\” Ja živim na slepom koloseku\” tako je pjevao ocvali roker koji je u vrijeme kada sam ja odrastala, umio da pogodi kritički sve naše živote.\r\nTa rečenica mi je najače zazvonila za ovaj siže.

Piše: Ervina Dabižinović

Ja nisam kutija za ćutanje, ponavljam sebi već izvjesno vrijeme. Neću da tajim da učestvujem u životu koji moram da priznam ovakav kakav je ne vrijedi mnogo, bar ne po novim kriterijumima : kako sam se snašla, koliki mi je budget, kakav mi je kvalitet života, da li mogu da otputujem, a da ne pitam da li mogu da se liječim. Ne daj bože da mi ispadne koja stara plomba, zbog koje su mi gingive i zubna gleđ, oštećene.  Mislim da u tom slučaju treba da pišem ministru zdravlja da mi obezbjedi popust ili da me on isti oslobodi naplate kod stomatološkinje/ga s obzirom da je njegova ideja o racionalizaciji. Ili on plati moj račun. Ta ideja mi se najviše sviđa. Koliko toga još ima!

Ja patim od istih stvari kao i drugi, ništa novo, računam se u ljudsko biće mada postoje stvari po kojima se razlikujemo. A razlikujem se  po statusu, džepu, imanju, znanju i svim tim čudima od onih koji su bolje riješili ova pitanja.  Tako mogu da uzdišem ili fantaziram nad cipelama koje su vjerovali ili ne 355 eura. To im ne umanjuje  ljepotu i privlačnost, što se mene tiče ali je sramotno obući takve  u našoj stvarnosti gdje je  bar tri četvrtine ( neka mi oproste oni zbog kojih je ovaj broje mnogo veći sigurna sam) u iščekivanju  budgete koji pokriva prva dva dana u mjesecu-  da ne pominjem što se sve u osnovnoj jedinici društva događa …..

Dobro, u jednom smo na opštem mjestu – živimo život kako tako, kakav takav. Da ALI. .

Nekoliko primjera iz našeg života su neposredan povod za ovaj blog. Ja ću ih samo opisati bez komentara. Ako bude moglo.

 

I primjer

 

Žena, štićenica Doma za  stare u Risnu, zbog pogoršanja  zdravstvenog stanja prevežena je u Opštu bolnicu u Kotoru, gdje joj je na pregledu,  na koji je čekala jako dugo, saopšteno da njeno oboljenje treba da zbrine druga zdravstvena ustanova.

Sestra koja je bila  u pratnji opisuje sledeće: prvi ljekar koji je imao kontakta sa pacijentkinjom  s vrata je vikao svojim sestrama- „Jesmo li se dogovorili da ove iz Doma starih ne primamo“!!!!!!!!!!. Pregledana ipak, može se zamisliti kako, pacijentkinja je  prebačena na odjeljenje,  kod druge ljekarke,  ponovo čekanje.

Prema uputstvu kojeg je dao prethodni ljekar  početak intervencije, koja se kasnije pokazuje kao nepotrebna jer pacijentkinja treba da  se sanira u drugoj ustanovi na drugom odjeljenju gdje prema dijagnozi i spada! Tako kažu sestre. Setre odbijaju da brinu i njeguju je. Doktorka se slaže.

 

Transport kreće dalje i dolazi na Onkologiju u KBC-u. Na  Onkologiji sestra sreće medicinskog tehničara koji se „ganja sa narkomanom“ po hodnicima. Naravno da se pitate odakle na onkologiji narkoman koji je pobjegao kroz prozor. Sestra moli da se pacijentkinja negdje smjesti dok čeka. Zamoljena je da  je prebaci u Urgentni blok. Tamo ne samo da su šipke, već krv i radrljeni. Ljekarka nakon pregleda na koji se ponovo čekalo i koji je  jedva uslijedio naglašava da se pacijentkinja mora voditi za Kotor odakle je i došla i da ona ne  zna što bi sa njom. Na predlog sestre koja mora da ima papire o pregledima koji su oabvlejni moli ljekarku koja kreće da napiše nalaz, međutrim staje i kaže:“ Nemam vam što napisati ovo je bilo za Onkologiju, ona je upućema na onkologiju“. U formularu tako piše. Formular je amin.  Žena krvari. Već je 23 sata pacijentkinaj i dalje stoji na nogama bez obzira što je  već od 10 sati tog dana trebala da bude smejštena i gdje joj je trebala biti ukazana hitna i neophodna pomoć.!!!!!!!

Pacijentkinja je u toku noći vraćena u Dom starih u Risnu.

 

II primjer

 

Unazad  pola godine, u Herceg Novom se naplaćuje najskuplji parking. Sat vremena je 50 centi na nekim mjestima i 1 eur. Bunila se ne bunila to je tako. Agencija za parking podiže paukom autiomobile. Ja nisam protiv toga. Jesam protiv selektivnog odvoženja automobila. Podignu stari automobil, ne onaj novi i „napucan“ kako bi se reklo.   Kažu  da nemaju za takve pauka …Pa što mu onda ne pišu prekršajnu ili neku drugu kazunu. No,  nije ni to sve .

Kada je Parking služba uvela naplatu parkinga (služba pripada opštini Herceg Novi) uvela je i inkasante koji jure za vama da im polatite parking. Ukoliko ste opštinski službenik teško da će te platiti parking, ukoliko ste korpulentan i snažan, da ne kažem „siledžija“, vaš će automobil da se baškari kako hoće i koliko hoće.

 

Novitet je da ukoliko ste parkirani na parkiralištu i nije vas iz nekog razloga obiša inkasant vaš ljubimac će biti podignut bez obzira što je propisno parkiran. Sada je „vađenje“ 90 eura!!!!!!!! Znači ako niste brzi i ako ne vučete inkasanta za uši, jaknu ili  ga ne nađete u okolini vi će te biti kažnjeni, ne osoba koja za to prima platu i ne obavlja svoj posao. Dobili smo još jedan red dželata…malo li ih je zaboga!

 Inkasant sada može da sjedi u kafani i da vam se blaženo smješka i maše vam dok vam kola odvodi instrument zvani pauk. Kako to molim!!!! Može može sve u Herceg  Novom!

Da li je iko čuo za ovoliki bezobrazluk. Opštine ne samo da nema  uporište u zakonu za ovo drakonstvo od parkinga,  nego sada još kao španska inkvizicija šalje svoje dželate. Em što ste žrtva kriminalnog odnosa em ste i poniženi do kosti, em što ste odžepareni na opštinski način….Baš me briga za turiste. Baš me briga za turizam i praznike mimoza, kada se u gradu u kojem živite, živjeti ne možete.

Promjenjeni smjerovi koji su ordinarna glupost, gradja i rupe na putu, zastoji, neprijatnost svakodnevna  nisu dovoljni da nas zlostavljaju nego sada i ovo.

 

III primjer

Ko je putovao catarom između Lepetana i Kamenara zna koliko treba da izdvoji za ovaj prelaz!!!!!! Monopol- kao  venecuelnasko bratstvo-

A MUP- od prebijanja do šaltera na kojem trebate infuziju jer ste dehidrirali čekajući da službenik/ca završe razgovore mobilnim telefonima da bi ste uplatu od 100 eura za ličnu, pasoš i vozačku dobili.

 

 

Ima ih još, ima ih i gorih. Sve znam. Samo ne znam što uraditi sa ovim i sličnim primjerima u kojima se svakodnevno krše neka prava ili vam  sistem oduzima život, sem što razumijem  terorističke akcije i bombaše- samoubice. Možda može i bez njih ALI….