Pismo koje su danas uputili Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik nezavisnog nedjeljnika Monitor, i urednica u tom nedjeljniku Milka Tadić – Mijović povodom presude Višeg suda u Podgorici
Piše: Sloboda izražavanja
Independent Weekly Monitor
Vuka Karadica 11
81000 Podgorica, Montenegro
Phone/Fax +382 81 231 955
+382 81 231 944
Mail: monitor@cg.yu
Podgorica, 14. apr. 08.
CALL FOR SOLIDARITY AND THE PROTECTION OF MEDIA FREEDOM IN MONTENEGRO
Dear Madam/Sir,
In April 2008, a judgment was rendered by the Higher Court in Podgorica against the independent weekly magazine Monitor and one of its journalists, Andrej Nikolaidis. The case had been brought by Emir Kusturica, the world-renowned film director. The case relates to the article "The Headman's Apprentice", written by Mr Nikolaidis and published in Monitor in 2004, which took a critical look at Mr Kusturica's public stance on the Balkan wars in the 1990s, especially his public support for Slobodan Milošević.
Mr Kusturica is remembered for saying that "Milošević's main mistakes were that he thought there were 250 million Serbs and that he didn't have two nuclear bombs in his pocket" and also that "Serbs targeted Sarajevo in order to give a little scare to Muslims in Sarajevo."
According to the Higher Court's verdict, Monitor must pay 12000 (twelve thousand) euros to Mr Kusturica, as a compensation for inflicting him "emotional pain" and for causing harm to his "honor and reputation." Two years earlier, the Lower Court in Podgorica had rejected this same lawsuit, arguing in its decision "that the article is an example of public debate, that the codex of journalism was not violated and that, therefore, there is no civil liability."
Monitor believes that the Higher Court's verdict is a legally unfounded and blatant attempt to stifle freedom of expression. The verdict appears to be the punishment for the magazine's constant efforts to investigate the background and horrors of the Balkan wars and to encourage the public to face the past. In Montenegro, where – according to a recent report of the European Commission – the judicial system is still not free from government influence, this verdict will serve to scare the few independent media into silence about the issues that the ruling party – once an ardent supporter of Mr Milosevic's policies – would rather erase from public memory.
The Kusturica vs Monitor case is not the only one that threatens to suffocate the freedom of the media. Other lawsuits pending against Monitor could result in penalties totalling hundreds of thousands of euros. The Montenegrin daily Vijesti is also facing similar charges: Prime Minister Milo Djukanović has demanded one million euros from the director, Željko Ivanović, and the chief editor, Ljubiša Mitrović, claiming that the amount would be a rightful compensation for alleged insults that caused him emotional suffering. Clearly, the verdict of the Higher Court in the Kusturica case has set a dangerous precedent.
Both Monitor and Vijesti are leaders in investigative journalism in Montenegro, and, in many cases, those who bring lawsuits against them are members of the political and business elite.
It is a sad irony that the few anti-war media and public figures in Montenegro were not as brutally attacked and discriminated against in the dark 1990s, as they are today, in Montenegro ruled by "new" Mr Djukanović, once a war partner of Milošević, now a respected ally of the EU and the USA.
We call on all of you to voice your concern about this unfounded verdict and to speak out publicly in support of independence for Montenegro's media and judiciary.
Esad Kočan, Editor-in-Chief
Milka Tadić-Mijović, Editor
Nezavisni nedjeljnik Monitor
Vuka Karadzica 11
81000 Podgorica, Crna Gora
Phone/Fax +382 81 231 955
+382 81 231 944
Mail: monitor@cg.yu
POZIV NA SOLIDARNOST I ODBRANU SLOBODE MEDIJA U CRNOJ GORI
Postovani,
Visi sud u Podgorici osudio je crnogorski nezavisni nedjeljnik Monitor i naseg kolumnistu Andreja Nikolaidisa po tuzbi Emira Kusturice, rezisera svjetski poznatog po filmovima ali i po podrzavanju Slobodana Milosevica tokom balkanskih ratova i zlocina devedesetih.
Monitor je osudjen zbog teksta „Dzelatov segrt", objavljenog 2004. U tekstu se podvrgavaju javnoj kritici stavovi Emira Kusturice o nasoj proslosti. Kusturica je, izmedju ostalog, zapamcen po tvrdnjama da je „Miloseviceva osnovna greska sto je mislio da ima 250 milona Srba i sto nije imao dvije atomske bombe u dzepu", kao i da su „Srbi gadjali Sarajevo da malo zaplase Muslimane". Treba li podsjecati da je zbog tog „gadjanja Sarajeva" stradalo stotine hiljada ljudi, da je razorena jedna zemlja, a da se ratnom srpskom vrhu sudi pred Tribunalom u Hagu.
Prema presudi Viseg suda, Monitor je duzan da na ime „pretrpljenih
dusevnih bolova" plati 12.000 eura zbog „povrede casti i ugleda" Emira Kusturice. Samo prije dvije godine nizi Sud u Podgorici odbio je istu ovu tuzbu Emira Kusturice argumentima „da se radi o javnoj debati, da je postovan novinarski kodeks, da ne postoji gradjanska odgovornost, jer su u tekstu iznijeti vrijednosni sudovi".
Presuda Viseg suda je pravno neosnovana i udara u same temelje slobode izrazavanja. Presudom se zaustavlja i kaznjava suocavanje sa ratnom prosloscu, a i sa sadasnjoscu opterecenom brojnim problemima. U zemlji u kojoj, prema izvjestajima Evropske komisije, pravosudni sistem jos nije nezavistan, ovakvom se presudom nastoje zaplasiti i staviti pod kontrolu rijetki slobodni mediji.
Presuda Viseg suda je zlokobna najava procesa koji tek slijede. Slucaj Kusturica nije jedini koji prijeti da obuzda medijske slobode. U ovom trenutku protiv nezavisnog nedjeljnika Monitor vodi se vise sudskih procesa i prijeti se kaznama od vise stotina hiljada eura. Istovremeno, protiv crnogorskog dnevnika Vijesti, tuzbeni zahtjevi na ime kelvete i dusevnih bolova iznose nekoliko miliona.
Monitor i Vijesti prednjace u istrazivackom novinarstvu u Crnoj Gori, a u velikom broju slucajeva njihovi tuzioci su predstavnici politickog i poslovnog vrha. Dnevnik Vijesti tuzio je premijer Milo Djukanovic. On trazi odstetu od milion eura od direktora Vijesti Zeljka Ivanovica i glavnog i odgovornog urednika Ljubise Mitrovica, takodje zbog navodne uvrede i navodno pretrpljenih dusevnih bolova.
Nepodnosljiva je ironija da rijetki slobodni antiratni mediji i pojednici u Crnoj Gori, nijesu bili toliko napadani, ugrozeni i „ubijani" cak ni u olovnim devedesetim, kao sto su danas u Crnoj Gori Mila Djukanovica, nekadasnjeg Milosevicevog ratnog partnera, a sadasnjeg saveznika EU i SAD.
Esad Kočan, Glavni i odgovorni urednik
Milka Tadić-Mijović, Urednica
Što će ova šprdnja sa engleskim? Poštovat se mora domaći, naš crnogorski jezik po svim zakonima.
I suppose that English is used to get support from foreign visitors of this blog?
Anyhow, legal solution of this problem is only possible through the International Court in Strasbourg. That way Mr. Nikolaides can get not only a legal but a moral (public) support as well. At the same time, that will put in the “spotlight” legal system of Montenegro and judges who – for wathever reasons – do not respect the Constitutional and International right of free speach.
As I have impression that public (in Montenegro) is not reacting the way it was supposed to, suggest that Monitor and Vijesti dedicate more time to explain the legal impplication of this case and its importance for citizens. Maybe they should dedicate more time – generally – to expose all the mishhandlings and abuses of laws by incomopetent (or corrupted?) judges. I think that legal system is one of the most vital institutions for any state. It is of cruicial importance for Montenegro. Media – through publicity – can contribute imenselly in buliding up a high quality judiciary system. Media should expose all the weaknesses and abuses and put incompetent judges in public view.
Let these judges at least be aware that public knows what they are doing. Maybe that will increase their sense of responsibility and their professionalism? And awake a sense of shame.
“Što će ova šprdnja sa engleskim? Poštovat se mora domaći, naš crnogorski jezik po svim zakonima”.
U pravu ste gosn. Kuč, šprdnja se mora poštovati. Pri tom, da li ste sigurni da je pismo na engleskom? Možda je na amerikanskom ili australijskom?? Ili na škotskom??? Šprdnja, šprdnja…
CALL FOR SOLIDARITY AND THE PROTECTION OF MEDIA FREEDOM IN MONTENEGRO
ZOV DIVLJINE,
U civilizovanim DRZAVAMA,
novinari imaju svoju STRUKOVNU SINDIKALNU ORGANIZACIJU, kojoj placa chlanarinu, da shtiti njihova prava, da dogovara njihove PLATE, PRAVA I OBAVEZE sa POSLODAVCIMA, svoje ADVOKATE , da brane njihova PRAVA I SLOBODE na iznoshenje istine i zashtitu ANONIMNOSTI IZVORA informacija koje su objavili.
Da li, da plachem za VAMA,
ili da se SLADIM VASHIM MUKAMA, ili ni jedno ni drugo, nego da budem strpljiv i kazem,
KAKO STE SIJALI; TAKO I ZANJETE.
Vishe od POLOVINE VASHIH KOLEGA, i dan danas BARJACHE CRNOM GOROM, brishu svoju PRLJAVU PROSHLOST, kao i ovi iz REZIMA, koji koriste metalne shipke, pishtolje i bezbol palice, kad to ne pomaze, lupe VAS po TAKULJINU, e onda pochne KUKNJAVA ILI PRDNJAVA STAROGA SVATA, jer POSLODAVCI moraju da izvade , “TAKULJIN NA TAVULJIN”, pa nijesam na chisto, za KIM “ZVONA ZVONE”, za NOVINARIMA ILI ZA POSLODAVCIMA, ili je to u CGu, sve u KUMBULJ, kao i sve drugo u domacem IZDANJU BALKANI-JADE,
TRI NAM GURA,
DVA NAM VADE,
CHIK POGODI,
SHTO NAM RADE,
U ZDRAVI MOZAK.
Vjerovatno bi glavni i odgovorni urednik Monitora trebao pazljivije citati tekstove svojih novinara. U jednom te istom tekstu se moze naci, sa jedne strane- pravilni osvrt ili pravilna osuda nekih drustvenih pojava, a na drugoj strani- neprihvatljiva natrpeljivost na nacionalnoj osnovi koja ponistava pozitivne tendencije teksta.
Odnos Monitora prema ratu u Bosni je bio krajnje jednostran. Imam osjecaj da je Monitor zelio da zataska strahote bosnjacko-hrvatskog sukoba u Bosni, sto je za posledice imalo desetine hiljada prognanih i hiljade poginulih osoba na obje strane.
Sto se tice tzv bosanska intelektualne elite, koja se grozi Kusturice, i koja sada skuplja novce za Monitor, treba im postaviti pitanje – da li je ta elita ikada kriticki posmatrala na gospodina Izetbegovica, ili se bar jednom osvrnula na zlocine koje su cinile jedinice HVO i ArBiH u vrijeme rata?
Da li su ikad napravili kriticki osvrt na bosnjacko-hrvatski sukob, ili bosnjacko- bosnjacki sukob u Cazinskoj krajini?
Koliko sam primjetio – ne!
O cemu se ovdje radi?
Koliko sam ja razumio ovaj clanak (na oba jezika) radi se o drasticnom krsenju prava na slobodu stampe i slobodu govora u CG. I to od strane Vrhovnog suda CG! Radi se takodje o pokusaju da se kazne svi mediji koji ne pisu kako bi vlasti to zeljele.
Dakle Monitor ovdje i nije toliko bitan.
Bitna je sloboda govora i stampe.
I ono najvaznije, i najbitnije, je – kako mi gradjani reagujemo na krsenja tih prava.
Cini mi se da crnogorska javnost spava (s izuzetkom nekih nevladinih organizacija i pojedinica). Zalosno je da vise reaguju ljudi iz Bosne (bez obzira na njihove motive) a mi smo gotovo nezainteresovani. Broj reakcija je minimalan. Da se raspravlja o “ugrozenosti nacija ” na ovom blogu bi bilo deset puta vise komentara. Sto samo po sebi mnogo govori o opstem stanju “gradjanske svijesti” u CG.
Ali sjutra moze da na sudu bude i Dan pa ocekujem da ce g. Grubac tu biti u prvim redovima za odbranu.
Nijesam imao namjeru da otvaram polemiku ali neki stavovi g. Grubaca su, u najmanju ruku, cudni. Na primjer, kako je Monitor mogao da prouzrokuje hiljade ubijenih i ranjenih u bosnjackoi-hrvatskom(?) sukobu time sto je “zataskavao” taj sukob? Da li g. Grubac zaista smatra da bi Monitor spijecio te dogadjaje da je vise pisao o njima? Cini mi se da je to malo pretjerano.
Ocigledno je da g. Grubac ne voli pisanje Monitora. No u ovoj situaciji on mora da brani Monitor. Kao sto cu ja braniti – uvijek (u slicnoj situaciji) – Dan, cije pisanje mi se cesto ne dopada. Da dodam da ne odobravam, i ne slazem se, sa svime sto pisu Monitor ili Vijesti.
Dajte da se uzdignemo iznad dijeljenja po nacionalnim osnovama. Ovdje su ugrozena opsta gradjanska prava. I pravda. Ako zelimo bolju, demokratskiju, i pravedniju CG moramo da je stitimo od rezimskih sudija i zloupotreba pravnog sistema.
A zadnju rijec u ovom slucaju – nazalost – dace sud u Strazburu. Tada ce biti kasno da krijemo svoju bruku.
PS – U mojemu prethodnom tekstu – predlozio sam da nasi mediji vise pisu o radu sudstva u CG. Posebno u slucajevima kada su ugrozena osnovna – Ustavom zagarantovana – prava covijeka. Pravni sistem je osnovna institucija jedne drzave. Ako ova institucija ne funkcionise – ili lose funkcionise – drzava je slaba i neodrziva.
“Da se raspravlja o “ugrozenosti nacija ” na ovom blogu bi bilo deset puta vise komentara. Sto samo po sebi mnogo govori o opstem stanju “gradjanske svijesti” u CG.”
U pravu ste gosn. Stojanoviću, da se raspravlja o ugroženosti nacije, bilo bi deset puta više komentara. Ali, pošto je riječ o protestu onih koji ugrožavaju tuđa prava, onda je interesovanje za raspravu simbolično.
Gospodine Stojanovicu,
umjesto- “sto je za posledice imalo”, trebalo je da stoji- “koji je za posledice imao”. Nije se odnosilo na pisanje , nego na sukob.
Nisam imao zelju da ispravljam lapsus ( niti bih to uradio da vi to niste spomenuli) iz jednog prostog razloga- mislim da uporna jednostranost u pisanju o nekim dogadjajima predstavlja svojevrsni ekstremizam.
Mislim da je takva nekriticnost u odnosu prema gradjanskom ratu mogla donijeti samo strasno zlo vojno slabijoj strani. A animozitet koji provejava kroz odredjene tekstove daleko je od civilizacijskih tokova.
Ja sam protiv toga da se Monitor novcano kaznjava, medjutim, tekst Nikolaidisa o Kusturici po kvalitetu je CKL- ovskog nivoa.
Kao što sam se zalagao i zalagat ću se i za pravo na riječ medija čija mi se uredjivačka politika ne svidja, tako ću se zalagati i za pravo “Monitor”-a. Pogotovo za ovaj text, za koji je nedjeljnik sudjen i osudjen. Ponovit ću, moje mišljenje o gospodinu Nemanji Kusturici i njegovom ratno-umnom angažovanju imam kriričniji stav od gospodina Nikolaidisa.
Što se tiče uredjivačke politike “Monitor”-a, to nije tema, ali kako se i to potencira u komentarima, iznijet ću stav i o tome.
U periodu do 1997 godine, “Monitor” je bio čast i ponos novinarske profesije u Crnoj Gori. Trunka razuma u moru bezumlja. Tračak sunca koji se probijao kroz crne, niske, memljive oblake koji su prekrili Crnu Goru. Od 97. do skoro, medij, kao velika većina na području nekadašnje Jugoslavije, a to znači “paktirat će mo i sa djavolom, samo da se ostvari naš sveti cilj”.
Sa djavolom se ne ostvaruju svijetli ciljevi, djavo samo može uništiti ili uniziti iskonsku čistotu, pleminitost cilja-moje je geslo oduvijek bilo.I imislim da se pokazalo da sam bio u pravu.
Što se tiče osvrta gospodina Grubača na rat u Bosni, što opet nije tema, ipak ću i o tome napisati par riječi. Razočaravajući za mene je Vaš stav gospodine Grubač. On mi liči na osudu jevreja koji su digli pobunu u Vrašavskom getu. Izjednačavanje dželata i žrtve. Najviše me iritiriju stavovi povodom ne samo tog, već i mnogih drugih stvari, kada se pokušava staviti znaj jednakosti tamo dje je to protivno ikakvoj logici, da ne kažem težu riječ. Sami podatak odnosa braoja žrtava proprorcionalno broju stanovnika kod zaraćenih strana u sveopštoj agresiji na BIH, govori dovoljno sam za sebe. O tome da smo svi bili svjedoci vojne, materijalne, političke, medijske i svake druge pomoći Srbije i Crne Gore, srpskoj strani u BIH znamo svi, čak i oni koji neće i ne žele da znaju. Oni koji žele totalnu amneziju i koji su nalogodavci ove osude, konkrentog texta u “Monitor”-u, ne štite presudom Nemanju, oni žele zaštititi sebe. Ali, uvijek to “ali”. Sve mi se čini da osim političke vrhuške i mi “obični” likujemo ovakvim presudama. Oni su “dokaz”i za nas. Za našu pojedinačnu nečistu savjest. 90 % nas “običnih”je podržavalo i opsadu Sarajeva i Srebrenicu. I Srbiju od Karlobaga do Virovitice, Crnu Goru kao srpsku Spartu u njoj. Svako podsjećanje na taj period je za veliku većinu neprijatan. Da nije, odavno bi ova vlast bila tamo dje joj je mjesto, na neririciklirano, razbačano djubrište sramne skore istorije. Ovako se “peremo” svi zajedno. U veš mašini budućnosti. Ali nema tog “Arijela” da nas može oprati, samo lažemo sami sebe.
P.S. Pade i na pamet jedna uporedba.
“Naša vlast nije švercovala cigare, nije bila povezana sa mafijom, Premijer se dobrovljno pojavio pred Italijanskim pravosudjem, sve je radjeno po crnogorskim propisima…”
Nikave komisije, sudovi, medjunarodna zajednica nam ne mora dokazivati, presudjivati ono što smo svojim očima gledali. Gledali smo ogromne magacine sa cigarima, ulične prodavce na svakom ćošku koji su prodavali dio tih cigara. Ko je god bio na more, u Herceg-Novom na primjer ,mogao je vidjeti brze, duge svercerske glisere sa istetoviranim, mrkim italijaniskim facama…., ogromne teretne avione “Antonov”kako savko malo slijeću na naše aerodrome…”. Nikakvi nam dokazi ni stranih, domaći sudovi inače ne postoje, ne trebaju da znamo ono što smo svojim očima gledali. Uprkos tome više od 50% gradjana Crne Gore će reći da to nije istina. Kao o ratu u Bosni. Da nijesmo učestvovali.
I da zavrsim,
g. Stojanovicu, ako vam se slucajno ukaze mogucnost da procitate iz predratnog perioda u BiH neke brojeve listova: Nasi dani, Vox populi, kolumne Stojana Cerovica u Oslobodjenju, tabloidu AS i slicno – pokusajte da odvojite u tekstovima pacifizam i ratno huskanje, i naci cete se u cudu. To dvoje je bilo isprepleteno, sto je majstorstvo balkanske krcme. Pokusacu, kad budem imao vremena, da dam licni osvrt na predratne dogadjaje u BiH – tada cemo ih prokomentarisati i pokusati dati neku drugaciju sliku o njima. Tri price koje sada postoje, a koje daju sve tri strane, imaju mnostvo nedostataka. Kaze se – istoriju pisu pobjednici, ali, gle cuda, istoriju pisu u ovom slucaju porazeni, jer su svi porazeni.
Gospodine Zipp,
kada sam postovao zadnji tekst , tek tada sam vidio da ste u medjuvremenu reagovali.
Kada budem imao vremena, objavicu svoj stav o dogadjajima u BiH kroz tekst na blogu. Imacete tada mogucnost da mi kazete gdje nisam u pravu. Sa potpunom ozbiljnoscu i uvazavanjem cu procitati vase misljenje.
Ekipa iz Monitora danas veoma pežorativno govori o aktuelnom premijeru. Ako sam dobro zapamtio nekoliko puta su mu pripisali epitet “Slobodanovog učenika”.
S obzirom da su sa aktuelnim premijerom do prije godinu bili saradnici na jednom zajedničkom projektu, izvodim zaključak da tom društvu pristaje epitet “partnera Dželatovog učenika”?
U nekim slobodnijim tumačenjima, mogla bi se izvesti i konstrukcija “plaćenika Dželatovog učenika” itd.
Dodao bih još i da je Monitor izbjegao penale zbog više neistina iznijetih u tekstu o situacji u jednoj beogradskoj psihijatrijskoj klinici. Imajući u vidu ove detalje, opasku gospodina Zippa da je Monitor bio prilično problematičan od 97 do nedavno, ja bih upotpunio sa “do danas”.
O ulozi koju je ovaj nedjeljnik imao u blaćenju LSCG-a, kao i o bivšem jugoslovneskom ambasadoru SRJ u Rimu Miodragu Lekiću, ne vrijedi trošiti riječi.
Imajući sve ovo u vidu, reakcija pomenute redakcije prilično je degute.
ispravka – “plaćenici Dželatovog učenika”
Gospodine Stojanovicu,
u pravu ste kad kazete da ova tema ne dobija onoliko komentara koliko bi to dobila neka rasprava o nacionalnom pitanju. Medjutim, iz prvog dijela Zipp-ovog odgovora, i onog Neonovog, vjerovatno je jasnije zbog cega je to tako, iako sam siguran da bi svako od nas a priori ustao u odbranu slobodne rijeci (a dosta nas i u odbranu Monitorovog prvobitnog rada).
Ja se takodje slazem s tim postovima (ako sam dobro razumio Milovana, reci cu da je to upravo ono ‘kako ste sijali tako i zanjite’), kao i sa dolje navedenim isjeckom iz posta g-dina Grubaca, s kojim se inace cesto ne slazem:
“Ja sam protiv toga da se Monitor novcano kaznjava, medjutim, tekst Nikolaidisa o Kusturici po kvalitetu je CKL- ovskog nivoa.”
Odnosno, g-din Nikolaidis, ako se vec prihvati posla javnog djelatnika (pisane rijeci), mora da prihvati i izvjesne odgovornosti. Nazivati ljude (npr. Radovana Karadzica) kretenima i idiotima (ili “ruznim i glupim”, a nasuprot lijepim, mladim i pametnim, blago nama s njima), kao sto g-din Nikolaidis radi u svojim clancima i knjigama, ne znaci dobro istrazivacko novinarstvo niti knjizevnost. To znaci angazovanost u sluzbi trenutne politike, svjetlosnim godinama udaljenu od bilo kakve umjetnosti. Odnosno, “CKL-ovski nivo”.
Isto tako, inicijativa Sekija Radoncica, brata sarajevskog tajkuna (koji se, eto, snasao u vrijeme rata kao prijatelj Alije Izetbegovica) koji u BiH navodno skuplja milostinju za Monitor, zvuci pateticno i smijesno.
A ako je ista tacno od onoga sto na svom blogu pise Aleksandar Aleksic, citava inicijativa je jedno turbo mazanje ociju citavoj javnosti.
Zahvaljujem se na komentarima. Drago mi je sto smo najzad “progovorili” o ovom slucaju.
Nije mi drago sto vidim da nekako ostajen “neshvacen”. Sto je, naravno, moja greska.
Naime, moja zelja je bila da pokrenemo pitanje gradjanskih o ljudskih prava (individualnih) i odnosa drzave (i sudstva) prema pojedincu koji ima prava – prema Ustavu – da slobodno izrazava svoje misljenje.
Cak sam i naglasio da se ovdje ne radi o Monitoru nego o zloupotrebi sudstva u politicke ciljeve, a protiv gradjanina (Nikolaidisa) koji je u svom komentaru iznio neke svoje vrijednosne sudove i citirao vec objavljene (u drugim medijima) izjave Kusturice. Da li je taj komentar dobar ili los, da li se nekome dopada ili ne, nije pitanje za sud – vec za publiku (javnost). To sto je Kusturica pokrenuo tuzbu (njegovo pravo) samo govori da nije imao snagu da svojim argumentima (u Monitoru – koji je zakonski obavezan da objavi odgovor) odbaci Nikolaidisove sudove i negira tacnost izjava koje su koriscene u komentaru. Uostalom, Kusturica je, kao i svaka slavna licnost, osoba koja mora da vodi racuna o svojim izjavama i ne moze zahtijevati da ga novine ne citiraju.
No, ne zelim da branim niti Monitor, ni Nikolaidisa – neka to oni rade sami.
Ono sto me brine je sto ce se svaka diskuja na ovom blogu neminovno svesti na “srpsko-crnogorska” nadgornjavanja. I ja cesto upadam u tu klopku. Zato i zelim da se borim, i boricu se ubuduce, za stav da je pitanje prava individualnih gradjana CG i njihovih sloboda znatno iznad “nacionalnih pitanja”. Zasto? Zato sto su sloboda i prava pojedinca (gradjanina) vaznija od beskrajnih diskusija i podmetanja laznih nacionalnih istorija. Cim se vracamo u istoriju otvaraju se prostori za medjusobno optuzivanje, svadju i, na kraju, ono najstrasnije – mrznju. Ja mislim da mi i pojedinacno, i kao drustvo, patimo od “bolesti istorije i mitova”. Da nas istorije i mitovi drze cvrsto zakovane u proslost. A posto svu snagu isprpimo na besplodne diskusije i price ne vidimo ono sto je sada pred nama. I ono sto ce doci – ako se ne promijenimo.
Pogledajte samo nase tekstove – svi su u proslom vermenu (sto je ko, kome ucinio). Malo je njih u sadasnjem. A jos manje u buducem vremenu. To je zastrasujuce – jer ono sto sada radimo definise ono sto ce doci. Sve ono sto se desilo ne moze se promijeniti. Ali buducnost je otvorena. I ako se sada pravilno ne odredimo imacemo veoma losu buducnost – i kao drustvo, i kao drzava, i kao individualni gradjani.
Ovo je veoma vazna tema o kojoj cemo, nadam se, vise pisati i raspravljati ubuduce.
Za sada toliko. Pozdrav svima.
Procitao sam tekst Nikolaidisa i zasmetalo mi je nekoliko recenica u tekstu. Narocito mislim da se trebao uzdrzati od pominjanja pokojnog oca Kusturice. Ipak, tesko bi bilo ustvrditi da i taj dio sadrzi uvrede “na vjerskoj i nacionalnoj osnovi”, kako je to sud zakljucio. Posebno je tesko objasniti stav suda da se u tekstu Nikolaidisa za Kusturicu tvrdi da je “glup, ruzan i pokvaren.” Naime, u tekstu pise: ” Ružni, glupi i pokvareni – takve je proizvodila propaganda Miloševićeve države.” Ne treba biti jezicki ni pravni strucnjak, vec treba samo imati minimum logike i objektivnosti, pa da se shvati besmislenost ovakve formulacije u presudi (pod uslovom da je taj dio presude tacno prezentiran javnosti). Nazalost, nijesam bio u prilici da procitam tekst citave presude, tako da se ne mogu decidno izjasniti o svim njenim djelovima, vec iznosim stav na osnovu onog sto je bilo dostupno u medijima. Moguce je da je glavni razlog zbog kojeg je Kusturica trazio “flaster utjehe” dio teksta u kojem je optuzen da je Milosevicev “segrt”. Ipak, ni u tom slucaju, tesko da se u tekstu Nikolaidisa moze naci osnov za klevetu. Radi se o stavu, koji je potkrijepljen citatima izjava samog Kusturice (osim ako su te izjave netacno citirane). Posebno je besmislen dio presude u kojem se tvrdi da je Nikolaidis uvredljivo pisao o umjetnickom djelu Kusturice. Po toj logici, veliki broj ljudi koji se profesionalno bavi knjizevnom, pozorisnom, ili umjetnickom kritikom mogao bi biti osudjen zbog onog sto napisu o nekoj knjizi, ili filmu. To bi bilo moguce, ako je suditi po ovoj presudi protiv Nikolaidisa, ali jedino pred crnogorskim sudovima (a mogu pretpotstaviti da bi to bilo moguce i u Sjevernoj Koreji). U svakom slucaju, treba biti veoma pristrasan i neobjektivan pa naci opravdanje za ovako rigoroznu presudu, kojom se, u krajnjoj liniji, kako je to neko izjavio, ovdje ne radi o “flasteru utjehe”, vec o “flasteru na usta”, odnosno gazenju slobode govora.
Mislim da je vecina komentara na ovom blogu promasilo temu. Izuzev komentara D. Stojanovica. Nije ovdje rijec o kvalitetu clanka A. Nikolaidisa. Niti je rijec o uredjivackoj politici “Monitora”. Ovdje se radi o tome da li crnogorski sudovi guse pravo slobode govora. To se tice svih gradjana Crne Gore. Jer, ako se danas na ovakav nacin gusi sloboda govora novinara “Monitora”, i niko protiv toga ne dize glas (ili skoro niko), to znaci da veliki dio gradjana Crne Gore ne vidi problem u tome sto se u Crnoj Gori gusi sloboda na slobodno izrazavanje misljenja. Time se sudovima u Crnoj Gori (odnosno vlastima koje kontrolisu sudove) daje zeleno svijetlo da se na slican nacin obracunavaju sa svima koji se drznu da kritikuju “zasticenu vrstu” ( a zna se ko je to u Crnoj Gori). Mozda je i takva atmosfera koja postoji u Crnoj Gori jedan od razloga zbog kojeg se ljudi u Crnoj Goru ustrucavaju da otvoreno kazu sto misle. Ili, svoju pricu prilagodjavaju prema tome ko je sagovornik. Taj strah (odnosno ustrucavanje, ako to nekome ljepse zvuci) samo pokazuje koliko je Crna Gora daleko od slobodnog i demokratskog drustva.
Potpuno se slazem da je ovo pitanje prava pojedinca da se brani od sistema koji mu uskracuje slobodu govora, kao i da je pojedinac duzan da svojim pravom ne ugrozava tudja prava. O doticnom pojedincu i sistemu, na zalost, malo lijepog mislim, i kao sto vidim, nijesam jedina. No, pojedinci su iznjedrili i jos ljuljuskaju sistem, a Boga mi, u vecini su, sto nam svako malo dokazuju, sve vapeci da se za pojedinacna prava bori masa, pa nam valja ici drugim, tezim putem. Za doticnog pojedinca i sistem put ka slobodi vodi kroz institucije, nase ili tudje, jer drugoga nema. Ne moze od mase pomoc traziti ko je trcao pod skut sistema kad je za to u sebi nalazio opravdanje.
„Mislim da je vecina komentara na ovom blogu promasilo temu. Izuzev komentara D. Stojanovica.“
Ovjde ste samo vas dvojica promašili temu, a najpreciznije je suštinu problema prepoznala genijalna Co`ek zena primjedbom: „Ne može od mase pomoć traziti ko je trčao pod skut sistema kad je za to u sebi nalazio opravdanje.“
Posto vidim da neki nijesu razumjeli ono sto sam zelio da kazem, da pojasnim. Pisao sam o principima, nezavisno od toga koliko Nikolaidis, ili “Monitor” zasluzuju da se ustane u njihovu odbranu, zbog “minulog rada”. Da sam ja pisao tekst o politickim stavovima Kusturice, pretpotstavljam da bih bio jednako kritican kao Nikolaidis. A vjerujem da bih izbjegao one djelove teksta koji su zasmetali, barem meni. Recimo, onaj dio u kojem s tipicno balkanskom zluradoscu pise o neuspjesima Srbije u sportskim i muzickim takmicenjima, pa i o neuspjehu novijih filmova Kusturice.
Kusturicu, inace, smatram najvecim reziserom svih vremena na prostoru bivse Jugoslavije. Iako kvalitet njegovih filmova ide nanize “otkad je Sarajevo izaslo iz njega”, kako to neko napisa. Mislim da je napravio veliku gresku sto se nije drzao filma i sto je davao neke, blago receno, neodmjerene izjave.
Naravno da svako ima pravo da ima svoje misljenje o Kusturici, Nikolaidisu, “Monitoru”, pa i ovom sto se pise na blogu PCNEN-a. Mi ovdje na PCNEN-u, eto, imamo mogucnost da pojasnimo ono sto smo vec napisali za one koji to nijesu shvatili, ili pogresno tumace. Dakle, da pojasnim i ponovim: moj predjasnji tekst nije odbrana Nikolaidisa kao novinara “Monitora”, vec je odbrana prava na slobodu govora. Kao sto je D. Stojanovic vec napisao, na isti nacin bih reagovao i da se radilo o novinaru “Dana”, ili bilo kog drugog crnogorskog medija. Nezavisno od toga sto ko misli o Nikolaidisu i “Monitoru”, mislim da bi trebalo svi jednako ili barem slicno mislimo o slobodi govora. Barem bi to tako trebalo biti kod ljudi kojima je demokratija vaznija od nacije. A meni je sasvim jasno da je velikom broju gradjana Crne Gore nacija vaznija.
Danaska je pretrpjela ogromnu moralnu, politichku i materijalnu shtetu, koja se mjeri u milijardama, zbog bojkota danskih proizvoda u islamske zemlje, zapaljene Ambasade itd.
Ali svo to teshko vrijeme, danska VLADA I NJENI ZVANICHNICI su chvrsto stojali u odbrani PRAVA NA UMJETNICHKI IZRAZ I SLOBODU SHTAMPE; SLOBODU MISHLJENJA.
I danas brinu o zashtiti AUTORA, njegovom smjeshtaju i zashtiti njegove familije, sve o drzavnom troshku.
Ogrom broj TUZBI, protiv Monitora, Vijesti i Dana, od kojih traze MILIONSKE SVOTE, shtalje JASNU I GLASNU PORUKU, ne samo njima, nego svima NAMA,
da ZABORAVIMO BLISKU PROSHLOST, sve PLJACHKE I ZLOCHINE koje smo gledali UZIVO dvije decenije, ako ne budemo poslushni, pored metalnih shipki, bezbol palica i pishtolja, postoje i INSTITUCIJE SISTEMA KOJI BRINU O BRISANJU MEMORIJE, ako ne MILO-m, onda S(m)ILOM.
Milo mi je sto ne “grijesim” vise sam. Cini mi se da smo naceli stvarno pitanje – a to je pitanje ljudskih (gradjanskih) prava i sloboda u CG. Ona moraju za sve gradjane (i medije) da budu jednaka.
I ja sam, kao i Cajo (zahvaljujem na podrsci), sinoc ponovo pazljivo procitao clanak Nikolaidisa i komentare na blogu i forumu B-92. Presuda je zaista monstruozno nategnuta i neobjektivna. Kao sto rekoh, iznosenje svojih misljenja o vrijednostima umjetnickih dijela, ali i o neodgovornim izjavama jedne javne licnosti (korisceni citati su iz Kusturicinog intervjua u pariskimm medijima – znaci nijesu zlonamjerno izvrnuti na “nacionalnoj” osnovi) ne mogu biti kaznjive po zakonu. Iz prostog razloga sto je sloboda misljenja i govora zasticena Ustavom. Tako da ce ova presuda kao PROTIV-USTAVNA pasti na svakom nepristrasnom i nezavisnom sudu – najvjerovatnije u Strazburu – sto ce biti javni samar crnogroskom sudstvu. I drustvu. Ako ikoga treba kriviti, to su ove nesrecne tri sutkinje koje su donijele ovu sramnu presudu. Jer ce one morati da zive s nepravdom koju su ucinile. Naravno, ako imaju osjecaj stida.
Neone, imate prava na svoju pricu. Zao mi je sto jos uvijek dijelite ljude po nacionalnoj osnovi pa je sve sto je “pro-srpsko” (ili “pro-crnogorsko”) dobro ili lose u zavsnosti da li se radi o “nasim” (ili “vasim”) momcima. Tako su A. N. i Monitor losi kada pisu i zastupaju ideju nezavisne CG, a sada – kada su i u pravu -neka placaju za svoje “grijehove”. Ovjdje se naime, radi o svima nama. Znam da nam treba jos vremena da se izmirimo i zalijecimo rane. Ali se nadam – i radicu na tome – da se u CG svi mi osjecamo kao slobodni – i jednaki u pravima (i obavezama) – gradjani.
A razlicite price mogu samo da obogate drustvo. Pod uslovom da se oko njih ne svadjamo ili, ne daj Boze, pobijemo.
Sto me dovodi do jedne nase istinite price:
“Zavadili se Ljevorecani i Bratonozici. Puske grme i braca, sa obadvije strane, ginu. To gleda Kumrija scer serdara Bodka Tomovica (Ljevorecana), a zena popa Radoja Simovica (Bratonozica), pa udarajuci se u prsa, jeknula je od zalosti.
Upitala je jetrva: Sto ces, nesrecnice, raditi ako dobiju jedni a izgube drugi? – Odjutra do podne – naricacu za Ljevorecanima, a od podna do noci – tuzicu za Bratonozicima!
Cuo to serdar Bosko, pa izasao na glavicu, i reako: -Stanite braco! Koja puska jos pukla, mene pogodila! Ljevorecani i Bratonozici kubure u pas, pa svako svojemu domu”
B. Vujacic, Crnogorci u anegdotama i pricama.
PS – Na grckom jeziku (kojim je pisana Biblija – Novi Zavjet) grijesti znaci doslovce “promasiti metu”. Kad god promasujemo Boga, Isusa (ljubav), istinu i pravdu – mi grijesimo.
„Nezavisno od toga sto ko misli o Nikolaidisu i “Monitoru”, mislim da bi trebalo svi jednako ili barem slicno mislimo o slobodi govora. Barem bi to tako trebalo biti kod ljudi kojima je demokratija vaznija od nacije. A meni je sasvim jasno da je velikom broju gradjana Crne Gore nacija vaznija.“
Pominjanje nacionalnog pitanja je u ovom kontekstu sasvim bespotrebno, odnosno skretanje sa teme. Ovdje na djelu imamo jedan sistemski kuršlus i dilemu: da li neko ko nije u sistemu treba da ulazi u njega da bi popravljao kvar a samim tim i sistem? Iskreno vjerujem da u sistemu koji počiva na izbornoj volji koju onrađuje i određeuje DPS nemoguće imati demokratiju na tom stepenu da bi se moglo govoriti o slobodi javne riječi.
Gospodine Čajo, utisak je da ste vi i gospodin Stojanović u sistemu, jer želite da popravljate kuršlus koji je nastao u njemu. Pitanje: Da li bi ste stali u odbranu Gebelsa da je Hitler naredio da se strijelja jer je ovaj svojom bezočnom kampanjom uvrijedio Geringa? Znam da je primjer vulgaran, ali ovdje je očigledno neophpdno malo pornografije da bi shvatili o čemu se radi.
Možda bi bilo zgodno da pronađete u arhivi tekst Nikolaidisa na zadatu temu „izbjeglice – Herceg Novi“ objavljen u Vijestima, pa da realnije sagledate stvari. Ubijeđen sam da ćete nakon upoznavanja sa tom mentalnom pornografijom imati malo drugačiji pogled i na ovaj problem.
Ajmo, za promjenu, da se malo pozabavimo odbranom ugroženih sloboda časnih, neoprljanih ljudi u Crnoj Gori. Bar nam takvih slučajeva ne fali.
„Zao mi je sto jos uvijek dijelite ljude po nacionalnoj osnovi pa je sve sto je “pro-srpsko” (ili “pro-crnogorsko”) dobro ili lose u zavsnosti da li se radi o “nasim” (ili “vasim”) momcima. Tako su A. N. i Monitor losi kada pisu i zastupaju ideju nezavisne CG, a sada – kada su i u pravu -neka placaju za svoje “grijehove”. „
Zamijena teza. Niko ovdje nije ispoljio ravnodušnost prema situaciji u kojoj su se A.N. i Monitor našli u raljama njihovih bivših partnere zato što su bili za nezavisnost, već zbog toga što su bili dio sistema (odjeljenje za propagandu) koje je nanosile zlo (i Srbima i Crnogorcima). Na to ukazuje i činjenica da su nezainteresovani za odbranu slboode govora na ovom slučaju i oni koji su mnogo ravnodušniji prema srpskom pitanju od moje malenkosti.
Da bi se steklo moralno pravo na držanje lekcija o slobodi govora, neophodno je bilo ostati čist u ovim otužnim vremenima iza nas. Moja je procjena da imamo situaciju u kojoj nam lekcije o slobodi govora dijele ljudi koji nemaju prava na to, a stav oko slučaja Monitor, iz više puta navedenih etičkih razloga je: „Ja nisam odavle“.
Pošto ste već pokušali da prebacite loptu na ono nacionalno polje, dodaću da je ovo kažnjavanje Monitora doživljavam kao „mali flaster utjehe“ prema Miodragu Lekiću i Slavku Peroviću, zbog perfidnih tekstova u kojima su pomenuti profilisani. Ako sam dobro informisan, ni Lekić ni Perović nisu Srbi. Ironija je što medij koji je pomenute tako „zadužio“ a oni mu nisu odgovorili na način na koji je Kustruica, sada kažnjava sud onoga za čiji su račun ovi bili profilisani uz onoliko pežorativnih nota.
Tu bih dodao i da bi dio novca koji je Kusturici dužan A.N. mogao biti uplaćen u vidu povraćaja sredstava koje je ANB utrošio na finansiranje prevoza i obezbjeđivanja urednika jednog drugog glasila u kojem se sankcionisani novinar takođe istakao.
Gospodine Stojanoviću, nadam se da ćete se složiti sa mnom da smo dovoljno odrasli za vrijeme u kojima će nam časove morala držati oni koji nisu trgovali ni sa Dželatom, ni sa njegovim najboljim učenikom, niti su lajali za račun jednog od pomenute dvojice.
Iskreno, ja mislim da su svi u pravu. Moj licni stav je blizak i onima koji brane slobodu rijeci (presuda jeste nebulozna, sto se moglo i ocekivati), kao i onima koji ne zele da stanu u odbranu konkretno A. Nikolaidisa. Zato sto mislim da ono sto on pise prevrsava mjeru (po nekima, ne bi moglo uopste ni biti napisano da nije bilo okrilja vlasti), i ne zasluzuje odbranu.
Dakle, rekao bih da je poenta u tome da bismo mi neki sigurno zastupali slobodu govora, ali ne zelimo da branimo A. Nikolaidisa. I to ne iz bilo kakve zlobe, vec zato sto to covjek nije zasluzio.
Navescu jedan nebitan, ali indikativan primjer. Naime, prije neke dvije godine jedan moj prijatelj koji je pisao za Monitor izrazio je zelju da napise pricu o meni i mom skolovanju u inostranstvu. Nebitna prica, tematika miljama udaljena od bilo kakve politike. Medjutim, redakcija Monitora (ne sam novinar) nasla je za shodno da prepravi pojedine stvari, koje sam ja vidio kao politizaciju price.
Na moje reagovanje, mom prijatelju je priprijeceno krajem karijere (jer mi je dao originalni tekst prije slanja u redakciju). Morao sam reakciju povuci da ne bih naskodio prijatelju. Dakle, to je radjeno u ovom istom Monitoru koji sada apeluje za zastitu slobode govora. Interesting.
Ponavljam, moj indiferentan stav u skucaju Nikolaidisa nije takav iz zlobe ili osvete, vec jedino zbog toga sto smatram da njegovo pisanje ne zasluzuje moju odbranu (a na sudu svako zasluzuje odbranu, pogotovo kod nas).
” Da li bi ste stali u odbranu Gebelsa da je Hitler naredio da se strijelja jer je ovaj svojom bezočnom kampanjom uvrijedio Geringa?”
Ne vidim potrebu da uzimate kao primjer njemacke naciste. Imali ste primjere koji su vam blizi vremenski, geografski i etnicki. Recimo, likovi koji su odgovorni za genocid u Srebrenici. Uostalom, taj primjer bi bio blizi ovoj temi. Poznato je da se ti likovi slave i u Crnoj Gori, ljudi nose majce sa njihovim likom, prodaju se CD-ovi s pjesmama o njima. Da li vam to smeta? Ili to podrzavate kao slobodu govora? Ili, mozda, mislite da i treba da se slave?
“Poznato je da se ti likovi slave i u Crnoj Gori, ljudi nose majce sa njihovim likom, prodaju se CD-ovi s pjesmama o njima. Da li vam to smeta? Ili to podrzavate kao slobodu govora? Ili, mozda, mislite da i treba da se slave?”
Ne vidim kako ste moju malenkost doveli u vezu sa onima koj misle da treba da se slave ubice iz Srebrenice (ne izostavljam pod ovom definicijom “ubice” ni onog koga je Hag oslobodio zbog nedostatka dokaza). Da li ste do zaključka da došli metodom utvrđivanja moje nacionalnosti? Opet ste zamenili teze. Ovdje pričamo o moralnom kredibilitetu jedne grupe ljudi da dijeli lekcije o slobodi govora – ja joj osporavam to pravo a vi me optužujete da branim neku naci ideologiju! Nastavim li s analizom doći ću do zaključka da ovdje imamo onu CKL šifru Srbin=fašista. Priznajem „krivicu“ za onaj prvi dio formule, za razliku od njenog kreatora koji je bio temeljno na obije strane znaka jednakosti. I u ovom detalju leži moja apatičnost zbog poziva na slobodu javne riječi iskazanu ovim pismom.
Besmisleno je dalje ići ovim vodama. Ponoviću još jednom genijalnu primjedbu Čo`ek žene: „Ne moze od mase pomoć tražiti ko je trčao pod skut sistema kad je za to u sebi nalazio opravdanje“.
Dodaću i predlog da bi bilo korektno da se Kusturici novac isplati od sredstava koje je optužena strana dobila za vrijeme tijesne saradnje sa onim za čiji se interes ovako presudilo i Monitoru i A.N.
“Ovdje pričamo o moralnom kredibilitetu jedne grupe ljudi da dijeli lekcije o slobodi govora – ja joj osporavam to pravo a vi me optužujete da branim neku naci ideologiju!”
A gdje sam vas za to optuzio? Postavio sam pitanje, ne sugerisuci odgovor. To pitanje nije postavljeno da se bilo ko optuzi, vec se radi o temi o kojoj je ovdje rijec: da li sloboda govora ukljucuje i pravo da se negiraju zlocini, odnosno da se podrska zlocincima izrazava kroz nosenje majci s njihovim likom, ili na neki slican nacin. To je tema o kojoj se nasiroko raspravlja u svijetu i o kojoj postoje oprecna misljenja. U vezi s ovim je i pitanje koje ovdje nije pomenuto: Gdje su granice slobode govora? Jer, kako to neko napisa, “sloboda govora nije sloboda lajanja”.
“…rekao bih da je poenta u tome da bismo mi neki sigurno zastupali slobodu govora, ali ne zelimo da branimo A. Nikolaidisa. I to ne iz bilo kakve zlobe, vec zato sto to covjek nije zasluzio”.
I ja bih isto to rekla. Prosto ne mogu da ne imam u vidu koji pojedinac se nalazi pred kojim sistemom i da ne podsjetim i pojedinca i sistem na to. Mada bih, kad bih morala da odlucim, opet stala na stranu pojedinca, jer oni stvaraju sistem.
“U vezi s ovim je i pitanje koje ovdje nije pomenuto: Gdje su granice slobode govora? Jer, kako to neko napisa, “sloboda govora nije sloboda lajanja”.”
Gospodine Čajo, konačno da se i složimo oko nečeg. Opasku “sloboda govora nije sloboda lajanja” u slučaju novinara CKL-a i Monitora A.N. preformulisao bih u:
“sloboda govora nije sloboda pljuvanja”.
Smatram da je vrlo dobro što su CKL-ovci najzad izgubili dozvolu za pljuvanje kao i da je vrlo loše što se to desilo zaslugom režima.
Ne zelim da se ponavljam, ali ovdje se ne radi o preksaju “moralnih” normi vec – ustavnih i medjunarodno-pravnih normi (ratifikovanih u nasoj Skupstini).
Mogu da razumijem Neona sto je ogrocen na Monitor i CKL zato sto smatra da su u svojim tekstovima zastupali ideju nezavisne CG (ne ulazim sada u kvalitet tih prica) i sto se to koindiciralo s tadasnjim stavom vodecih partija.
“Ko gubi ima pravo da se ljuti”. Ne zelim da se upustim u analizu pisanja Dana – u istom tom periodu.
Ali mi ovdje pricamo o gradjanskim slobodama! U drzavi u kojoj svi mi zivimo. Ako je vama sasvim svejedno sto je neko nepravedno (bolje reci protivustavno) kaznjen zato sto je – po vasem misljenju – “lose pisao” u proslosti i “kolaboriraro” s vlastima, onda je to vas stav prema ustavnim pravima. Vama su vazniji obracuni nego pravo. I to nema veze s moralom. Vasim ili tudjim.
Ono sto mi stalno gubimo iz vida je da ako nastavimo s ovim beskrajnim raspravama o proslosti i svadjama oko interpretacija istorija i proslih dogadjaja mi necemo imati ni vremena, ni zelje, da razmisljamo o necemu – mnogo znacajnijem – kuda mi to kao drustvo idemo?
Ja bih zaista volio da mi kazete Neone, kakvu CG vidite (ili zelite) pred nama? Da li vama odgovara podijeljeno (po nacionalnim osnovama) drustvo – vjecito u svadji, zarobljeno u proslosti, ili i vi zelite da nase drustvo postane otvoreno, slobodno i demokratsko? Ako ste za ovo drugo sve sto se desilo i nije toliko vazno kao ono sto ce se (ili se moze) desiti. Zato je buducnost (puna nade) – makar nas i plasila svojom neizvjesnoscu – daleko bolja nego losa (nepromjenjiva) proslost. Ako vi zelite da zivite u vjecnim podjelama na bjelase i zelenase, cetnike i partizane, itd. to je vase pravo. Ali vi onda, po meni, nijeste u pravu. Jer bi vas put onda bio gubitnicki za sve nas. Pa i za vas.
Da bi izgradili bolju demokratiju (u buducnosti) moramo se – danas – boriti za gradjanska prava i slobode. Mi ne mozemo stalno odlagati odluke koje se ticu nase buducnosti zbog “nerasciscenih racuna” iz proslosti. Vrijeme “ceranja” mora ostati iza nas ako zelimo naprijed. Zato i trebate da branite Monitor i Nikolaidesa. Vasa rijec mora da se sada cuje. Ponekad su “najskuplje” one rijeci koje nijesmo izgovorili. A trebali smo.
Valter brani Monitor
(“Monitor” – odlomak)
Kada su u Višem sudu u Podgorici presudile da Monitor i Andrej Nikolaidis, radi duševnih bolova Emira Kusturice, solidarno imaju platiti 12.000 eura, sudinice Radojka Nikolić, Snežana Aleksić i Vera Sekulić, izvjesno nijesu mislile o solidarnosti kao takvoj. Dogodila se.
Sa raznih strana, danima se javljaju ljudi koji misle kako nije pravo da Monitor i Nikolaidis plaćaju što pamte.
U Sarajevu je, na inicijativu poznatog glumca Emira Hadžihafizbegovića i novinara Šekija Radončića, osnovana Građanska inicijativa za prikupljanje pomoći Monitoru i Nikolaidisu.
„Došli smo na ideju da taj novac treba prikupiti u Bosni, jer kad je groteska već počela, nek se groteskno sve i završi. Nama iz Crne Gore stižu poruke o oplemenjenim odnosima u kojima nema više spornih pitanja. Onda nam se, uz tako blagoglagoljivu retoriku, desi da se presudi čovjeku i listu koji su bili zaštitnici suvereniteta BiH. Tako, zapravo, vidimo da je sva ta priča o dobrim odnosima šarena laža“, objašnjava Emir Hadžihafizbegović.
Prvi novac na račun u Sarajevu stigao je iz sportskog društva invalida “SPID”. Riječ je o prvacima svijeta i Evrope u sjedećoj odbojci. Bez jedne ili obje noge ostali su tokom agresije na BiH. Pare, da Kusturicu ne boli i da pravda podgoričkog sudskog vijeća bude izvršena, izdvojili su od hranarine.
Pomoć je stigla i od udruženja “Majke Srebrenice” i od Tereze Kesovije, pjevačice koju smo nekad zaneseno slušali, a poslije joj, u Konavlima, spalili kuću.
Među prvima je inicijativu podržao pisac Abdulah Sidran,scenarista Kusturičinih filmova “Otac na službenom putu”, ”Sjećaš li se Doli Bel” i “Dom za vješanje”. Ne bi li se uspostavila “poremećena psihička ravnoteža” Emira Kustuice, novac su dali i studenti Akademije scenskih umjetnosti na kojoj je slavni reditelj bio profesor i učenici II gimnazije gdje je bio đak.
Zrno po zrno, pogača za Emira Kusturicu će se, sva je prilika, sastaviti. Sa kamenčićima koji bi jednoga dana mogli biti temelji pravde i slobode u Crnoj Gori, stvari stoje znatno gore.”
U tekstu se pominje i podrska “Monitoru” 12 nevladinih organizacija iz Crne Gore: Akcija za ljudska prava,Centar za građansko obrazovanje, Centar za razvoj nevladinih organizacija,Evropski pokret, Fondacija za stipendiranje Roma,Inicijativa mladih za ljudska prava, Institut Alternativa,Juventas, Liga žena glasača Nikšić, MANS, Sigurna ženska kuća i Udruenje pravnika Crne Gore. Ocekivano, tu su one organizacije koje se nalaze u prvim redovima borbe za demokratiju, kao sto su MANS i Centar za građansko obrazovanje. Ipak, to je suvise malo. Sto, znajuci crnogorske prilike, i nije neocekivano. Sve dok vecini gradjana Crne Gore licni interesi i nacija budu vazniji nego temeljni demokratski principi, u Crnoj Gori demokratija ne moze imati sansu.
“Mogu da razumijem Neona sto je ogrocen na Monitor i CKL zato sto smatra da su u svojim tekstovima zastupali ideju nezavisne CG”.
Gospodine Stojanoviću uporno se bavite zamjenom teza. Da li to radite zbog želje da priču usmjerite ka pravcu koji bi vam, očigledno, više prijao? Moje bjelaško ili zelenaško orpedjeljenje je u ovom slučaju sasvim nebitno i nijednom nisam nastupao sa takvih pozicija.
Iz kojih ste vi to mojih primjedbi zaključili da je meni zasmetalo što su CKL i Monitor zastupali ideju nezavisne Crne Gore? Više puta ponovio sam razloge svog stava prema apelu uredništva Monitora:
Pomenuo sam ružnu ulogu koju je ovaj nedjeljnik imao u blaćenju bivšeg ambasadora SRJ u Rimu Miodraga Lekića i lidera LSCG Slavka Perovića, kao i niza drugih malicioznih tekstova od kojih sam naveo onaj o stanju u beogradskoj psihijatrijskoj klinici.
Mogao bih vam nabrajati još desetak sličnih ružnih epizoda pomenutog glasila, uz još jedno podsjećanje da je u jednom veoma dugom periodu bio u jakom zagrljaju sa ovim režimom. Za svo to vrijeme Monitor je gazio preko nedužnih zastupajući ponekad svoje, a češće stavove kreatora i vlasnika ove privatne države.
Od početka ove polemike vi uporno skrećete ka nekim opštim mjestima, a ja vas uporno vraćam na ovu jasnu i lako dokazljivu tvrdnju, na osnovu koje postavljam pitanje: zašto bi oni koji su stradali od ovog sistema trebalo da se bave razmiricama elemenata koji su donedavno zajednički predstavljali stubove tog sistema?
Završiću polemiku jednim pitanjem: Nakon kojih to ratnih i socijalnih nevremena borci za mir izlaze 150 puta bogatiji nego što su bili prije nego je nevrijeme počelo? Da li u ovim segmentima treba da tražimo odgovor zbog čega moralisti iz i oko Monitora onako siktali na Perovića i LSCG? Pitam se zašto su ti puki indipendisti onako energično čuvali Milu tron?
O CKL-u i njegovim novinarma vas neću ništa pitati. Smiješno je o tome pričati. Zadovoljstvo odbrane morala najcrnogorskijeg crnogorca od Crnogoraca nikada ne bih uskratio zaljubljenicima u lik i djelo ovog bivšeg kosovoskog liričara.
“Ja bih zaista volio da mi kazete Neone, kakvu CG vidite (ili zelite) pred nama? Da li vama odgovara podijeljeno (po nacionalnim osnovama) drustvo – vjecito u svadji, zarobljeno u proslosti, ili i vi zelite da nase drustvo postane otvoreno, slobodno i demokratsko?”
Gospodine Stojanoviću, naravno da želim da ovo društvo postane demokratsko i nepodijeljeno po nacionalnim osnovama u onom šovinističkom smislu. Ali, borbu za takvo društvo ne mogu voditi oni koji su krivci što je postalo ovakvo a koji se sada postavljaju kao moralnis tubovi društva. Ne, njima treba objasniti da je vrijeme za penziju, da krckaju svoje milione stečene u ratnim i antiratnim biznisima (jedno bez drugog ne može), a da borbu za čisto društvo prepuste onima koji su čisti bili i ostali u onim i ovim nevremenima.
Pošto ste se dotakli priče o nacionalnom dijeljenju, molim vas kako to ljudi sa mojim stavovima dijele Crnu Goru? Da li zbog toga što govorim o diskriminaciji srpskog naroda u ovoj državi ja dijelim građane ove države? Da li time što ne mogu (i ne želim) da promijenim svoj nacionalni kod nešto dijelim?