Kada je rijec o referendumu pitanje koje se stavlja u prvi plan u Crnoj Gori je koji procenat gradjana treba da donese validnu odluku. To jeste vazno, ne i najvaznije, jer referendum treba da bude rezultat onog sto podrazumijeva demokratski proces, a to je procedura kojom se dolazi do takvog rjesenja, kazao je za “Pobjedu nedjeljom” mr Zoran Lutovac, politicki analiticar.

Dakle, kakvo ce biti pitanje na referendumu, koja ce vecina biti neophodna, kada ce on biti raspisan, kakva ce se kampanja voditi, ko ce kontrolisati cio proces – sve to su izuzetno vazna pitanja. I ona nisu samo tehnicke prirode. Vrlo je vazno da su sva ta pitanja rezultat demokratskih okolnosti u kojima se donosi odluka o njima. To znaci da odluka ne treba da bude donijeta preglasavanjem, ili iskljucivanjem relevantne politicke grupacije.

Demokratski standard prije svega podrazumijeva proceduru i nacin na koji se donose pravila. Ako se pravila donose preglasavanjem, tesko bi se procedura mogla nazvati demokratskom, bez obzira da li ce 70 ili 90 odsto gradjana donijeti odluku na referendumu i obrnuto.
Prema sporazumu o promjeni Ustavne povelje, Crna Gora bi trebalo referendumske standarde da dogovara u saradnji sa Evropskom unijom.

Da li to znaci da ce EU biti ona instanca koja ce na kraju reci da su standardi referenduma prihvatljivi ili ne?
EU je zainteresovana da se dodje do rjesenja koje nece narusiti stabilnost i to im je kljucni prioritet. Sigurno je da ce voditi racuna o tome da se stvari ne donose preglasavanjem i nadgornjavanjem, nego da se rjesenje trazi u opstem konsenzusu, uz uvazavanje, razgovor i saradnju. Vrlo je bitna atmosfera u kojoj se odrzava referendum. Ako se referendum odrzava u napetoj atmosferi, gdje se politizuje i emocije stavljaju u prvi plan, ako referendum nije plod unaprijed prihvacenih pravila za kljucne politicke aktere, onda to moze izazvati kontraefekte i nestabilnost koja sigurno nece ici u prilog onome za sta se zalaze EU.

Mislim da ce EU insistirati na tome da se cio taj proces odigrava u demokratskoj atmosferi i da se stvore preduslovi da takva atmosfera bude pri izjasnjavanju gradjana.

Jasna je i nedvosmislena medjunarodna pravna i politicka praksa: na referendumu glasaju samo oni koji na nekoj teritoriji stalno borave. Moje je, cak, misljenje da je potreban neki jaci rezidencijalni uslov, odnosno da gradjani koji zele da se opredijele o sudbini Crne Gore moraju imati duze prebivaliste nego sto je potrebno za ostvarivanje birackog prava, kaze Vucinic.

On podsjeca da praksa referenduma na prostoru bivse Jugoslavije, sa izuzetkom Hrvatske, pokazuje da glasaju samo gradjani koji su svoju sudbinu vezali za tu teritoriju, jer je njihov interes da kazu hoce li svoju ili neku drugu vlast.