Preko vojnika Pavlovića smo upoznali crnogorsku javnost o stavu nadležnih u MO i VCG da se vojnicima članovima Sindikalne organizacije VCG ne može produžiti ugovor o službi u VCG. Ovaj problem smo više puta pokušavali da sagledamo i riješimo sa nadležnim u Ministarstvu odbrane ali bezuspješno.

Usmeni odgovor (sastanak 08.09.2011.) Pomoćnika ministra za ljudske resurse je bio da : ’’mora biti rijetkost da se zadrže stari vojnici’’, ’’što mlađi vojnici po ugovoru izađu iz vojske veće su im šanse da se zaposle’’.

Iako smo insistirali da se radi o gruboj i očiglednoj antisindikalnoj diskriminaciji izričiti stav je bio da ’’neće da razgovaraju sa SOVCG o produžetku ugovora vojnicima po ugovoru jer Ministar odbrane odlučuje o stanju u službi’’.

U Zakonu o Vojsci jasno stoji da je ’’stari vojnik’’ onaj koji ima preko 35 a u nekim slučajevima (vozači) preko 40 godina starosti. Zašto su Pomoćniku ministra vojnici Pavlović (30 godina), Stanišić (33 godine), Goranović (24) ’’ stari vojnici’’.

Pitamo Ministra odbrane zašto se vojnik Stanišić posle 10 godina službe (bez ikakvih prava i pomoći, kreditno zadužen) izbacuje na ulicu, zašto se vojnik Goranović izbacuje iako ima 24 godine, iako njegovi pretpostavljeni predlažu da mu se produži ugovor o službi u Vojsci? Zašto se istovremeno u službu primaju vojnici starosti preko 30 pa i 35 godina, da oni nisu neke posebne genetske strukture za koju je Vojska zainteresovana? Zašto se istovremeno produžavaju ugovori vojnicima koji su i po nekoliko godina preskočili zakonsku granicu starosti. Koje to aršine primjenjuje Ministarstvo odbrane?

Podsjetit ćemo crnogorsku javnost da se prema vojniku Goranoviću vršio mobing, ucjene i pritisci da se isčlani iz Sindikalne organizacije, kao i prema drugim vojnicima iz njegove jedinice, zbog čega je SOVCG podnijela krivičnu prijavu. Nalazivši da je krivična prijava opravdana Osnovno državno tužilaštvo je pokrenulo krivičnu istragu protiv odgovornih lica. Ovaj proces se pred istražnim sudijom u Nikšiću nastavlja 13.10. ove godine.

Da je Goranović spustio glavu, pogazio svoje dostojanstvo i napustio SOVCG danas nebi ostao bez posla.

Dodatan i neoprostiv grijeh Goranovića je i to što je član Izvršnog odbora SOVCG i u njemu zastupa interese vojnika po ugovoru.

Pitamo odgovorne u Ministarstvu odbrane zašto su se udružili sa licima koji su pod krivičnom istragom da Goranoviću slome vrat?  Jeli to kodeks vojne etike?

Znamo da na odgovorne u MO i GŠVCG  naprijed navedeno neće uticati jer im je sve to potpuno poznato, bolje rečeno to je ’’kadrovska politika’’ Ministarstva odbrane. Zato apelujemo na Savjet za odbranu i bezbjednost i sve ostale državne institucije i javnost Crne Gore da zaustave progon vojnika čije su jedine’’greške’’ lično dostojanstvo i članstvo u SOVCG.

Tražimo odgovor na pitanje, kako je moguće da Osnovno državno tužilaštvo prihvati krivične prijave SOVCG kao osnovane i pokrene krivične istrage protiv više lica a da  Načelnika Generalštaba, iako je o svemu neposredno a i javno bezbroj puta informisan, ne napravi ni najmanji korak da spriječi činjenje očiglednih krivičnih djela u VCG?

Tužilac je pokrenuo istražne radnje po osnovu osnovanosti krivičnih prijava a sve naše zahtjeve da se sa diskriminacijom prestane Generalštab je ignorisao nečineći ni najmanji korak u tom pravcu. Jeli to vojna etika Načelnika Generalštaba?

Možda će Načelnik Generalštaba, inače takođe sindikalac (član je drugog sindikata u Vojsci) objasniti jeli podstrekivanje antisindikalne diskriminacije dio njegove sindikalne etike. Sindikalna etika Načelnika Generalštaba je da svom sindikatu da sva prava i više od toga a našoj Sindikalnoj organizaciji da dozvoli sastanke i informisanja u van radno vrijeme, subotom i nedeljom kada u kasarnama nema nikoga.

Vjerovali ili ne, naš posrednik u razgovorima sa Ministrom odbrane, gospodin Novićević, zadužen za odnose sa sindikatima u Vojsci,  ’’nezna za krivične prijave, nije čuo za njih niti za diskriminaciju’’. Savjetujemo mu da zaustavi slučajnog prolaznika na ulici da ga on o tome informiše.

Ni najbolja evropska praksa sindikalnih prava koje nam je u dva navrata prenio EUROMIL nije uticala na skretanje sa kursa antisindikalne diskriminacije, iako su se u tu praksu čelni ljudi Ministarstva odbrane i Generalštaba do skora kleli i obećavali njenu primjenu u praksi. Šta da radimo kada nekome ne odgovara ni domaća ni evropska praksa o sindikalnim pravima i slobodama? Možda treba sagledati praksu iz te oblasti sa neke druge planete.

Težištan i za sada nerješiv problem sa kojim se suočava SOVCG je odgovor na pitanje: kako zaštititi vojnika od odgovornih u Ministarstvu odbrane, Generalštabu i od oficira pod istragom zbog antisindikalne diskriminacije koji još uvijek odlučuju o sudbini svojih žrtava. Može li se zamisliti odnos snaga, svi oni protiv jednog vojnika?

Da li se iz navedenog može išta blaže zaključiti osim toga da je Ministar vojniku vuk?

Kako je Ministar u vojniku Goranoviću prepoznao opasnost, o kakvom se strahu radi, zašto je taj strah rezultirao drastičnim potezima, zašto se neko ko se ne boji zakona boji vojnika koji mu je potčinjen i koji za njega predstavlja samo igračku  ili figuru koju uvijek može žrtvovati.

Balkanska demokratija ne razlikuje jačeg i slabijeg protivnika, ona je nemilosrdna prema svima a posebno prema nejakima, to pokazuju naprijed navedeni primjeri ’’čojstva i junaštva’’.

Pitamo dalje.

Gje je oficir da stane u zaštitu svog vojnika a posebno vojnika koji se ističe radom i vrlinama, kako će ga sutra zaštititi, kako će ga upotrijebiti dali će stati ispred njega i  time pokazati da ga poštuje kao brata, gdje je oficirska čast, hrabrost, odlučnost,…

Da li su oficiri pali na toj najvećoj ’’stvari’’ vojniku, dali je zakazao čitav sistem, dali možemo govoriti o oficirskoj časti, dali imamo pravo da govorimo o primjerima čojstva i junaštva, dali smo naslijedili tu vrlinu da zaštitimo drugoga od sebe?

Gdje je vojnik, gdje je drug drugu uz rame. Dali će ga sutra kao danas ostaviti na cjedilu, dali to čuveno ’’vojničko drugarstvo’’ stvarano i ovjeravano u mnogim zadacima  više ne postoji, šta nas onda veže, šta razvija povjerenje, dali ćemo se boriti za ranjenog druga i kada smo gotovo sigurni da ćemo završiti pored njega, gdje je moral, dostojanstvo?

Kome odgovara da se vojniku otme duša, oficiri bez duše više nisu rijetkost, ali nas čude vojnici, i plaši nas upravo ubijanje vojničke časti, vojničkog drugarstva i dostojanstva jer je vojnik odraz građanina i građanske Crne Gore.

Sindikalna organizacija Vojske Crne Gore je najavila javno okupljanje zbog nepravdi, ponižavanja i teškog ekonomskog položaja u kojem se nalazi ’’građanin u uniformi’’ .

Ako se pitate šta nam teže pada, nepravda ili glad, odgovor je nepravda a još teže od toga ponižavanje i diskriminacija koja se u kontinuitetu sprovodi prema zaposlenima u Vojsci Crne Gore i članovima SOVCG.

Ministar odbrane je odbio dijalog sa rukovodstvom SOVCG i na taj način podržao antisindikalnu diskriminaciju prema SOVCG. Očigledna je doslednost i upornost Ministra odbrane po tom pitanju. Treba li da klečimo pred vlastitim Ministrom da razgovara sa nama. Ne, nećemo klečati.

Zato tražimo od Vlade, Skupštine i Predsjednika Crne Gore da učine konkretan i vidljiv korak u zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda zaposlenih u VCG i spriječe antisindikalnu diskriminaciju prema SOVCG.

Danas, 05. oktobar je naš prvi rođendan, rođendan sindikalizma u VCG. Proslavit ćemo ga borbom za bolju budućnost obespravljenog i poniženog vojnika.

Predsjednik  SOVCG
Nenad Čobeljić