Tekst iz Vijesti

Piše: Časlav Pejović

Slijedi tekst iz Vijesti na koji se odnosio jucerasnji blog. Dobio sam informaciju da Vijesti nemaju arhivu (ili je ne drze otvorenom za posjetioce sajta), te zato zelim da ga postavim na ovom blogu,  da ga mogu procitati oni koji to nijesu imali prilike.

 ————————————————————–

Crnogorska Vlada je napravila dosta grešaka. Možda nigdje nije tako očigledno (po)griješila, kao što je projekat brana na Morači. Ne radi se samo o loše planiranom i vođenom projektu, već i o tome da nikad očiglednije Vlada nije radila protiv interesa Crne Gore. Projekat je lansiran pričom o deficitu struje. Na kraju se ispostavilo da se struja namjerava izvoziti, vjerovatno za Italiju. I laiku je jasno da se deficit struje ne rješava njenim izvozom. O čemu se, dakle, radi?
Glavni cilj koji se želi postići ovakvom vrstom koncesije je rješavanje određenog problema, tipično vezano za infrastrukturu, kojeg država ne moze riješiti sama zbog nedostatka kapitala i/li tehnologije. Svojevremeno sam bio uključen u projekt mobilne telefonije u Crnoj Gori, koji je rađen na osnovu koncesije. Bilo je prigovora da je Crna Gora mogla da to sama radi, te da Telenor ostvaruje veliki profit. Možda je Crna Gora mogla sama da to radi, vjerovatno je Telenor napravio pristojan profit, ali je Crna Gora riješila značajan problem, jer je Telenor u kratkom roku napravio veoma kvalitetan sistem, i to je, po meni, bio odličan potez Vlade. Jednako bi imala logiku koncesija za gradnju autoputa, jer čim se izgradi Crna Gora rješava jedan značajan infrastrukturni problem. U slučaju HE Morača, ovim projektom se ne rješava deficit struje Crne Gore, već se time, sada je jasno, želi rješavati problem "zelene energije" koji ima Italija. Ako je cilj projekta da se privuku strani investitori u energetski sektor, kao što piše u Preambuli, davanje koncesije investitoru da proizvodi i izvozi struju je najgori mogući način, karakterističan za kolonije. Ovakvom načinu pristupaju zemlje koje nemaju izbora. Da li je Crna Gora, zaista, bila bez izbora?

Kako projekat HE Morača ne rješava glavnu stvar, Ministarstvo ekonomijie kao pokvareni gramofon vrti priču o sporednim stvarima. Ponavljanje priče da će gradnja brana povećati prihode države je besmisleno, jer to niko ne spori i spor nije oko toga. U slučaju Telenora, pitanja kao što su koncesiona naknada i povećanje prihoda budžeta praktično nijesu ni pominjani, jer je to smatrano sporednom stvari. Ključno pitanje je da li je pristup koji je izabrala Vlada zaista najbolji, s aspekta interesa Crne Gore? Ubijeđen sam da nije, odnosno da je ovakav pristup bliži ocjeni "najgori" nego "najbolji". Na projekat se može staviti veliki broj primjedbi, počev od izbora prioriteta i modela, do načina na koji je sproveden postupak.
Povodom tužbe grupe građana protiv Vlade, Ministarstvo ekonomije je dalo izjavu da je "procedura je u svakom momentu bila javna i transparentna". Da li je baš tako? Samo jedan primjer. U posljednjoj javnoj raspravi o nacrtu ugovora o koncesiji, javnosti uopšte nije stavljen na uvid predloženi tekst koncesije, već samo naslovi. Kako se može voditi javna rasprava o nečemu na osnovu naslova? To je kao kad bi književni kritičar pisao kritiku o nekoj knjizi na osnovu naslova. Da li to znači da Ministarstvo smatra da je rasprava "javna i transparentna" ako se zadovolji forma, dok se ključni elementi potrebni za raspravu ne daju na uvid javnosti?

Analiza, koja je trebalo da predstavlja osnovu ocjene ekonomske opravdanosti projekta, ne sadrži Cost&Benefit analizu. U rad na Analizi je bio uključen Univerzitet Mediteran, ali je raskinuo ugovor s Vladom, jer nije želio da učestvuje u manipulisanju javnosti. Vođa projekta u ime ovog Univerziteta, dr Milenko Popović, naveo je razloge zbog čega je to urađeno, posebno naglašavajući da Analiza ne sadrži bitne elemente za ocjenu opravdanosti projekta. Kada se radi o ovakvim projektima, Cost&Benefit analiza bi morala da ima ključnu ulogu prilikom donošenja odluke. Jer, navođenje samo koristi u vidu povećanja prihoda za budžet, bez navođenja po koju cijenu se to dobija, predstavlja sakatu analizu, zato što se bez oba ova elementa ne može vršiti sveobuhvatna procjena korisnosti projekta. Donošenje ovako značajne odluke na temelju jedne tako sakate analize je neodgovorno i neozbiljno. Popović eksplictno kaže: ,,Šokantno je kako Vlada olako odlučuje. Procjena ekonomskih efekata odgovara samo na neka važna pitanja, ali ne i na osnovno o društvenoj isplativosti projekta." A ministar Vujović tvrdi da Analizu "još niko nije pokušao da ospori"?! Svašta. Da li to znači da ministar Vujović smatra da nije bitno što ugovor ne sadrži ono što je bitno da sadrži?

Sljedeća manipulacija je tvrdnja koju uporno ponavlja ministar Vujović da "elektrane" imaju vijek od 100 godina. To se odnosi samo na građevinske objekte, ministre. Kompletni mehanički i električni sistemi imaju vijek trajanja 50 godina. To precizno piše u ugovoru o koncesiji. Nego, možda ministar nije ni čitao ugovor?

Poseban problem predstavlja odluka Vlade da omogući koncesionaru da predlaže "bolje rješenje". Kako to "bolje rješenje" može da izgleda vidi se iz predloga A2A da se teritorija koncesije proširi "u dolini Male Rijeke do otprilike kraja željezničkog mosta Bar-Beograd". Prevedeno na jezik brojki, umjesto zone potapanja koje je bilo predviđeno do kote od 81m nadmorske visine, kota se diže na oko 150m, dakle gotovo duplo. To znači da bi se i brana na Zlatici podigla za otprilike toliko. Ovo bi bila radikalna promjena projekta, kojim bi kanjon Male Rijeke, jedno od rijetkih Emerald područja u Crnoj Gori, bio potopljen, kao što bi bila „potopljeno" i obećanje Vlade da voda neće izlaziti iz kanjona Morače. Treba li objašnjavati šta bi sve bilo potopljeno i koje bi bile posljedice, ako bi ova, moram to da kažem, monstruozna „bolja ideja", bila prihvaćena? Zamislite ogromnu branu na samom ulazu u Podgoricu i moguće posljedice. Uostalom, zašto bi A2A vodila računa o interesima Crne Gore, kad ih naša Vlada "brani" na ovakav način? Mada, ipak ne vjerujem da bi Vlada išla tako daleko da prihvati ovakvo "bolje rješenje". Vjerovatnije je da bi ga prihvatila u blažoj varijanti, predstavljajući se kao zaštitnik ideje održivog razvoja.

Na kraju, želio bih da se ogradim da moj stav nema političku pozadinu. Prema bavljenju politikom sam uvijek bio gadljiv. Samo želim da izrazim svoj stav i dam podršku ljudima koji ne pristaju da se prirodni resursi Crne Gore devastiraju zbog interesa stranih kompanija. Postoji još mnogo negativnih stvari koje bi se mogle reći o ovom projektu, ali mi prostor ne dozvoljava da sve navedem. Mislim da je i ovo dovoljno da Vlada još jednom razmisli o tome da li treba da i dalje radi protiv interesa Crne Gore