Deportacija je bila drzavni zlocin i nema toga NVO polikolora koji moze promijeniti ovu cinjenicu. Kampanja da se zlocinci aboliraju sada ukljucuje i aktiviste NVO sektora.
Piše: Srđa Pavlović
Suocavanje s sramotom
Nakon sto je Visi Sud u Podgorici, uz nemusto i neodrzivo obrazlozenje, oslobodio devetoricu optuzenih za deportaciju bosanskih izbjeglica 1992 godine, najnovija odluka vlade Crne Gore da podrzi inicijativu NVO sektora da se podigne spomenik zrtvama ovog drzavnog zlocina, predstavlja vrhunac cinizma.
Imajuci u vidu karakter crnogorske vlasti, ovaj cinizam ne treba da bude iznenadjenje. Vlast se nada da ce spomenik nakako pokriti nezatravljene grobove deportovanih i staviti tacku na zahtjeve za utvrdjivanjem krivicne i politicke odgovornosti za ovaj drzavni zlocin.
Ono sto izaziva mucninu i crvenilo obraza kod postenog svijeta jeste cinjenica da je inicijativa za ovakvo krecenje proslosti potekla od NVO organizacija kojima su usta puna pomirenja, suocavanja s prosloscu, i utvrdjivanja odgovornosti. Povodeci se za freskim savjetom Bila Klintona da drzava i NVO sektor moraju za rade na zajednickom poslu ostvarivanja drustvenog boljitka, nevladini udarnici su pozurili da vladajucoj strukturi ponude jos jednu slamku spasa. Uz to, oni drsko tvrde da je ovaj sporazum NVO sektora i vlasti o pranju proslosti “odlicna vijest i za porodice zrtava, ali i za crnogorsku javnost.” Ovakvi slogani su, na zalost, integralni dio diskursa REKOM-penzacije koji dominira nasim prostorom, i kojim se u velikom mjeri prikriva znacajan nivo instrumentalizacije NVO sektora od strane vlasti.
Posto nema grobova nestalih i posto se ne zna ko je dao naredjenje da se izbjeglice posalju u smrt, njihove porodice ce uskoro moci da se okupe u zgradi hercegnovske policije i oplacu svoje pokojne. Crnogorska javnost ce, istovremeno, moci da se pozove na spomen sobu kao jasan i nedvosmisljen simbol nevinosti crnogorske vlasti u ovom zlocinu. Vlast ce paradirati svojom spremnoscu da se odredi prema teskim temama iz proslosti. A zapisnike Vrhovnog Savjeta Odbrane u kojima se jasno i decidno pokazuje odgovornost crnogorske vlasti i drzave za deportaciju niko ionako ne cita.
Dr. Srdja Pavlovic. Univerzitet Alberte. Kanada
Potpuno sam saglasan sa Vašim stavom.
Imamo protjerane, ubijene, priznanje da je to bio državni zločin, odluku o isplati štete porodicama deportavanih a ubijenih – nemamo odgovorne.
Što onda da uradimo? Ajde da podignemo spomenik žrtvama i time skinemo odgovornost sa sebe i završimo priču! Sramno.
Gospodin Mirsad Rastoder je na jednom skupu održanom prije 2-3 godine, zaboravio sam više povodom čega je skup bio, tražio od prisutnih da daju podršku za izgradnju spomenika žrtvama ratova vodjenih 90-tih na Pobrežju u Podgorici. Inicijativu je obrazložio kao vraćanje duga svim nevino ubijenim u prošlim ratovima, a prije svega nevinim žrtvama deportacije, Kaludjerskog laza, Bukovice. Lično sam bio zaprepašćen takvom inicijativom, uzeo riječ i rekao otprilike sledeće:
“Što se mene tiče, ja nikada neću dati podršku takvoj inicijativi jer je smatram prećutnom abolicijom za krivce. Izgraditi spomen obelježje – DA, ali tek poslije pronalaženja krivica za zločine i njihovo procesuiranje, sada graditi spomen obelježje, bez nalaženja i procesuiranja krivaca – NE. To bi bilo licemerje i zataškavanje krivice.”
Medjutim, ja svoj stav iznosim kao poluslobodan gradjanin koji nije član neke NVO, političke partije ili interesne grupe pa on nema snagu.
Začudilo me i neprijatno iznenadilo da je ovu akciju pokrenula Akcija za ljudska prava i Aleksanandar Saša Zeković.
Režim je objeručke prihvatio. Sada već sumnjam i naručio. Kao vid sopstvene abolicije.
Postovani, prica o ,,spomeniku zocinu,, usko je vezana za gostovanje Sekija Radoncica na televiziji ,,IN,,. On je takodje podrzao ideju o podizanju spomenika , dosledno, kao sto dosledno pokusava ,,zatamniti,, odgovornost bivseg premijera za ratni zlocin deprotacije Bosnjaka-Muslimana 1992.godine.
Prenosim taj komentar
28. May 2011, 00:21
Brojne kvalifikacije koje je veceras izrekao Radoncic na Suboticevoj televiziji kod Djukanovicevog advokata su kod normalnih ljudi mogle izazvati samo gadjenje.
Od price o Svetlani Broz pa do raznih drugih osoba sve na nivou zute stampe.
Ne ulazim u njegove ocjene i price o ,,nesojima, iz ,,Monitora,, kako ih on nazva ali se nakon njegove price namece pitanje da li je u tom nedjeljniku i u ,,Vijestima, radio ikada iko izuzev pripadnika DB-a i KOS-a , ukljucujuci i samog Radoncica. A sta onda tek reci o TV Bastilji i Glasu Cepuraka? Isticem -ovo je zakljucak nakon njegove price o susretima sa nekadasnjim sefom DB-a Vukasinom Marasem.
Ko je odgovoran u slucaju zlocina deprotacije Bosnjaka, mozda ce se saznati, ako ikada dodje po promjene vlasti.
No, poenta cijele price ,,Zive istine ,, je zapravo odbrana lika i djela Mila Djukanovica.
Postoje osnovane sumnje da je bivsi premijer odgovoran za tesko krsenje medjunarodnog prava koje povlaci individualnu krivicnu odgovornost . Zbog toga i novi filmovi i pranje prljavog rublja i udarnicko krecenje krvave proslosti. Zalosona i nesrecna Crna Gora -sve sto dublje zakopava svoje zlocine oni su vidljiviji. I da ne zaboravim -ideja koju promovise Radoncic a zastupaju neke NVO – o podizanju spomenika zrtvama deprotacije je krajnje cudna jer koliko mi je poznato crnogorski sud je presudio da su ovdje svi nevini te da zlocina nije ni bilo. Pa kako i kome se onda podize spomenik? ,,
Nisam siguran koliko je svjesno NVO sektor napravio ovaj zicer, ali sam siguran da ga je sistem spremno docekao. No kad malo bolje razmislim, Zipp je vjerovatno u pravu – tajming je simptomatican – angazovalo se naveliko za krecenje istorije.
Pohvala prof. Pavlovicu na odlicnim clancima u zadnje vrijeme, i iskrena podrska.
Izvinjavam se, spomenik je sa gostovanjem Radoncica povezala g-dja Radosevic.