Pecali ribu, beskrupulozni pokvarenjak, siromah i nesvjestan vjernik. Iznenada, vjernik ulovi zlatnu ribicu.
„Pusti me, ispunit ću ti tri želje,“ veli mu ribica pa nastavi: „svakom od vas trojice po jednu. Ti imaš pravo birati prvi, zato jer si me ti i upecao. Možete tražiti jednu od ove tri stvari – vlast, pare i prosvjetljenje.“
Poslije kraćeg razmišljanja, vjernik pusti ribicu i saopšti želju:
„Ja želim prosvjetljenje.“
Siromah kao iz topa:
„Pare.“
Pokvarenjak će:
„Meni vlast. Jedino mi je to i ostalo, ali i da sam prvi birao, opet bih izabrao vlast.“
Istog trena, nakon što im je ribica ispunila želje, prosvjetljeni zavapi:
„Ribiceee, hoću i ja vlast. Neću prosvjetljene, hoću i ja vlast molim teee…“
Uzalud. Prilika je kao i oblak. Dođe, prođe i nestane. Bog zna gdje je sada ribica.
Ova priča me asocira na dvadeset i dva miliona Jugoslovena. Svi do jednog smo imali u rukama zlatnu ribicu i za razliku od one sa početka ove priče, mi smo imali mogućnost da biramo tri želje. Izabrali smo radničko samoupravljanje, pare i socijalističko „prosvjetljenje.“ I onda kada smo imali privid da su nam se sve želje ispunile, baciše nam udicu nacionalizma.
Nažalost, „vjerujući“ vjeruju u sva ovozemaljska čuda, pogotovu kada su upakovana u celofan nacionalizma i oni se prvi zakačiše na zabačenu udicu hulje.
Siromah po inerciji krenu za njima nadajući se da će se dokopati ogromnih para, a njima je para sve.
A hulje? E, oni su posebna priča. Za njih ne važe nikakvi zakoni i oni ne vjeruju u ništa drugo do u vlast. Posebno ne u „bajku“ da će im ribica dati vlast ako se sami ne izbore za nju. Znaju oni kakve sve privilegije donosi vlast.
Čuli su oni za grčkog mudraca Arhimeda i njegovo kazivanje o podizanju zemlje uz dobar oslonac i polugu. Pokvarenjaci umjesto poluge koriste novac, a za oslonac narod, i eto vlasti.
Poštovani čitaoče, da li si se ikada zapitao koliko si puta u životu prezreo istinskog vjernika, sa kućnog praga otjerao pravog siromaha i glasao za hulju!?
Ti si nam odgovorna zlatna ribice. Da, da, upravo si ti generator naših problema, ma koliko ti to čudno zvučalo. Decenijama kada na pecanje izađu pokvarenjaci, „siromasi i vjerujući“ ti se uvijek upecaš na udicu vjernika. Onda se pozoveš na zakon koji sama donosiš i daš vjerniku da prvi bira i krug se zatvori.
Ne znaš ti da mi decenijama živimo u državicama gdje nam za doručak serviraju nacionalizam, za ručak fašizam, a prije nego nas otjeraju na spavanje, preko sredstava informisanja ubijaju nam građansku svijest.
Molim te, zaobiđi nas ovoga puta ili nam ponudi građansku neposlušnost umjesto prosvjetljenja zlatna ribiceee!!!







0 Comments