Koliko daleko sežu naša sjećanja? Koliko smo selektivni u tome? Koliko su naša sjećanja podložna zvaničnim narativima o prošlosti u kojoj za neka dešavanja nema mjesta, a i kad ima koliko su podložna manipulaciji? Istorija je zapisana. Njeni tragovi postoje svuda, samo je pitanje u koji bunar ćemo zabaciti kofu.

U nekim situacijama gutljaj istorije nikako nije sočan. Naprotiv. Gorak je, ali tako je i sa brojnim ljekovitim sredstvima. Mi smo tu da taj medikament progutamo, a Vladimir Miladinović da nam ga servira. A ko je zapravo Vladimir Miladinović i odakle njemu pravo da bude taj koji će istinu servirati? I na koji način će to učiniti?

Vladimir je diplomirao na Fakultetu primjenjene umjetnosti u Beogradu. Njegovo školovanje dalo mu je tehničko znanje, ali za ovu priču jednako važan je i angažman u radnoj grupi zvanoj i znanoj kao “Četiri lica Omarske”.

Grupa se bavi aktuelnom revizijom zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini devedesetih, kroz sadašnju situaciju rudničkog kompleksa Omarska. Kombinujući stečeno znanje na Fakultetu i angažman u ovoj radnoj grupi izradio je 25 crteža koje je izložio i na ovogodišnjem Oktobarskom salonu.

Riječ je o klasici. Tuš na papiru, što je svakako pozitivno prihvaćeno. Sadržaj je, međutim za većinu problematičan.

Slovo po slovo, sliku po sliku Vladimir kopira tekst i fotografije na papir što je mukotrpan rad, ali mogli bi da zaključimo da je ipak mukotrpnije podsjećanje na naslovnice beogradskih medija iz 1992. i 1993. godine. Na “Večernje novosti”, “Politiku”, “Politiku ekspres”, “Borbu”… To nas vraća na početak, na naše selektivno sjećanje.

Zbog svega navedenog mnogi će imati ambivalentan odnos prema ovim radovima. Mnogi, ali ne i TV KUPEK. U poslednjem ovogodišnjem izdanju razgovarali smo sa Vladimirom Miladinovićem.