Prosle nedjelje na “tajnoj veceri” sa srpskim predsjednikom Borisom Tadicem, lider GZP Nebojsa Medojevic je razmatrao odnose Srbije i Crne Gore “nevezano od drzavnog statusa i referenduma”

Piše: Zeljko Ivanovic/Vijesti

Prosle nedjelje na “tajnoj veceri” sa srpskim predsjednikom Borisom Tadicem, lider GZP Nebojsa Medojevic je razmatrao odnose Srbije i Crne Gore “nevezano od drzavnog statusa i referenduma”. Ispada da je Boris Tadic veoma zainteresovan za demokratske procese u Crnoj Gori, ili izmedju Srbije i Crne Gore, i nakon sto Crna Gora eventualno postane nezavisna! To sto se sada sastaju, u finalu razrjesavanja srpsko-crnogorskog spora oko drzave, nema veze sa referendumom. Bar ne kada je Boris u pitanju.

Prosto dirljivo.

Sumnje su narasle kada je Medojevic iznio nove detalje, koje mozda i nije razmatrao sa Tadicem, ali ih sada, nakon tog susreta, prvi put saopstava. Naime, umjesto doskorasnjeg stava vodjstva GZP “da ce se znati, u pravom momentu, opredijeliti po pitanju refrenduma i crnogorske nezavisnosti”, on iznosi novi pogled da referendum uopste ne zanima GZP, da su im interesantni samo izbori. “Svoje simpatizere necemo pozivati da se na ovaj ili onaj nacin izjasnjavaju na referendumu”, kaze Medojevic.

Da je pitao DJukanovica kako da mu ucini i sta da u korist premijera odigra sa GZP, Medojevic nije mogao izabrati bolje. Prevashodno kada su u pitanju prioriteti. Lider GZP svojim stavom da su vazni samo izbori a ne referendum u stvari ne bira nesvrstanu poziciju, vec onu koju imaju prosrpske partije. Ako, uz to, za svog saborca istovremeno promovise Miodraga Lekica koji bezrezervno promovise beogradski koncept uredjenja odnosa i poput Tadica brine “zbog narastanja antisrpstva u Crnoj Gori”, onda stvar postaje jos ozbiljnija. Kada se na kraju, bez znanja javnosti, u predvecerje raspleta odnosa Srbije i Crne Gore sastane sa srpskim predsjednikom, onda treba biti veoma naklonjen Medojevicu i sve to precutati. A stvar je vise n-ego ocigledna. Medojevic, a posebno Jovicevic (Svetozar), koji je do juce bio jedan od najekstremnijih zagovornika crnogorske nezavisnosti u savjetu SDP, morali bi da znaju da pitanje crnogorske drzave nije od juce. Citav jedan vijek Crna Gora je izgubila u trzavicama, politickim, psiholoskim i ratnim, oko rjesavanja tog spora. I onda se pojavi neko ko kaze kako to pitanje nije na dnevnom redu! I kako su izbori crnogorski prioritet.

Da stvar bude jos apsurdnija, sta bi se recimo desilo sa samim Medojevicem kada bi DJukanovic prihvatio njegov stav, rekao kako je drzavni status irelevantan i odustao od nezavisnosti!? Da li bi onda lider GZP uopste bio interesantan bilo kome, Tadicu, Solani ili bivsim DJukanovicevim ministrima. Naravno, da ne bi. Niti bi DJukanoviceva privatna drzava bola oci srpskim i evropskim politicarima. Toliko je Solani, a pogotovo Tadicu (ocu i sinu) stalo do demokratskog ambijenta u Crnoj Gori da bi odmah, nakon DJukanovicevog odustajanja od referenduma, zaboravili na sav kriminal, mafiju i kako bi lider GZP rekao Kolumbiju.

Mozda je jos rano tvrditi da se radi o zaokretu Medojevica, o lutanju svakako, i sve to ne bi bilo toliko sporno jer svako ima pravo na izbor, da GZP, prema posljednjim ispitivanjima javnog mnjenja, ne uziva podrsku znacajnog broja independentistickih glasaca. Skoro dvije trecine njihovih simpatizera su suverenisti. Drzavno pitanje Crne Gore je toliko vazno da se njime ne moze trgovati, niti se ono moze sakriti. Ko moze zamisliti uglednog kosovskog opozicionara Vetona Suroia kako ide, makar i javno, na sastanak kod Tadica da razgovara o odnosima sa Srbijom bez obzira na status Kosova. Zato sto je Rugova bolestan, a Taci korumpiran i povezan sa mafijom. Da mu Tadic pomogne kako bi napravio demokratsko Kosovo bez Tacija i Rugove!? I bez obzira na status!

Lider Grupe za promjene zato pravi kardinalnu gresku, poput svih onih, iz Brisela, Vasingtona ili Podgorice, koji su posljednjih pet godina pokusavali da delegitimisu i skinu DJukanovica uz pomoc Beograda i kroz koketiranje sa konzervativnim i prosrpskim dijelom Crne Gore. To je ono sto samo DJukanovicu ide na ruku jer jedino kada ga stavite naspram tog dijela politicke elite i misli u Crnoj Gori, on izlazi kao pobjednik i svi njegovi grijehovi, kojih nije malo, prosto se brisu.

I Medojevic i ostali koji iskreno misle o buducnosti Crne Gore trebalo bi zato da imaju na umu da je DJukanovica jedino moguce osporiti unutar Crne Gore i u saradnji sa ovim drugim, istinski proevropskim dijelom birackog tijela koje je zeljno demokratskih promjena, ali i svjesno prioriteta. Niko ne moze svoju evropsku orjentaciju i neslaganja sa korumpiranim DJukanovicevim rezimom potvrdjivati odustajanjem od onoga sto je neophodni okvir crnogorskog razvoja i demokratije, a to je drzava. Zamjenom teza privatna i korumpirana drzava se veze za nezavisnost iako je ona cedo Beograda i dosadasnjeg zajednistva. Da bi se ona ukinula, neophodna su dva preduslova – da Crna Gora postane nezavisna i da ode DJukanovic. To su prioriteti i to je njihov redosljed.

Zato, ako prvaci GZP zele da se nametnu kao alternativa sadasnjoj vlasti, onda oni to moraju biti u svim segmentima. Kao sto djeluju ozbiljno i uvjerljivo kada govore o potrebi da Crna Gora raskine sa korupcijom, pljackom, kriminalom, oligarhijom, oni moraju biti ubjedljivi i u pogledu vizije i prioriteta drzave koju namjeravaju predstavljati.