Vagus nerv (lat. nervus vagus), deseti kranijalni nerv (X), jedan je od najvažnijih nerava u ljudskom tijelu jer povezuje mozak s mnogim organima i igra ključnu ulogu u regulaciji parasimpatičkog nervnog sistema.

Vagus nerv polazi iz produžene moždine (medulla oblongata) u mozgu, prolazi kroz vrat, grudni koš i trbuh, inervirajući organe poput srca, pluća, želuca i crijeva. On sadrži senzorna, motorna i parasimpatička vlakna.

Glavne funkcije su mu regulacija autonomnih funkcija: Kontroliše srčani ritam, disanje, probavu i lučenje želudačnih sokova. Senzorne funkcije su mu da prenosi informacije iz unutrašnjih organa i spoljnog uha u mozak, a motorne funkcije su kontrola mišića grkljana i ždrijela, omogućavajući govor i gutanje.

Vagusni nerv ima značajan uticaj na mentalno zdravlje zbog svoje uloge u regulaciji parasimpatičkog nervnog sistema, povezanosti s mozgom i uticaja na emocionalnu regulaciju, stres i upalne procese.

1. Povezanost s osovinom crijeva i mozga (gut-brain axis)

Vagusni nerv je ključna veza između crijeva i mozga, omogućavajući dvosmjernu komunikaciju. Zdravlje crijeva, posebno mikrobiom, utiče na vagusni nerv, koji prenosi signale u mozak. Na primjer, neravnoteža crijevnih bakterija može povećati anksioznost ili depresiju, dok zdrav mikrobiom može poboljšati raspoloženje putem vagusnog živca.
Vagusni nerv utiče na lučenje serotonina, ključnog neurotransmitera za regulaciju raspoloženja, od čega oko 90% nastaje u crijevima.

2. Regulacija stresa i anksioznosti

Vagusni nerv pomaže aktiviranje “odmor i probava” (rest-and-digest) odgovor, suprotan od “bori se ili bježi” (fight-or-flight) simpatičkog sistema. Visok tonus vagusnog živca (mjera njegove aktivnosti) povezan je s boljom emocionalnom regulacijom, manje anksioznosti i većom otpornošću na stres. Nizak tonus vagusnog živca često se vidi kod osoba s anksioznošću, depresijom ili posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP), što dovodi do pretjerane aktivacije simpatičkog sistema.

3. Uloga u depresiji

Stimulacija vagusnog živca (VNS) klinički se koristi za liječenje rezistentne depresije. Implantirani VNS uređaji šalju električne impulse koji moduliraju aktivnost mozga u područjima povezanim s raspoloženjem (npr. limbic system). Studije pokazuju da VNS može povećati aktivnost u prefrontalnom korteksu i smanjiti hiperaktivnost amigdale, što pomaže u smanjenju depresivnih simptoma.

4. Protivupalni učinak i mentalno zdravlje

Vagusni nerv reguliše upalne procese putem kolinergičnog antiinflamatornog puta, smanjujući lučenje citokina (upalnih molekula). Hronična upala povezana je s depresijom, anksioznošću i drugim mentalnim poremećajima. Poboljšanje vagusnog tonusa može smanjiti upalu, čime se indirektno poboljšava mentalno zdravlje.

5. Utjecaj na PTSP i traume

Kod PTSP-a, vagusni nerv može biti manje aktivan, što dovodi do poteškoća u smirivanju nakon stresnih događaja. Tehnike poput dubokog disanja, meditacije ili joge povećavaju tonus vagusnog živca, pomažući osobama s PTSP-om da bolje regulišu emocije i smanje hiperuzbuđenost.

6. Praktične metode za poboljšanje vagusnog tonusa

Da bi se podržalo mentalno zdravlje putem vagusnog živca, mogu se koristiti sljedeće tehnike:

Duboko disanje – Sporo, dijafragmalno disanje (npr. 4 sekunde udah, 6 sekundi izdah) aktivira vagusni nerv i smanjuje stres.
Meditacija i mindfulness – Povećavaju vagusni tonus i smanjuju anksioznost.
Pjevanje, zujanje ili grgljanje – Stimulišu mišiće grkljana povezane s vagusnim nervom.
Fizička aktivnost – Umjerena fizička vježba, poput joge ili hodanja, poboljšava vagusnu funkciju.
Izlaganje hladnoći – Hladni tuš ili pranje lica hladnom vodom aktivira vagusni nerv putem “dive reflexa”.
Društvena povezanost – Pozitivne socijalne interakcije i osjećaj sigurnosti takođe stimulišu vagusni nerv (teorija polivagalnog sistema Stephena Porgesa).

7. Polivagalna teorija i mentalno zdravlje

Prema polivagalnoj teoriji, vagusni nerv ima dva ogranka: ventralni (povezan s osjećajem sigurnosti i društvenom povezanošću) i dorzalni (povezan s imobilizacijom i reakcijama na traumu). Kod mentalnih poremećaja često dolazi do disregulacije između ovih stanja, što dovodi do anksioznosti, depresije ili osjećaja otuđenosti. Terapije usmjerene na povećanje “ventralnog vagusnog tonusa” (npr. osjećaj sigurnosti kroz terapiju ili društvenu podršku) mogu značajno poboljšati mentalno zdravlje.

8. Istraživanja i klinička primjena

Studije pokazuju da osobe s višim vagusnim tonusom (mjereno varijabilnošću srčanog ritma, HRV) imaju bolju emocionalnu otpornost i manje simptoma depresije ili anksioznosti. VNS je odobren za liječenje depresije otporne na ljekove u mnogim zemljama, a istraživanja ispituju njegovu primjenu kod anksioznosti, PTSP-a i bipolarnog poremećaja. Nedavna istraživanja istražuju i neinvazivne metode stimulacije vagusnog živca (npr. transkutana VNS) za mentalno zdravlje.

Zaključak

Vagusni nerv igra ključnu ulogu u mentalnom zdravlju jer povezuje fiziološke i emocionalne procese. Njegova stimulacija, bilo prirodnim metodama poput dubokog disanja ili kliničkim postupcima poput VNS-a, može značajno smanjiti simptome anksioznosti, depresije i PTSP-a, poboljšati regulaciju stresa i podržati opšte emocionalno blagostanje. (Autor AI)