Poboljšanje pložaja romske i egipćanske zajednice, mora se priznati, ide relativno sporo, iako izvjesni pozitivni pomaci postoje, sve je to kao kapa kiše u moru. Strategija je  izuzetno  značajan dokument, koji ima šire društveno značenje za poboljšanje položaja RE zajednice, međutim bez ozbiljnog, svestranog i objektivnog izučavanja pretpostavki za njegovu uspješnu implementaciju nerealno je  bilo očekivati nešto više.

Strategija 2008-2012.  je za mnoge Rome  i Egipćane  bila zračak nade u ovim tmurnim i neizvjesnim vremenima. Nažalost, malo se  toga promjenilo. Mnogi problemi su i dalje prisutni.  Mnogi Romi i Egipćani nemaju adekvatan smještajni prostor, mnogi od njih i dalje žive u nehigijenskim uslovima, često bez struje i vode, u trošnim barakama, lociranim izvan oka javnosti.  Da li je potrebno podsjetiti o izgubljenim mladim životima u prethodnih nekoliko godinama u požarima u nekoliko naselja gdje žive Romi i Egipćani.

Ne mogu a da ne spomenem da su neke opštine dobile značajna finasijska sredstva za poboljšanje uslova stanovanja Roma i Egipćana, a projekat nisu ni započeli, a kamoli priveli kraju.  Od planiranih finansijskih srestava za  realizaciju ciljeva Strategije 2008-2012. Vlada je odvojila oko 30% od ukupno planiranih sredstava, ostalih 70%  je otišlo ko zna gdje. Mnoge ne/romske   NVO  ili radio stanice su godinama dobile značajna finansijska sredstva, a nisu se ni dotakli problema romske i egipćanske zajednice. Dakle sa takvom praksom treba prestati i pružiti šansu RAE nevladinim organizacijama, da oni uzmu na  sebe breme obaveza i odgovornosti na lobiranju i javnom zastupanju koje imaju  za cilj poboljšanje položaja romske i egipćanske zajednice na lokalnom i državnom nivou.

Komisija koja je odobravala projekte pri ministarstvu manjina, godinama je  podražavala  projekte  nekih NVO, koje se nikad nisu bavile niti se bave rješavanjem problema Roma i Egipćana. I tu imamo još  jedan paradoks, RAE nevladinim organiyacijama, skoro da im  je onenemogućeno  da  dobiju neki projekat, iako godinama konkurišu za minimalna sredstva i  time  jednostavno svojim pogrešnima odlukama ;članovi  pomenute komisije doprinose  da  se mnoge RAE NVO jednostavno gase i prestaju sa radom, jer  je jednostavno nemoguće  doći do projekata. Nažalost , izgleda  da najbolje prolaze one NVO koje se ne ustručavaju da kritikuju i prozivaju, ali nismo svi istog kova, ima  nas od onih koji se striktno oslanjaju na pravdu, međutim izgleda  da  smo svi mi koji očekujemo pravdu u dubokoj zabludi, jer  je više nego očigledno da  je  sistem vrednosti  pojedinaca srozan do neslućenih razmjera. Časti izuzecima.

Isti je slučaja sa komisijom od igara na sreću, gdje je fond novca više nego pozamašan, rijetki su oni “ srećnici “  RAE NVO koji dobijaju podršku za neki svoj projekat.  Pozivam međunarodne organizacije, koje imaju svoja predstavništva u Crnoj Gori  da pomogni RAE civilni sektor, u suprotno, agonija će se nastaviti, drugi će odrđivati naše prioritete i  drugi će  odlučivati o našoj sudbini. Nama je toga dosta i siti smo svoh onih dušebrižnika koji su “ Zabrinuti nad našom sudbinom”.

U primjeni nove Strategije, posebno je značajno povezivanje strukture društvenih promjena koje moraju biti sihronizovane sa svim ključnim subjektima nadležne za realizaciju ciljeva strategije na državnom i lokalnom nivou uz obaveznu participaciju RAE NVO. Problem koordinacije između svih predviđenih subjekata koji treba da sprovedu Strategiju može biti  problem, naročito na izradi Lokalnih akcionih planova, ali je takođe sigurno da bez uspostavljanja adekvatne veze predviđenih promjena i društvenih aktera ne možemo očekivati uspješnu realizaciju Strategije. Ovo treba imati na umu prilikom inplementacije  Strategije 2012-2016.

Ne treba posebno dokazivati da RAE populacija u Crnoj Gori od svih nacionalnih i etničkih manjina ima najteži socijalni položaj (visoki stepen socijalne isključenosti), da je to populacija sa najmanjim stepenom zaposlenosti. Nema ih u organima lokalne uprave  i javnim institucijama, a to znači da su u potpunosti zapostavljeni bez ikakve socijalne sigurnosti, često izloženi  predrasudama, poniženju, a  nerijetko i politčkoj   manipulaciji. Zbog takvog pristupa i nebrige nadležnih institucija, Romi i Egipćani u Crnoj Gori nemaju svoje autentične predstavnike u crnogorskom parlamentu, a  svi su izgledi da ih još dugo neće biti, zbog nedostatka političke volje i  nedostatka afirmativnog pristupa u rješavanju ovog problema.

Odsustvo političke participacije Roma u procesima odlučivanja u crnogorskom društvu ubjedljivo govori o tome da jedna demokratska  ključna karika u njihovoj integraciji nedostaje, a bez koje se ne može govoriti o cjelini demokratskih procesa u Crnoj Gori. Romi i Egipćani u Crnoj Gori praktično su izvan tog procesa. Interes je svih da Crna Gora bude jedinstvena i stabilna politička zajednica,  istovremeno  i dovoljno prostrana  da u njoj ima mjesta za sve njene građane.

Romi i Egipćani u Crnoj Gori moraju imati, sva ona prava koja danas pripadaju svim građanima Crne Gore.   Stoga, sve dok socijalna inkluzija i prava RAE zajednice  ostaju samo teorija na političkoj agendi državnih i lokalnih institucija,  ne možemo govoriti o građanskom konceptu i jednakih prava za sve.  Integracija RAE zajednice mora biti realna sa konkretnim sistemskim rješenjima naročito na lokalnom nivou. To  praktično znači da ističe vrijeme odlaganja važnih odluka i dolazi vrijeme kada sve države  moraju precizno definisati  drzavnu  politiku  prema Romima i Egipćanima, jer time dokazuju svoju demokratsku zrelost  evrospkoj  privrženosti.

Podpredsjednik Nacionalnog Savjeta
Roma i Egipćana
Muhamed Uković