Kratka igra u 7 činova, sa epilogom\r\nAutor: Igor Obradović\r\n

Piše: Sloboda izražavanja

Mjesto dešavanja

Podgorica, grad u zemlji čudaka. Zemlja, u kojoj je smijeh bol, a tuga je afrodizijak.

Vrijeme dešavanja

Ko vodi računa o tome, kad živimo vječno sa halucinacijom?

Glavni akteri

ZALUTALI GRAĐANIN, krivac, jer je pokucao na pogrešna vrata. Dobitnik na ruskom ruletu;

AUTO-MEHANIČAR, dželat i amater u godinama, kome drugi peru ruke. Specijalista za promjene sa boljeg na gore. Naučen da jadikuje i da radi po propisima. Uzor mnogima u logici rada svoje struke. Radi na Zabjelu, živi u Donjoj Gorici;

ŠEGRT KOD AUTO-MEHANIČARA, hijena, koja se podsmjehuje narodnom zdravlju i veselju, čija je jedina želja da izigrava Jahvea i batinu;

PRODAVAC, snalažljiv tip, koji bi prodao majku za pumpu za gorivo, samo da mu se klijent ne žali na njegov urođen smisao za biznis. Skuplja i auto djelove na otpadu;

SERVISER, uglađeni gospodin, koji se ponaša marsovski. Uljudan na sitnice. Teška kategorija za donaciju;

PUBLIKA, pod čijim krilom hlada ima, ali ne i zaštite;

INSPEKTOR CANE, državni aparat. Sporohodan kao dizel motor. Slijep u vožnji. Čovjek budućnosti, izbjegava ambicije, jer ga mogu samo iskvariti;

BRANILAC LJUDSKIH PRAVA, grobar, spreman da tvoje zasluge ukopa, po nalogu drugih. Osjetljivog nosa, pogotovu kad treba omirisati dobru zaradu;

JAHVE, duša od čovjeka. Dobar kao hljeb. Povremeno se spusti na Zemlju da izjavi saučešće;

SUDIJA, lice i naličje pravde. Vlasnik batine. Centar moći. Mozak cijele ekipe.

I čin

(U pozadini scene se čuje galama. Auta ograđena žicom, na kojoj je istaknuta reklama firme "Autotrend" Podgorica. Prodavac se razvikao. Podvodi mušteriju pod ruku i obrađuje kao ljubav svog života. U odsjaju sunčevih zraka na kolima, naziru se oči jednog građanina, blistave od sreće, jer će imati najzad svoj auto.)

ZALUTALI GRAĐANIN (pjevuši poluglasno): Kada kupim autić i ogrnem kaputić, cura će me pogledati tad. Kad turiram po gasu i udarim po glasu, cura će me poželjeti tad!….Dobar dan, dobri čovječe, vidim da prodajete i ovog Japanca. Da li je tačno da prodavci ubjeđuju mušterije da je čovjek bez kola isto što i slon bez čarapa?

PRODAVAC (primjetno nervozan, plahovite naravi, sa dva mobilna telefona u ruci i tankim glasnim žicama, upaljenih crvenih obraza, zadihan):…Uplati mi pare sad. Aj zdravo!….Da, taj Japanac ima i navigaciju, motor je dobar, savjetujem ti da promijeniš mu samo manžetne. Ostalo radi kao sat. Znaš da Japanci su iz zemlje gdje sunce izlazi, pa će i tebi sunce izaći sa ovim kolima. Češće nego što nam i zemlja izlazi na more.

ZALUTALI GRAĐANIN: Vidim ja da šminkaš auto. Kojeg si ti roda, prijatelju? Ajde mi pokaži kakve djelove ima to tvoje oružje. Kad se barem ženim s njime, onda mi daj harem zdravih djelova. Daješ li mi garanciju na to?

PRODAVAC (vidno iznenađen, kao da mu se lomi led nevinosti, brani se): Moj prijatelju, meni niko nije garantovao što mi je snajka pošla na onaj svijet, pa ne mogu ni ja tebi garantovati za ispravnost ovog vozila. Na ovom autu-placu nema više garancija. Juče smo i poslednju pojeli. Jedva preživljavamo. Imaš samo garanciju na papir da je od celuloze.

ZALUTALI GRAĐANIN (smiren,lakovjeran,izgubio je i vjeru u Jahvea): Znaš li, šta, druže? Ja tebe smatram idealnim za biznis. Tvoja davanja i moja primanja su isuviše lijepa da bi bila odbijena jedno od drugog. Vodimo ovo auto na vožnju, pa ćeš mi ti reći da si obavezan da mi garantuješ servis auta, jer nisam toliko lud da siječem granu na kojoj sjedim i pokvarim ga.

PRODAVAC (sa podignutim poklopcem na glavi od nervoze): Koje si ti škole završio, legendo, kad se pitaš odakle baljega na rogovima kuće? Možeš mi dovesti i sam vrh države u kontrolu, ali sam bandoglav. Ti posmatraš idealnim naš biznis, a ja sam ipak taj koji kerove u lov vodi, a ne ljubav.

ZALUTALI GRAĐANIN (kapira, trljajući prste od bradu): Možda tako i treba. Zarađivao sam pare, mučeći se da postanem neko, a ti, svojim umjećem da se ne trudiš mi garantovati bezbjedan i siguran put ovim prevoznim sredstvom, živiš bolje od mene. Jesi li kome dao do sada garanciju?

PRODAVAC: Ne, ti si izuzetak koji mi to traži. Uzmeš kola i povedeš ih auto-mehaničaru, kod koga ti misliš da je najbolji. Nije moja obaveza da se staram oko toga hoćeš li ti kupiti pokvareno auto ili ne. Misija moje firme je da ne čačkam tamo gdje smrdi. Znam da je kilometraža sigurno lažna. Zato nisam htio da mi se firma zove "Muva".

ZALUTALI GRAĐANIN (ne raduje ga baš što prodavac proziva žutu štampu, pa prelistava dokumenta, srdeći se): Evo šta ti piše u propisima, koji tebe obavezuju da vodiš računa o ispravnosti vozila koji mi prodaješ. Treba da me paziš i servis da mi daješ svaki dan u godini dana. Moraš da mi garantuješ da je tvoje auto kao kokoška. Preći će pustinju crnogorskih drumova i ostati živo.

PRODAVAC: Hoćeš li možda da ti auto postavim na stativu, pa da te još i slikam za uspomenu? Još sam ti i dao poniženje na cijenu auta, a ti se izmotavaš sa mnom. Uzmi ili ostavi.

ZALUTALI GRAĐANIN: Vidim ja da si ti isti, kao i ostali prodavci. Svi ste vi jedna WC šolja. Nikom ne uzimate mjeru, a svakom odgovarate. Ne mogu se ja ubjeđivati sa tobom više, jer svi tvrdite isto. Spremi papire, dok ja odem do banke da uzmem novac. Častiću vas viski da speremo prašinu iz grla.

PRODAVAC (uzima pare i rukuje se sa građaninom): Hvala, druže. Srećno u upotrebi auta. Drago nam je što si baš na našu stolicu sjeo, u ovom gustišu kola. Nadam se da ti neće biti rijetka.

(Zavjesa)

II čin

(Uređena kancelarija, po zadnjem šitu mode. U pozadini se čuje ambijentalna muzika. Na foteljama sjede majstori, omašćeni po licu od ulja. Ulazi građanin.)

SERVISER (raspjevan, ugleda građanina): Volim servis, umirem za njim. Volim Japan, niko mi nije kriv. Izvolite, kako vam možemo odmoći?

ZALUTALI GRAĐANIN: Dobar dan, gospodo. Kupio sam vozilo vaše marke, pa pomislih, kud će kučka, no sa kučkom da priča. Pokvarila mi se pumpa za gorivo, izgleda da ću je platiti kao Marko majku. Koga mi možete preporučiti za opravku?

SERVISER: Ma pođi ti kod Mikice. Za njega kažu da to što opravi, a stavi pred ogledalo, nije najružnija stvar na svijetu.

ZALUTALI GRAĐANIN: Možete li mi platiti tu opravku i dati neki papir, da imate dogovor sa auto-mehaničarem, koji radi poseban servis vašim vozilima, mimo onog koji vi uslužujete?

SERVISER: Zaista nam je žao. Samo da znaš da ti mi to ne možemo platiti, ni papir ti taj dati. Nismo mi javna ustanova, u odnosu na koju gosti uvijek dobiju.

ZALUTALI GRAĐANIN: Izgleda da je taj mehaničar jedini specijalista ovdje za opravku. Očito da ovoj zemlji vojska ne treba, pored takvih. Čudno mi je da vi to ne znate da uradite. A kud baš da kupim i zelenu boju vozila. Gazda mu je sigurno vanzemaljac, pošto nije musliman.

SERVISER (već gubi strpljenje): Vidi, nemamo mi ništa protiv tebe, kakav god da si. Kroz našu firmu su prošle mnoge budale, a opet smo samo mi ostali. Zašto da se petljamo u ozbiljne kvarove na vozilima, kad rizik snose mehaničari?

ZALUTALI GRAĐANIN (staloženo iznosi stavove): Vidim da ste vi potpuno demokratični. Rekli ste mi ono što mislite, a u stvari ništa mi niste garantovali za rečeno.

SERVISER (uvrijeđen): Ma nismo u obavezi da ti garantujemo za to. Imaš li ti curu? Jel ona spoznala da je žena, kad je saznala koliko joj daješ čvrst razlog za to? E, tako si i ti spoznao da si vozač kad si postao kupac tog vozila.

ZALUTALI GRAĐANIN: Dobro, ne moraš mi sto puta ponavljati. Kao da si bio centimetar u proteklom životu. Idem sad kod tvog pobratima.

(Zavjesa)

III čin

(Auto-servis u prizemlju kuće na Zabjelu. Bruje razne mašine. Čuje se i buka motora na magistrali. Odjekuju udarci čekića po čeliku. Scena upotpunjena sa parkiranim kolima. U pozadini radio svira narodnu muziku.)

AUTO-MEHANIČAR: Marko! Marko! Utišaj taj radio! Imamo mušteriju.

ŠEGRT KOD AUTO-MEHANIČARA: Mikice, poslao nam je kolega pumpu za gorivo iz Novog Sada. Kad ćemo je montirati?

AUTO-MEHANIČAR: Odmah. Jesam li ti rekao da nam se isplati poslati to na opravku tamo i ugraditi se u cijenu? Dok nam drugi rade o glavi, mi za to vrijeme pijemo drugima krv. Sjećaš se da nam je baba govorila da hranimo kravu snijegom, pa ćemo imati hladno mlijeko. A takva krava će upravo doći da plati to.

ZALUTALI GRAĐANIN (dolazi kasnije): Dobar dan, majstori! Šta ste uradili sa mojim autom?

AUTO-MEHANIČAR: Evo, ugradili smo ti pumpu i sad je ispravna.

ZALUTALI GRAĐANIN (kad je saznao da to nisu oni opravili): E, vala, da mi je neko pričao da sam postao od majmuna, jeste glupost. Ali, da ste vi to tako uradili, ne mogu da vjerujem! Dobro, jeste li vi plaćali carinu na tu opravku?

AUTO-MEHANIČAR: A ko to danas kontroliše, moj ti? Nego, ja sam vozio tvoj auto magistralom. Pali kao mina i radi kao sat. Sad mi plati.

ZALUTALI GRAĐANIN (dolazi nakon dva dana. Snužden. Mrzovoljan.Riješen da traži pravdu u nepravdi.): Crni Mikice, šta si to uradio sa mojim kolima? Ljudi su mi tebe preporučili kao profesionalca u svojoj struci, a ti mi tako uništi auto. Auto je u mojim rukama bio čist i lijep, a kad si počeo da treseš alat po njemu, napravio si pepeljaru od te mašine. Pa taj opravljeni dio nije bio izdvojen. Na njegov rad utiče skidanje i ponovno postavljanje ostalih djelova. Kao da si zanat učio kod nekog ko ti kenja, a ti to jedeš svaki dan, pa si i mene pozvao na gozbu.

AUTO-MEHANIČAR: Nisam ja kriv što si skinuo gaće, kao i svi ostali, koji čekaju opravku, a ja znao da izaberem baš tebe.

ZALUTALI GRAĐANIN: Pa dobro, jesi li umio pogledati da li je sve ostalo ispravno na motoru prije nego si skinuo pokvareni dio? To se ne očekuje od amatera, a to valjda ti nisi. Korektno bi bilo da kažeš da nije autu ispravan lanac i da nećeš rizikovati svoj ugled zbog bijednih par stotina zelembaća datih za opravku.

AUTO-MEHANIČAR: Serviser nam je rekao da su gledali ovo auto i da su ti rekli da je već sumnjiv rad motora i prije nego što si ga doveo meni. Što je do mene, završio sam ti. Ali, nemoj tražiti od mene da od čvarka napravim prase. Čak ti dajem i garanciju za taj dio.

ZALUTALI GRAĐANIN: Bio sam ja kod servisera. Ukaljao si im obraz tom neistinom. Ali, vidim da oboje se dobro podmazujete. Kao da imate nešto robotsko u sebi. Kakvu imam korist od garancije, kad si neumješan bio u sporednim poslovima, za koje se ispostavilo da su uzrok ove bijede? Pokaži mi da si ovlašćen mehaničar za ove poslove.

AUTO-MEHANIČAR (osjetno vrišti i vadi diskove, kopa po laptopu, spaja kablovima uređaje): Evo, dođi da vidiš. Plaćam pretplatu za BOSCH servis. Ovdje imam sve serijske brojeve. Priznaj da ne možeš oboriti pogled kad vidiš ovo, a da ne nosim mini suknju! A ovlašćenje drugo nemam da ti pokažem.  

ZALUTALI GRAĐANIN (maše isječkom iz novina): Bio sam toliko predan pa da tebe i tvoje bratstvo prikažem u novinama. Hoćeš li mi zahvaliti na tome tako što ćeš mi platiti opravku?

AUTO-MEHANIČAR (čita isječak, mrgodi se): Garanciju?….Ovlašćenje?….Pištolj?….Nema toga ko će mi uzeti pare danas!

ZALUTALI GRAĐANIN: Znači, serviser mi je tebe preporučio, jer si dobar čovjek. A to nigdje niste napisali. Pa kad burek kupiš, dobro se papir omasti, prije nego ga pojedeš. Tako se garantuje za kvalitet. A vaša bistrina je takva da pogledom prolazim kroz vas. Jel bio lanac ispravan kad sam ti doveo auto? Jeste! A kad sam ga uzeo od tebe, lupalo je u motoru.

AUTO-MEHANIČAR: Neću ti ja ništa plaćati, jer si ti trebao sve održavati na servisu.

ZALUTALI GRAĐANIN: E moj prijatelju, ti si slijepo crijevo ovog društva. Vidimo se uskoro.

(Zavjesa)

IV čin

(Kancelarija pod nebom. Bijeli sto. Telefonski aparat, sa dosta lampica. Na stolu recepti za kuvanje. I jedan papir. Iznad stolice, krila anđela.)

PUBLIKA: (čita papir, iznenađena): Garanciju?….Ovlašćenje?….Pištolj?….Nema toga ko će mu dati pare danas! Treba ga pozvati i podržati. (okreće telefonski broj sa papira). Dobar dan. Želimo da Vam izrazimo sažaljenje u vezi tog nemilog događaja, koji ste imali sa dosadašnjim akterima. Mi shvatamo da Vas često upotrebljavaju i da tim manje vrijedite danas. Srećom, iskusili smo inflaciju, te smo na Vašoj strani.

ZALUTALI GRAĐANIN (vadi telefon iz džepa i prima poziv. Osmjehuje se kad čuje glas publike sa druge strane žice): Dobar dan i vama. Drago mi je da me se neko sjetio da mi kaže da nisam otkačen, iako se mogu slikati sa mojim pravima danas.

PUBLIKA: Ne očajavajte tako lako. Ovo je naš prvi slučaj na ovu temu, pa mu sasvim sigurno nećemo prići odpozadi.

ZALUTALI GRAĐANIN: Iz mog pisma ste dosta toga saznali. Žalosno je da me je država dovela pred oltar da se vjenčam sa zakonom, a nije uredila da to neko isprati. Ah, možda se osjećam kao na ispovjedničkoj klupi. Svako se penje po meni. Pa nisam drvo, bre!

PUBLIKA: Nije sve tako crno, dragi moj kupče. Kad ste se nama obratili, skinuli smo Vam već povez sa očiju. Slučaj je zamršen. Upali ste u začarani krug. Svi Vas okrivljuju. Čak i ja, jer ste trebali da odmah obavijestite javnost o tom gnusnom činu.

ZALUTALI GRAĐANIN: Zar "Službeni list Crne Gore", vaša institucija i inspekcija nisu dovoljni za takvu preventivu?

PUBLIKA: Revolucija počinje od pojedinca.

ZALUTALI GRAĐANIN: Šta mi savjetujete?

PUBLIKA: Vidjeli smo da ste se obratili i Inspektoru Canetu. Pokušajte i kod branitelja ljudskih prava. Raduje nas i saznanje da ste miljenik dnevne štampe, koji su Vas podržali u ovoj inicijativi. Imate našu podršku s mjesta.

ZALUTALI GRAĐANIN: Možemo li da pređemo sa Vi na tebe? Jasno je da nemamo rješenja za ovo, pa možemo pokušati bliski susret treće vrste.

PUBLIKA: Utjerali ste mi dobru volju, a ja istjerujem sada zlo napolje. Marš!

(Zavjesa)

V čin

(Činovnička kancelarija. Čuje se pjesma "Tu nema Jahvea, ima pravde, pošteni da ne idu odavde…". Dignute noge na stolu, ruke oko vrata, tompus u ustima i tihi razgovor dva činovnika. Ulazi građanin.)

INSPEKTOR CANE (Dimi iz njega. Podiže jednu obrvu. Pogleda građanina. Pogleda svog kolegu. Spusti obrvu. Čita novine. Zvižduće.):  Ah, potrošačima struje nikad volje ne fali. A kad meni uvedu makaze, žena me kritikuje zašto nisam za frizera završio, pa da zaobiđem dugu ruku pravde….Izvolite, gospodine, sjesti. Toliko problema ulazi u ovu kancelariju, a sve se tiče države. Niko je ne brani, što je imala nesrećno djetinjstvo. Onda upiru prst u Caneta, srditi jer njihova djeca kušaju loš kvalitet duvana, što hljeb nema istaknutu cijenu…Jeste li za kafu?…Svako kaže da se bolje ranije živjelo, još dok je Cane bio klinja. Otkako nas staviše na listu čekanja za ulazak u Evropsku uniju, nemamo vremena ni čovjeka kafu poslužiti. A sigurno bi u Afriku ušli prije…Kako Vam mogu pomoći? Ah, da, došli ste zbog pokvarenog auta. Dobili smo Vaš zahtjev za zaštitu. Nemojte biti tako bezvoljni, komšija. Kad ste se vozilu u kolicima, nije vam trebao motor na unutrašnje sagorijevanje, a već danas se prenemažete…Govorim ja ženi, nismo trebali razmaziti dijete, već je počelo da se izmotava sa emulgatorima u slatkišima. Ovaj opasan, ovaj sumnjiv,…Kao da radi u policiji. Takva su današnja djeca. Dostižna! …I šta očekujete Vi da država uradi za Vas? Da Vas ometa u razvoju? Po toj logici, ja sam mojoj djeci odavno stao na put….A Vi tražite zaštitu? Garanciju? Ah, brate moj, radim u ovoj službi već dvije decenije i mogu ti reći da me je vlast promijenila. Iako izmijenjenog ličnog opisa, nisu mi to garantovali na početku karijere. Stekao sam utisak da me žena svako jutro iznenadi, jer me gleda sa novim licem….Govorio sam joj da probleme ostavimo van kuće, ali toliko je bila znatežljna da me je iskopala do temelja, isto kao i Vi, prijatelju moj, što ste kopali po ovim propisima i našli rđav ključ za bravu od vrate pravde…(zvoni mu telefon u džepu. Čuje se melodija francuske himne). Da, čudite se odakle taj zvuk. Nama je ovdje to molitva, prije nego što počnemo da radimo svaki predmet. Primijetili smo da niko u zemljama okruženja nije pokrenuo nešto slično, kao što ste Vi. Očigledno ste shvatili da živite na granici ludila. Morate shvatiti da nas i susjedi tako svrstavaju. Borimo se da budemo primati. Nismo li to i zbilja? Dalje, čitam da želite da Vam prodavac osigura put do normalnog majstora. Pa, čovječe, kud ćete naprijed glavom? Mrdnite zadnjicom i ostatak tijela pokrenite…Ah, to me je podsjetilo da platim danas poslednju ratu u otplati stana. Najzad, dođe i tome kraj. Znaš, druže, nigdje ne zatvaram vrata zadnjicom…A voziš japansko vozilo? Neka, neka, uvijek su mi se dopadali njihovi modeli. Rade kao sat, pa odjednom stanu. Očigledno su i takva kola svjesna da je ovo podneblje van svakog vremena….(zvoni telefon na stolu) Dobro, brzo dolazim. Naručite mi standardno. Razmotrićemo vaš zahtjev i brzo vas obavijestiti. Do skorog viđenja!

(Zavjesa)

VI čin

(Kancelarija ispunjena mirisom svježe lakiranog drveta. Tišinu narušava tiho mrmljanje zastupnika ljudskih prava pred dželatima pravde. Ulazi građanin i spušta se u fotelju.)

BRANILAC LJUDSKIH PRAVA: Babaroga, babaroga, to je priča života moga. Narod derem, neću ništa drugo da prežderem….Izvolite, u brod za pakao! Šta želite?

ZALUTALI GRAĐANIN: Sigurno ste imali ljepših i profitabilnijh slučajeva, nego što je moj. U ovoj zemlji, pod plavim nebom, auto se smatra potrebom. Zbog takvog stanja i prestižnog znanja, ja sam prošao po trnju do zvanja. Država mi oči maže, publika se podsmjehuje, ostali akteri su cirkusanti, još jedino i Vi da budete prevaranti. Prodali su mi auto, bez imalo stida, prčkali su po njemu bez ijednog papira. Jedni me ljube, drugi me kolju, ma nisam ni zaslužio sudbinu bolju. Prodato je auto imalo dva lica. Svi se hvale čojstvom u ovoj zemlji, a kad treba da mi plate, nestanu kao magla na suncu. Na kakvu sam to ustao nogu, pa da nisu za narodnu slogu? Nisu mi dali garanciju, ni obavezan servis. Auto su skrpili kao da su gaće djetetu naopačke okrenuli. Od koga da tražim sad pare?

BRANILAC LJUDSKIH PRAVA (podiže obrve): Znači, nemate para? Pa kako mislite platiti meni usluge? Zar smatrate da podignem tužbu tek tako, sjutra da bude ročište, a preksjutra izvršenje presude? Da ste makar kriminalac, dao bih vam na poček..

ZALUTALI GRAĐANIN: Mislio sam shvatate da radim pošteno, kako valja. U nekoj od evropskih zemalja. Ako je ovo Evropa. Naplatite se kad se završi sve. Ali, od njih.

BRANILAC LJUDSKIH PRAVA: Kako mislite vi dokazati njihovu krivicu? Pravda nije dosežna kao pendrek. Da ste policajac, znali bi šta će se unaprijed ovdje desiti. A ovako je dilema, Hamleta mi!

ZALUTALI GRAĐANIN: Ne shvatam zašto bih sjekao drvo svoga hlada i pokvario sam auto. Kako da me država uzme pod svoje? Moram li opet u jaslice da pođem?

BRANILAC LJUDSKIH PRAVA: Meki ste. Umjesto uzvodno, plivali ste nizvodno. Prepustili ste da vas dripci vozaju naokolo. Kao da prvi put auto kupujete.

ZALUTALI GRAĐANIN: Da, prvi put. Tražio sam te zakonom propisane obaveze od prodavca, servisera i auto-mehaničara. Čudili su se tom mom užitku, jer im je nejasno zašto proslavljam već izgubljenu bitku.

BRANILAC LJUDSKIH PRAVA: Trebate ih shvatiti. Njihov brak sa državom je svetinjski, a vaš odnos prema njoj je avetinjski. Možda jesu od Vas i jači i brži, ali vaša glava to mora da izdrži. Uprkos tome, Vi se ne vidite po glavi stanovnika. Razmisliću o tužbi i javiti Vam. Do viđenja!

(Zavjesa)

VII čin

(Scena okićena paperjem, vatom, dimom i bijelim odorama. U ćošku odbačena krila anđela i tabla sa natpisom „Otpad".)

JAHVE: (drži štap u ruci, pjevuši, a ponekad se i zakašlje, pri čemu se u pozadini scene čuje grmljavina.Kad reče „amin", sjede i ugleda građanina kako mu prilazi): Izgleda da imam još jednog pacijenta. Zašto moje stado prelazi granice dozvoljenog? Neka kupi kamena kola i trči s njima po gradu. Makar će znati da je kvar očigledan. Ne ostavljaju te na miru, a tobož postavljaju gromobrane na crkvama da ih zaobiće moj gnjev. Ah, kad će ti ljudi cijeniti moj rad, kad zasučem rukave. Tad se svi ponašaju nevino, a moja duša je željna trpeze.

ZALUTALI GRAĐNIN: Lako je vama na nebu. Na krilima vjetra se vozite, a oni, koje čeka unaprijed pokvareno auto, mogu samo tapkati u mjestu. To je dobro za đonove naših cipela, ali ne i za pravdu. Zašto tolerišete ove nesuglasice na Zemlji?

JAHVE: Moraš znati da su ljudi pisali zakone, a ne ja. Poznaješ li nekog Toskića? Taj mi je prodao maglu, a ne vjetar. Ne mogu mrdnuti nigdje, pa se zadužujem kod Sunca da me pogura. Razumi me, čovječe, primam toliko elektronske pošte da jedva stignem i zinuti. Umjesto da uživam u miru ove kuće, prodajete čak i moju dušu, pa se moram čuvati. A i stigle me godine. Vrijeme mi je o penziji razmišljati. Počeo sam i zahtjeve od švercera primati.

ZALUTALI GRAĐNIN: Znam ga, jer mi je on auto prodao, zbog čega sam i došao Vama u potrazi za rješenjem. A ja ne tražim ništa više, već da mi plate pričinjenu štetu. Primjećujem da ste prebukirani dnevnim redom. Ne zapostavljajte Vašu damu. Čak i u blaženstvu, ona želi biti posebna.

JAHVE: Ah, platiće to oni, ovako ili onako. Znam da si već osjetio kako je zadovoljstvo raspoređeno na zemlji. Imaš dobru ženu i prijatelja, stalo ti je do njih. Cijeniće sav tvoj trud, čak i da ne urodi plodom. A u tvojim godinama kad bijah, bezakonja, laži i prevara nije bilo. Kome li sam ostavio u amanet Zemlju? Očigledno sam staromodnih shvatanja. Savjetujem ti da budeš vedar. Pogledaj šta mi rade ovi oblaci, često mi mijenjaju raspoloženje (počinje duvati, dok se imitacije oblaka raspršuju unaokolo).

ZALUTALI GRAĐNIN: (podiže kragnu košulje i cvokoće): Osjećam demonstraciju Vaše moći. Bolje da pođem. Ne bih volio biti u koži toga koji Vam je prodao maglu.

(Zavjesa)

EPILOG

(Prostrana sala. Osvijetljena pogledima vedrine i mrzvoljnosti. Takt diktira povremeni odjek tucnja od sto. Sjede svi do sada pobrojani akteri u igri. Ulazi sudija. Svi aplaudiraju, osim građanina.)

SVI (u jedan glas): Živio! Živio! Živio!

SUDIJA (mrgodi lice i udara tucnjem od sto): Mir u mojoj kući! Mir! Jao, jao, ne date mi ni u toalet poći. Ne mogu nadut presuđivati…Ah, danas imamo poseban slučaj. Tužba zbog prevare počinjena nemarnošću auto-mehaničara, servisera i prodavca. Postupak je pokrenuo ovaj građanina (upire prstom u zalutalog građanina), jer navodno predmet trgovine je prodat sa skrivenim manama. Da saslušamo tužene i vještake.

AUTO-MEHANIČAR: Ja nisam kriv. Popravio sam šta je trebalo i nijedan majstor nije dužan provjeravati ispravnost ostalih djelova u motoru.

ŠEGRT KOD AUTO-MEHANIČARA: Ni ja nisam kriv. Slušao sam svog šefa.

PRODAVAC: Ni ja nisam kriv. Odakle znam da li mu je motor ispravan?

SERVISER: Zašto mene gledate? Nisam kriv. Ja bih volio da sam jedini servis za marku tog vozila, ali država je rekla da je to monopol.

PUBLIKA: Mi smo na strani građanina uvijek bili i smiješno je da niko čovjeku ne pomogne, a pogotovu kad ga zakoni štite.

INSPEKTOR CANE: Polovna auta se smatraju vozilima sa manom, pa nijedan to propis kod nas ne reguliše. Monopol je zabranjen u ovoj zemlji, koja se otvara za svijet, a zatvara za građanina.

ZALUTALI GRAĐNIN: Ljudi, zastupam građanina, ali sam zaključio da je on kolateralna šteta. Jedino da umre, naš svijet će postati idealan.

JAHVE: Moj slučaj je riješen. Ako građanin želi, može moj vjetar koristiti vječno.

SUDIJA: U ime naroda, osuđujem građanina kao nevinog u ovoj stvari.

ZALUTALI GRAĐANIN (češka se po čelu, pogleduje svakog aktera posebno): Od nule sam počeo i na nuli završio.

(Zavjesa. Kraj igre)