Penzionisani profesor anesteziologije sa Univerziteta u Arizoni, dr Stjuart Hamerof je posvetio decenije istraživanju jednog od najuzbudljivijih, ali i najzagonetnijih pitanja u nauci — kako nastaje svijest?

Umjesto da se oslonio na tradicionalne pristupe, poput neurologije i psihologije, Hamerof je pažnju usmjerio na anesteziju i mikrotubule, male strukture unutar ćelija koje mogu biti ključne za razumijevanje svijesti.

Njegova teorija, koja spaja kvantnu fiziku sa biologijom, izazvala je brojne kontroverze, ali i novi talas istraživanja koja pokazuju da bi možda mogao biti na tragu važnog otkrića, piše Popular Mechanics, prenosi Sputnjik na srpskom jeziku.

Hamerofovo interesovanje za svijest počelo je kroz njegov rad kao anesteziologa. U njegovim istraživanjima nije bilo riječi samo o tome kako anestezija utiče na mozak, već i o tome kako izaziva gubitak svijesti.

„Razmišljao sam o neurologiji, psihologiji i neurohirurgiji, ali nijedna od tih oblasti nije se bavila pitanjem svijesti“, rekao je Hamerof.

Za njega je bio ključan trenutak kada je upoznao šefa odsjeka za anesteziju na Univerzitetu u Arizoni, koji mu je rekao: „Ako želiš da razjasniš kako nastaje svijest, saznaj kako djeluje anestezija, jer mi nemamo pojma“.

To ga je inspirisalo da istraži kako anestezija utiče na mikrotubule, strukture koje se nalaze u svim ćelijama tijela, uključujući i neuronske ćelije u mozgu. Mikrotubule, koje se sastoje od tubulinskih proteina, predstavljaju osnovu ćelijskog skeleta i igraju ključnu ulogu u održavanju oblika ćelije i njenoj diobi. Hamerof je otkrio da se anestezija povezuje sa mikrotubulama, ali nije mogao da objasni kako ova struktura može biti uključena u stvaranju svijesti.

Prava prekretnica u Hamerofovom razumijevanju svijesti desila se kada je naišao na djelo The Emperor’s New Mind, Rodžera Penrouza, nobelovca iz oblasti fizike. Penrouz je u toj knjizi iznio tvrdnju da je svijest kvantne prirode, a ne računarska, kao što su mnoge teorije pretpostavljale. Penrouz nije imao biološki mehanizam koji bi objasnio kako kvantni talas prelazi u klasifikovano stanje i izaziva svijest. A Hamerof je smatrao da je Penrouzovom radu nedostajala ključna veza – mikrotubule.

Hamerof je razvio svoju teoriju, poznatu kao Orchestrated Objective Reduction. Ova teorija tvrdi da mikrotubule u neuronima uzrokuju kolaps kvantne talasne funkcije, proces poznat kao objektivno smanjenje, što omogućava nastanak svijesti. Teorija postulira da svijest nije rezultat klasičnih računarskih procesa, već kvantnih procesa u mikrotubulama.

Nakon što su 1996. godine Hamerof i Penrouz izložili svoju teoriju, naišli su na žestoke kritike. Mnoge akademske figure, uključujući i Stivena Hokinga, smatrale su ovu teoriju previše spekulativnom.

Poslednjih godina, međutim, nova istraživanja u oblasti kvantne biologije počinju da podržavaju mogućnost da kvantni procesi igraju ulogu u mozgu. Na primjer, istraživanja su pokazala da kvantni efekti imaju ulogu u fotosintezi, procesu u kojem biljke efikasno koriste svjetlost da proizvedu energiju.

Takođe, istraživanje sa Univerziteta Hauard iz 2023. godine otkrilo je kvantne efekte u mikrotubulama. Hamerof smatra da ovi dokazi sugerišu da bi kvantni procesi mogli igrati ključnu ulogu u razumijevanju svijesti. On ističe da bi to moglo da znači i da nikada neće biti moguće postići pravu svijest u vještačkoj inteligenciji, jer je svijest, po njegovom mišljenju, nešto što nadmašuje računarske sisteme.

Rast kvantne biologije, kao i razvoj vještačkih inteligencija, dodaju novu dimenziju debati o svijesti. Hamerof ističe da, iako su modeli vještačke inteligencije postali napredniji, oni nisu sposobni za pravu svijest. On smatra da je velik dio trenutnih istraživanja u vezi sa svijesti skrenuo u pravcu vještačke inteligencije, koja je, prema njemu, nesvjesna jer se bazira na algoritamskim procesima.