Ideja samoodrživosti koju su razvili naučnici Jacob Haqq-Misra i Seth Baum odnosi se na koncept izgradnje izolovanih utočišta (engl. “isolated refuges”) koja bi omogućila opstanak ljudske civilizacije u slučaju globalnih katastrofa. Ova ideja je detaljno razrađena u njihovom radu “Isolated Refuges for Surviving Global Catastrophes” (2015), gdje istražuju kako takva utočišta mogu služiti kao sredstvo za očuvanje čovječanstva u slučaju ekstremnih događaja poput nuklearnog rata, pandemija, klimatskih promjena ili drugih globalnih pretnji.

Ključni elementi ideje samoodrživosti

Izolacija: Utočišta su dizajnirana da budu fizički i biološki izolovana od spoljašnjeg svijeta kako bi se zaštitila od katastrofalnih uticaja, poput zračenja, zaraznih bolesti ili klimatskih ekstrema. Ova izolacija može uključivati podzemne bunkere, samoodržive kolonije na Zemlji ili čak vanzemaljske lokacije poput Marsa.

Samoodrživost: Ova utočišta moraju biti sposobna da funkcionišu nezavisno od spoljašnjih resursa, uključujući sopstvenu proizvodnju hrane, energije, vode i drugih osnovnih potreba. Na primjer, Haqq-Misra u svom radu o kolonizaciji Marsa (Sovereign Mars: Transforming Our Values through Space Settlement) naglašava važnost samoodrživih sistema za dugoročno preživljavanje u ekstremnim uslovima.

Očuvanje znanja i kulture: Pored fizičkog opstanka, ideja uključuje očuvanje ljudskog znanja, tehnologije i kulture kako bi preživjeli mogli obnoviti civilizaciju nakon katastrofe. Ovo podrazumijeva skladištenje podataka, obrazovnih materijala i tehnoloških nacrta.

Etički i društveni aspekti: Haqq-Misra i Baum razmatraju i etičke implikacije, poput toga ko bi imao pristup ovim utočištima i kako bi se upravljalo ograničenim resursima. Oni naglašavaju potrebu za pravičnim pristupom i razmatranjem društvenih vrijednosti u planiranju ovakvih sistema.

Koncept se ne ograničava samo na Zemlju. Haqq-Misra, koji je astrobiolog, posebno istražuje ideju samoodrživih kolonija na Marsu ili drugim planetima kao potencijalnih utočišta za čovječanstvo, što bi omogućilo dugoročni opstanak vrste čak i ako Zemlja postane nenastanjiva.

Ideja samoodrživosti proističe iz šireg polja istraživanja globalnih katastrofalnih rizika (Global Catastrophic Risk Institute), gdje Baum i Haqq-Misra sarađuju. Njihov rad naglašava potrebu za proaktivnim pristupom u suočavanju s potencijalnim egzistencijalnim prijetnjama. Na primjer, u članku iz 2015. godine, oni razmatraju kako bi izolovana utočišta mogla biti ključna za opstanak u scenarijima poput kolapsa društva usled klimatskih promjena ili geo-inženjeringa koji izaziva neželjene posledice.

U kontekstu Marsa, Haqq-Misra predlaže da kolonije na ovoj planeti budu dizajnirane kao samoodržive, sa zatvorenim ekosistemima koji recikliraju resurse i minimiziraju zavisnost od Zemlje. Ovo uključuje tehnologije poput hidroponskih farmi, solarnih panela i sistema za prečišćavanje vode, što bi moglo poslužiti kao model i za zemaljska utočišta.

Ideja samoodrživosti Haqq-Misre i Bauma predstavlja strateški pristup očuvanju ljudske vrste kroz izgradnju izolovanih, samodovoljnih sistema sposobnih da prežive globalne katastrofe. Njihov rad kombinuje naučne, tehnološke i etičke perspektive, nudeći viziju kako čovječanstvo može osigurati svoj opstanak na Zemlji ili izvan nje. (Autor: AI)