Volio bih da sam ranije dobio poziv od Ante Markovića. Preporuke koje sam napravio pokazivale su pravac naprijed
Piše: Erol Avdović
Profesor Džefri Saks (Jeffrey Sachs) smatra se već više od 20 godina vodećim međunarodnim ekonomskim savjetnikom svoje generacije. On je, međutim, ostao upamćen i kao kontroverzni posljednji savjetnik posljednjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića.
Danas profesor Saks predaje na najpoznatijem njujorškom univerzitetu "Kolumbija", ali je ujedno i glavni ekonomski savjetnik generalnog sekretara UN-a Ban Ki-muna (Ki-moon), kao što je to bio i njegovom prethodniku Kofiju Ananu (Annan). U povodu sastanka grupe G-20 u Torontu, profesor Saks dao je ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz" u Njujorku.
Bio sam šokiran
Koliko je ovo ime G-20, ako se računa da je to broj doista najrazvijenijih zemalja svijeta, realno i zašto se više ne spominje onih "stalnih" G-8?
– Prije svega, te zemlje iz kluba G-8 su i dalje ekonomski najmoćnije, ali nisu više one koje se najbrže razvijaju. Otuda ovaj drugi sastav, u kojima po brzini razvoja dominiraju Kina, Indija, Brazil i mnoga druga izrastajuća ("emerging") tržišta. G-8 su shvatile da one mogu nastaviti razgovarati samo između sebe, ali nemaju sasvim dovoljno ekonomske težine da bi poduzele sve ono što žele.
Šta je sa zemljama zapadnog Balkana? Kako će one biti zastupljene u Torontu?
– I ja mislim da G-20 uglavnom predstavljaju sami sebe, iako doista postoje neki pokušaji da se predstave glasovi Afričke unije. Ali, to još nije sistematski osmišljeno da bismo rekli: "Ok, mi, naravno, želimo važne zemlje oko stola, ali isto tako ne možemo sebi dozvoliti da mi govorimo u ime ostatka svijeta".
Čitajući neka Vaša zapažanja o tome kako uglavnom slabije razvijene zemlje brzo upadnu u ekonomski labirint koji ih može odvesti čak i u rat, gledajući iz ove perspektive, je li se u bivšoj Jugoslaviji mogao izbjeći rat?
– Nažalost, dogodilo se ono što se dogodilo i bio sam šokiran tim događajima. Posebno, jer sam bio tamo u bivšoj Jugoslaviji s Antom Markovićem u zadnjim trenucima te zemlje. Volio bih da sam dobio poziv ranije, ali to se desilo 1990., na samom kraju…
Došlo kasno
Oprostite, nećete mi valjda sada reći da ste mogli spriječiti konflikt ili raspad zemlje?!
– Vjerujem da su preporuke koje sam napravio, i ekonomske analize napravljene ne samo s moje strane, pokazivale pravac naprijed, ali sve je došlo tako kasno. Kad je ekonomija pokazivala kuda treba dalje, politika to više nije činila. Zemlja je pocijepana od političara više nego od ekonomista. I zato vjerujem da je u Jugoslaviji bila bolja ekonomija 1986. ili 87., nasilje bi se izbjeglo. Mogućnost radikalnih političara da manipuliraju ljudima bila bi reducirana. Ekonomija zaista znači mnogo, jer hiperinflacija u federalnoj Jugoslaviji bila je tako razarajuća da nije dozvolila odgovornim ljudima da dignu svoj glas. Da je politika ostavljena po strani, moglo je doći do mirnog rješenja.
Mnogo godina nakon svoje političke karijere gospodin Marković je u BiH preduzimao neke ekonomske projekte. Jeste li razgovarali o tome s njim?
– O ne, ne. Posljednji put sam se s njim čuo telefonom, negdje 1991., kad se već raspadala Jugoslavija.
Jeste li uopće u dobrim odnosima?
– Da. Rastali smo se veoma srdačno. Neizmjerno mi se dopada kao čovjek i političar. Sjećam se da sam ga posljednji put vidio veoma razočaranog u polukoraku, na nekom sastanku federalne vlade u Beogradu, gdje smo poslije toga imali privatnu večeru samo nas dvoje i kad se stvari već nisu odvijale u korist svih nas.
O ideji ekonomske "jugosfere"
Vjerujete li u projekcije londonskog "Economista", koji je najavio mogućnost okupljanja svih zemalja bivše Jugoslavije u neku ekonomsku "jugosferu"?
– Mislim da sve regije trebaju imati svoju zajedničku strategiju. Grčka, Turska, Balkan u cjelini, sjeverna Afrika, neki prirodni ekonomski dio, ne i politički udruženo, ako se to ne želi. Što je više moguće kooperacije, to bolje. Na taj se način gradi više povjerenja i moguće je graditi zajedničku infrastrukturu. Postoji projekt u koji polažem veliku nadu. To je "Desertec". Radi se o ideji velikog solarnog bazena za proizvodnju obnovljive energije za cijeli Mediteran, Balkan, i sjevernu Afriku i zapadnu Evropu.
To će biti na stotine miliona dolara investicija koja bi promijenila postojeći energetski u obnovljivi sistem energije, čist i dobar. Takav regionalni pristup je sasvim racionalan. Još kad imate region koji je prelijep, kao prostor bivše Jugoslavije, imate potencijala za mnogo šta. Samo vam treba održivi mir i nastavak saradnje.
Volio bih doći u Bosnu
Jeste li ikad bili u Bosni?
– Ne, nisam imao još šanse, ali svakako bih volio doći. Bio sam u Hrvatskoj, ljetovao sam u Dubrovniku, nekoliko puta putovao u svojstvu savjetnika slovenske vlade u Ljubljanu, gdje sam imao velikog prijatelja, pokojnog predsjednika Janeza Drnovšeka. Bio sam i u Crnoj Gori, ali u Bosnu nisam išao.
0 Comments