevima u tim regionima, vodeći su izazivač raka i drugih oboljenja, rekao je Piter Koti.

“One se dovode u vezu i sa usporenim rastom ljudi i kržljavošću djece. Takođe se povezuju sa smanjenim funkcionisanjem imunog sistema. A mogu zaista da izazovu i odumiranje jetre”, objasnio je on.

Da bi umanjili opasnost, farmeri u Africi, SAD i drugde, bore se protiv gljivica – gljivicama.

Koristeći prirodni metod, koji su razvili Koti i Bandopatiaj, farmeri posipaju polja zrnevljem inficiranim gljivicama koje su vrlo slične onima koje proizvode aflatoksin.

“Te gljivice konkurišu proizvođačima aflatoksina i eliminišu ih iz prirodne sredine. Rezultat je smanjenje aflatoksina za 80 do 90 odsto u usjevima posle samo jednog tretmana”.

Međutim, testovi na toksine u lancu snabdijevanja su ipak posljednja linija odbrane.