Кoncepciju „toka“ predložio je 1975.godine američki istraživač sa univerziteta u Čikagu — Mihalj Čiksentmihalji. On je s kolegama proučavao sreću i pokušao da shvati kada se javlja kod ljudi. Ovog naučnika mučio je sledeći paradoks: čak i kad bi ljudi živjeli bolje, osjećali bi dosadu i nezadovoljstvo sobom.

Zaključak je da sreću ne donosi materijalno blagostanje, već nešto drugo.

Na osnovu podataka dobijenih iz različitih djelova svijeta, ovaj naučnik je izveo formulu optimalne radosti ili, kako se to kaže, ulaska u „tok“, „zonu“. Uvijek postoji nešto u čemu čovjek može maksimalno da ispolji sebe i u čemu je vješt. Postoji jasan cilj i trenutna povratna veza. Sve to omogućava da se čovjek u potpunosti fokusira na konkretan zadatak, da zaboravi na sve ostalo. U takvim trenucima gubi se osjećaj vremena i unutrašnjeg „ja“.

Čiksentmihalji je osnovao novu disciplinu — pozitivnu psihologiju i napisao nekoliko bestselera. Njagov najpopularniji rad tako se i zove „Tok“. Međutim, naučnik je uvijek naglašavao da to nije njegovo otkriće: on je samo uveo u naučnu terminologiju ono što je bilo poznato i starim filozofima, indijskim joginima, daoističkim monasima, hrišćanskim misticima i mnogim generacijama stvaralaca. (Izvor: Sputnjik)