Dubrovnik je na putu za Portugal, čiji je grad Faro postao tek lijepa školjka

Piše: Marina Kelava

Na meti investicija: turisti s kruzera zagušuju grad, Srđ će uskoro postati golf meka, planira se izgradnja hidroelektrane na dubrovačkom izvoru pitke vode, a zbog skupe moderne rasvjete buši se kamenje na zidinama.

Ime staroga grada govori da je narastao na mjestu gdje su nekad rasle dubove, hrastove šume. Hrastova danas nema, krajolik je već značajno promijenjen, međutim, na hridima je narastao prekrasni stari grad koji se danas nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Međutim, činimo li sve da Dubrovnik ne doživi sudbinu dubova? 

S gradskih zidina pogled otkriva velike brodove, kruzere. S njih kao iz košnice izlaze tisuće koje zagušuju dubrovačke ulice. Krajem svibnja, Stručno savjetodavno povjerenstvo za obnovu Dubrovnika ocijenilo je prihvatljivim da se pristanište za iskrcavanje kruzeraša napravi na Komardi podno Lazareta. Nekad karantena za posjetioce Dubrovnika, Lazareti su dio zaštićene cjeline Dubrovnika. Tu su karavane s mulama ostajale četrdeset dana prije nego bi ušle u grad kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti, posebno kuge. Danas u Lazaretima stanuje Art radionica Lazareti čiji je voditelj poznati umjetnik Slaven Tolj, te još neke udruge.

"Bojimo se da predložena, prilično stihijska izgradnja pristana na Komardi, nije i izdvojeni zahvat, već je moguće očekivati i daljnje zahvate u prostoru Gradske luke, kojim bi ga se dodatno i nepopravljivo narušilo, te dovelo u pitanje povijesnu dimenziju Grada", oglasilo se tim povodom i Društvo prijatelja dubrovačke starine.

Konačnu odluku o gradnji pristaništa ispred Lazareta donosi dubrovački Konzervatorski odjel koji je već jednom, 2007. godine, odbio dati suglasnost za gradnju.

Međutim, u veljači je sama premijerka Kosor otvorila novu operativnu obalu luke Dubrovnik u Gružu, čija je izgradnja financirana zajmom Europske banke za obnovu i razvoj od 26,5 milijuna eura, i koja sada može primiti i tri megakruzera istodobno. S obzirom na uložene novce u rekonstrukciju luke kome je u interesu gradnja još jednog pristaništa? Ili zašto je podignut višemilijunski kredit za luku u Gružu ako će se graditi na Komardi?

"Kruzeri? Ma ja, oni i jabuku dvaput prepolove. Meni se čini tamo veća kriza nego kod nas", komentira starija prodavačica pletiva na dubrovačkim ulicama tvrdeći da njoj kruzeraši u zaradi ne pomažu.

Maksimaliziranje broja ljudi u gradu i stavljanje prioriteta na dvojbenu zaradu ugrožava baštinu. Kakve posljedice loša politika lokalnih vlasti može imati, prošle su godine grubo osjetili stanovnici njemačkog Dresdena kada je zbog gradnje mosta preko doline Elbe, ista izbačena s UNESCO-ve liste svjetske baštine.

"Paradoksalno je da turisti dolaze zbog staroga grada koji se uništava da bi ih se moglo što više primiti", kaže Jadranka Šimunović iz udruge Eko-Omblići dok mi s mola zahvaćenog dubrovačkom kruzeromanijom pokazuje lokaciju budućeg golf terena na Srđu.

Uz dva golf igrališta dopuštena zona gradnje na platou Srđa obuhvaća površinu od 31 hektra. Gradit će se hoteli i vile s maksimalnim smještajnim kapacitetom od 1200 postelja. U susjedstvu su još dvije zone, Bosanka sjever i Bosanka jug, sa po 10 hektara, i sa 800 kreveta.

"Prema planskim dokumentima prostorni zahvat projekta obuhvaća ukupno 310 hektara. Povijesno središte Dubrovnika s pripadajućim kontaktnim područjem (Pile – Kono i Ploče – Sveti Jakov) obuhvaća 77 hektara, što će reći da se ponad Grada stvara četiri puta veće područje s izrazito velikom zonom gradnje", izračunao je Novi list.

Za održavanje planiranih golf igrališta na Srđu dnevno je potrebno najmanje dvije tisuće kubika vode, što znači da bi se po danu trošilo vode koliko potroši čitavo dubrovačko prigradsko naselje Mokošica u kojem živi oko deset tisuća stanovnika. Golf igrališta, osim vode, troše i velike količine mineralnih gnojiva, snažnih pesticida i herbicida, koji će neizbježno završiti u podzemnim vodama.

"Svjesni smo da je golf paravan za apartmanizaciju", komentirala je Šimunović.

Dok gledamo golf terene promatramo i žičaru koja obavlja pokusnu vožnju. U promet će biti puštena početkom srpnja. Šimunović priča kako se po gradu priča kako će posjeći sve drveće ispod žičare.

Ova volonterka staža dužeg od trideset godina prisjeća se da su "stari Dubrovčani uvijek imali mjeru", pa se pita zašto se nema mjere u kruzerima, golfu i u drugim pogodovanjima turizmu. A šetnja Dubrovnikom otkriva da se mjera izgubila u više stvari. Uličice su zakrčene stolicama restorana. "Dubrovnik je postao jedan veliki restoran", komentira Šimunović i pokazuje plastične suncobrane koje narušavaju vizure vanjskih zidina. Uz zidine je postavljena i upitna vrlo skupa rasvjeta bušenjem u kamen. "Zauvijek su uništili kamen s tim reflektorima. Stranci nas zovu i čude se kako smo to dopustili", tvrdi.

Udruga Eko-Omblići nazvana je po rijeci Ombli, koja je, također, na meti investicije. U nedavnom Vladinom dokumentu, Zaključak o utvrđivanju prioriteta izgradnje elektroenergetskih građevina, među energetskim prioritetima našla se i rijeka Ombla. Iznad planirane podzemne hidroelektrane nalazi se Vilina špilja u kojoj živi nekoliko vrsta zaštićenih šišmiša: Blazijev ili sredozemni potkovnjak,  južni, veliki i mali potkovnjak, dugokrili pršnjak, te oštrouhi i riđi šišmiš, a postoje naznake da u špilji živi i iznimno rijedak Meheljev potkovnjak, čiji će opstanak biti ugrožen.

S obzirom da je riječ o prvoj podzemnoj hidroelektrani u Hrvatskoj i drugoj takvoj u svijetu te da je riječ o krškom području koje je puno pukotina, teško da itko može sa sigurnošću garantirati što će se dogoditi s podzemnim vodotocima. Iako HEP tvrdi da će se opskrba pitkom vodom poboljšati, a ne biti ugrožena, nije jasno na čemu se temelje takve smione tvrdnje kad područje nije čak ni speleološki do kraja istraženo. "Značajna promjena hidroloških karakteristika toka Omble nepovratno može utjecati na cijeli krški sustav s posljedicama koje se ne mogu predvidjeti", stav je Komisije za speleologiju pri Hrvatskom planinarskom savezu koja je špiljski sustav Vilina špilja-Ombla svrstala na popis najugroženijih krških fenomena u zemlji, upravo zbog najave gradnje hidroelektrane.

Ipak, ispred vrata Pile nailazimo i na jedan pozitivan primjer. Zahvaljujući aktivistima ovdje još uvijek stoji jedan veliki višestoljetni platan. Za vrijeme gradonačelnice Dubravke Šuice krenulo se u realizaciju ceste bez konzultacija s konzervatorima. Tada je uništen kontakni zid i vrt obitelji Pucić iz 18. stoljeća. Kada su 2007. bageri stigli do platana, na prosvjedu se okupilo oko petsto ljudi. Pritisak je urodio plodom i ministar Biškupić je donio odluku o privremenoj zaštiti platana, a od veljače ove godine županija je trajno zaštitila platan kao spomenik parkovne arhitekture. Pod zaštitom je i 1414 kvadratnih metara oko drveta.  "Bila je to naša mala Varšavska", kaže Šimunović, međutim, pokazuje kako se danas svega nekoliko metara dalje od platana grade javni WC-i. Udruge su prijavile slučaj Šuicinih napadaja bagerima na baštinu Državnom odvjetništvu međutim, od njih do danas glasa nema.

"U Srednjem su vijeku postojala vrlo stroga pravila kako i gdje graditi", objašnjava arhitekt Krunoslav Ivanišin koji nam pokazuje grad. "Zato je grad tako lijep", kaže. Međutim, na pitanje što misli o današnjem planiranju u gradu odgovara: "Ajme meni, bolje da ne mislim. Nema tu nikakvog planiranja, isto kao i u cijeloj državi".Malo dalje niz ulicu je palača u koju se uselila trgovina DM-a, a preko puta ceste spomenik braniteljima izveden u staklu i metalu za koji sam prve večeri mislila da je nekakva reklama jer po noći blješti neonskim svjetlom. Sve to na starom kamenu i ispred dubrovačkih zidina.

Sjedeći u Libertini, zadnjem kafiću u starom gradu kojeg posjećuju lokalci i gdje su cijene prosječne hrvatske, a stolice i stolovi opiru se modernosti s mrljama od kave iz proteklih godina, čitam u lokalnom tisku kako je tvrtka Razvoj golf nedavno odvela dvanaestoro novinara u Portugal da igraju golf na tamošnjim teretnima. Prilično uobičajena vrsta korupcije koja se rijetko percipira kao takva. Novinari dobiju besplatni turizam, a zauzvrat se raspišu "kako je super igrati golf u Portugalu i kako će isto tako super biti u Dubrovniku igrati golf". Međutim, listajući Dubrovački vjesnik, nailazim na tekst jednog iz te grupe novinara, Marka Thomasa, o gradu Faro. Faro je Dubrovnik u najgorem scenariju budućnosti, piše. "Nema mačaka ni zalutalog psa, nema tiramola na kojima se suši rublje, poput prazne školjke." Tako mu se potkrala antireklama za golf, zapravo, iako u istom broju piše i o tome "kako je super igrati golf u Portugalu".

Međutim, osim lokalno generiranih prijetnji, Dubrovnik je osjetljiv i na globalne promjene. U Dubrovniku je međunarodna skupina umjetnika sredinom lipnja sudjelovala na Forumu kreativnih umova na temu klimatske promjene. Na prepunom Stradunu umjetnici su izveli nekoliko performansa upozoravajući na gorući problem koji prijeti i Dubrovniku. Po ideji Tomislava Brajnovića umjetnici su sjedili na stolicama u vodi i ispijali vino pokazujući da povišena razina mora predstavlja veliku prijetnju za gradove poput Dubrovnika.

Osim dizanja razine vode, klima na Mediteranu postaje sve sušnija. S takvim trendom davanje prioriteta izgradnji velikih žderača vode, golf terena, i gradnja hidroelektrane na dubrovačkom izvoru pitke vode, ne može biti produkt politike koja uzima u obzir navedene trendove. Uz to, kruzeromanija dovodi do tjeranja Dubrovčana iz starog grada i ugrožava zaštićenu baštinu. Gradske vlasti ne poznaju mjeru, a Dubrovnik je na putu za Portugal, čiji je grad Faro postao tek lijepa školjka.

H-Alter