Dobro bi bilo, dok smo još uvijek na vrijeme, da se jasno i glasno kaže – ko se sve "ugradio" u prodaju KAP-a i zaradi kojih pojedinaca Crnoj Gori "kičmu lomi" osoba koja je, prema brojnim navodima, "povezana sa ruskim organizovanim kriminalom"

Piše: Sonja Radošević

Bilo je to u jednoj zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu – dva moćnika "jedan vladar vaskolike Crne Gore", drugi ruski vitez u liku kontraverznog  ruskog biznismena – oligarha,  prije tri godine, uz ispijanja "čivasa" sklopiše jedan, po mnogo čemu, istorijski dogovor. Vladar je prodao žilu kucavicu  domaće privrede – Kombinat aluminijuma,  ruskom biznismenu Olegu Deripaski za punih 48 miliona eura.  Deripaska  je potom odletio nazad u svoju veliku zemlju na krilima aviona koji je bio skuplji od cijelog  za crnogorsku privredu strateški važnog KAP-a.

Vlast je pohvalila sebe za dobro odradjen posao.

Tako je počela jedna, naizgled, bajka, koja se pretvorila u pravu moru za sve gradjane ove male zemlje na brdovitom Balkanu. Od te 2005. godine, kako to i ugovor predvidja, obična raja plaća struju KAP-u, odnosno sada najbogatijem  Rusu – Deripaski. Uz to,  i miljeniku  ruskog demokratskog predsjednika Putina koji je "demokratiju", u medjuvremenu, proširio na Južnu Osetiju i Abhaziju.

Nakon tri godine od ovog slavnog dogadjaja, u maloj balkanskoj zemlji saznaše – vlasnik Kombinata aluminijuma, Centralna evropska kompanija( CEAC), iza koje stoji ruski milijarder Oleg Deripaska traži oko 300 miliona eura odštete od Crne Gore, jer smatra da im Vlada prilikom kupovine fabrike nije prikazala relano stanje i vrijednost  imovine KAP-a i njegovih preradjivačkih fabrika.

Prema nekim nagadjanjima i procjenama, Deripaska, zapravo, na ovaj način samo hoće da isposluje da mu Vlada, odnosno gradjani Crne Gore, i dalje plaćaju struju.

Ministar za ekonomski razvoj Branimir Gvozednović ocijenio je zahtjev za arbitražom kao "neosnovan".

Gvozdenović, koji je u vrijeme prodaje KAP-a istovremeno bio na čelu tenderske komisije i predsjednik borda direktora Elektrpirvrede Crne Gore,  mogući razlog za pokrertanje arbitraže, izmedju ostalog, vidi u sledećem.

"Pojedinačne rekacije javnosti, uzrokovane pogrešnim tumačenja uslova kuporodaje KAP-a , posebno  cijene električne energije, kupac vjerovatno doživljava kao animozitet, pa, moguće, želi da pokaže neutemeljnost takvog odnosa", izjavio je Gvozednović.

Zaista smiješna konstatacija u ovoj isuviše ozbiljnoj situaciji, kojoj je, velikim dijelom, doprinio sam Gvozednović, koji je, kao predsjednik Tenderske komisije, "prihvatio dvostruku nižu cijenu struje za Ruse od one koju je predlagala  konsultanstka kuća, predložio tu cijenu  Elektroprivredi i prihvatio sopstveni predlog kao predsjednik odbora direktora te kompanije, a zatim "usaglašeni" predlog uputio sebi kao potpredsjedniku Vlade i na kraju potpisao ugovor. A sve zarad interesa strateškog partnera iz Rusije.

Ugovor o prodaji Kombinata je, pak, ostao tajna za javnost.

Da nije slučajnost sve  što se dešavalo i dešava sa KAP-om može se zaključiti iz svjedočenja Žarka Rakčevića, nekadašnjeg lidera SDP-a i potpredsjednika crnogorske Vlade, jedno vrijeme.

Govreći o tome  kako je KAP dat na upravljanje "Glenkoru", kako je "Vectra" zaradila na KAP-u, te kako se o svemu odlučivalo izvan Vlade, u uskom krugu ljudi, Rakčević još 2004 .godine, godinu dana prije prodaje KAP-a, iznosi podatke o Startegiji privatizacije Kombinata,  koja je pripremana u tajnosti.

"Prije petanestak dana dobio sam taj dokument sa oznakom strogo povjerljivo. U njemu stoji da bi iz jednog centra trebalo da se uprvalja KAP-om, Rudnicima boksita i EPCG. Ispada da bi polovinu crnogorske privrede trebalo predati jednom centru i to bez javne rasprave i na osnovu tajnog dokumenta. Tražili smo da se utvrde posljedice privatizacije KAP-a po uslovima iz Strategije, što bi značilo za Crnu Goru da ustupi električnu energiju pod privilegovanim uslovima i koncesije na boksit budućem vlasniku?

Prema nekim procjenama, naše rezerve boksita su čak od 80 do 100 miliona tona. Ali, ako se podje od procjene u Strategiji da su rezerve boksita 23 miliona tona, budući vlasnik KAP-a bi, na osnovu sadašnjih potreba za boksitom, mogao još 40 godina da eksploatiše tu rudu. U Strategiji nema pomena koliko vrijede Rudnici. Govori se da država raspolaže sa 35 odsto vlasništva a predlaže da se vlasniku KAP-a preda 51 odsto rudnika boksita uz simboličnu nadokandu od osam miliona ili dokapitalizaciju. Ne kaže se koliko zaista vrijede rezerve boksita  i koliko se poklanja budućem valsniku KAP-a", izjavio je u julu 2004. godine podgoričkom "Monitoru" Žarko Rakčević.

O subvencijama za cijenu struje, navodi  sledeće:

"Elektroprivreda se obavezuje da do 2010. isporuči KAP-u 6,6 milijardi kwh. Dakle do 2010. godine, EPCG bi trebalo da isporuči KAP-u ukupnu količinu koju proizvede za dvije godine i tri mjeseca", ocijenio je Rakčević i postavio pitanje, "ima li logike da novom vlasniku Kombinata do 2010. ustupamo struju po tako niskim cijenama?

"Prema našoj projekciji, subvencije struje bi nas koštale od 70 do 80 miliona eura. Takvom politikom će se uništiti Elektroprivreda ili će se razlika u cijeni prebaciti na ledja gradjana Crne Gore i privrede, zarad nekog budućeg privatnog  strateškog partnera".

Upravo tako je i bilo svih ovih godina, zahvaljujući izdaji interesa sopstvene zemlje i njenih gradjana, od strane njenog rukovodstva – tadašnjeg predsjednika Vlade Mila Djukanovića, spomenutog minsitra Gvozdenovića i ostalih "zaslužnih pojedinaca" – stanovništvo Crne Gore plaća struju ruskom oligarhu.

Kako je gubitak tih privilegija u subvenciji struje blizu, te kako navodno nijesu ispunjeni svi uslovi "iz tajnog ugovore", Oleg Deripaska je od Crne Gore "za štetu koja mu je nanijeta" zatražio pola njenog godišnjeg  budžeta ili tačnije 300 miliona eura.

Ako se zna da je Deripaska u vrijeme aluminijske privatizacije  u Rusiji uspio da ispliva kao glavni  bos na tom tržištu, na kojem je u toku privatizacije na tajnovit način život izgubilo oko 100 osoba, te da ovaj starteški partner crnogorske Vlade ne može da dobije vizu za SAD zbog sumnji FBI da je povezan sa ruskim organizovanim kriminalom i da je zahvaljujući tome postao vlasnik praktično cijele ruske aluminijske industrije, postaje jasno da onaj "čivas" sa početka priče može postati isuviše risaknatan. Kako za one koji su ga ispijali sa osobama koje su povezane sa ruskim organizovanim kriminalom, tako i za stanovnike Crne Gore , koji bi ponovo  mogli platiti njaveći ceh.

Čitavom  ovom poslu kumovao je i SDP, koji se "čvrsto opirao" prodaji KAP-a, ali je, na kraju, opravdao ostanak u vladajućoj garnituri "većim državnim interesima". Funkcioner SDP-a i aktuelni potpredsjednik Vlade, Vujica Lazović, ocijenio je, pak, da je Deripaskina  tužba možda pokušaj ucjene "države ili nekih pojedinaca".

Dobro bi bilo, dok smo još uvijek na vrijeme, da se jasno i glasno kaže – ko se sve "ugradio" u prodaju KAP-a i zaradi kojih pojedinaca Crnoj Gori "kičmu lomi" osoba koja je, prema brojnim navodima, "povezana sa ruskim organizovanim kriminalom".