Na sjeverozapadu Aljaske leži selo Kivalina, čijih 400 stanovnika spada u prve žrtve globalnog zagrijavsnja – njihovo selo tone u polarno more.
Ostin Svan je naučio da lovi kitove još mnogo pre nego što su zaštita vrsta i kvote ulova igrale neku ulogu. Naučio je i da tumači led, a sada mu je 60 godina i iskusan je lovac, koga ljudi u selu slušaju.
Svan zna gde će led pucati kad bude leto, de će u velikim santama ploviti preko mora na severnom polu i kuda putuju kitovi. Uvek je umeo da predvidi gde će biti dobrog ulova.
Već izvesno vreme, međutim, s njegovim predviđanjima nešto nije u redu. Led se menja. Brže se lomi, brže plovi, s njim iščezavaju i kitovi.
Svan je dugor razmišljao šta bi moglo da bude uzrok svemu tome – njegovoj lošoj lovačkoj sreći, ranijem topljenju i kasnijem povratku leda, jesenjim olujama koje ruše njegovo selo.
Svan je "inupijat", pripadnik eskimskog naroda na severu Aljaske, koji još živi uglavnom tradicionalnim životom. Dobar ulov za njega i njegov narod znači da mogu da nastave da žive životom svojih predaka – kao pleme lovaca, nezavisno od ostatka sveta.
Žene ne moraju da idu po meso u prodavnicu, a muškarci ne moraju da rintaju u rudniku cinka "Red dog (Crveni pas)" koji truje reku svojim otpadnim vodama, a ljude alkoholom.
Severni jeleni, morževi i brkate foke, to je njihova uobičajena lovina, a ulovljeni kit je izvor mesa i ulja za lampe i peći koji traje mesecima i znak je da se svet Eskima možda ipak ne menja toliko kao što svi ovde kažu.
Svanovo selo Kivalina broji 400 stanovnika i leži na severozapadu Aljaske, još severnije od Beringovog moreuza.
Dozvoljena kvota ulova kitova za selo je četiri godišnje, a "muktak", specijalno pripremljeni komadići kitovog sala koji se mogu staviti u salamuru, ovde se smatraju delikatesom. Ili su se bar smatrali. Ima već devet godina otkako selo nije ulovilo ni jednog jedinog kita.
To, međutim, još nije ono najgore – Kivalina leži na špicu ostrva duguljastog oblika, u moru koje Eskimi zovu Čukčan, ni dva metra iznad nivoa mora.
Oko osam meseci godišnje ostrvo je u ledu, more i laguna su smrznuti dokle god pogled dopire, sve je belo. Led Kivalinu štiti od mora.
Tokom leta, do sela se može stići samo čamcem ili avionom, a na jesen dolaze oluje i tada postaje opasno. Više metara visoki talasi udaraju o obalu i odnose metar po metar tla.
Ranije je talase smirivao sneg koji je rano počinjao da pada, ali sada on stiže sve kasnije, a od mora do seoske škole ima samo još deset koraka. Stanovnici su pokušali da izgrade nasip, ali more ga stalno ruši.
Ove godine je čitavo selo moralo da se evakuiše avionima, a prvo snažnije nevreme moglo bi potpuno da ga uništi. Jedino rešenje je da se čitava Kivalina preseli.
Preseljenje i ponovnu izgradnju sela, međutim, mora neko da plati i zbog toga je u februaru ove godine mesto Kivalina i eskimsko pleme Kivalina podnelo tužbu sudu u San Francisku, u američkoj saveznoj državi Kaliforniji.
Tužena su 24 naftna i energetska preduzeća, multinacionalne kompanije kao što su "Britiš petroleum", "Šel", "Eksonmobil", "Ševron" ili pak "Ameriken elektrik pauer kompani", jedan od najvećih proizvođača struje u ovoj zemlji.
Eskimi ih optužuju da svake godine u vazduh izbacuju milione tona ugljen-dioksida i drugih otpadnih gasova, da podstiču globalno otopljavanje i da pokušavaju da umanje značaj posledica klimatskih promena.
U optužbi se to naziva zaverom, a od tuženih se traži da plate preseljenje i ponovnu izgradnju sela, što je od 100 do 400 miliona dolara. Na 62 strane optužnice, za svakog od optuženih se nabraja koliko tona po klimu štetnih materija je u 2006. ispustio u vazduh, kao i to da je znao kakve to posledice ima.
Ko ovo pročita stiče utisak da malo eskimsko selo zapravo ne tuži nekoliko energetskih koncerna, već čitav svet. Tužba, međutim, nije nimalo simbolična, a timovi advokata koji je vode imaju puno iskustva u sličnim procesima, recimo onim koji su svojevremeno vođeni protiv duvanske industrije.
Za njih je ovo možda samo deo profesionalne promocije, a za političare deo "ekološkog" marketinga, ali za stanovnike Kivaline izgradnja novog (i možda malo luksuznijeg) sela predstavlja egzistencijalno pitanje.
Blic







0 Comments