Piše: Anđelko Milardović

Lijevi segment antiglobalizacijskoga kontinuuma ne odbacuje modernizaciju i ideju napretka, ali je kritičan u pogledu instrumentalizacije znanosti, tehnike i tehnologije u kapitalske svrhe, dok je desni na pozicijama protumodernizacije

Već smo prethodno postavili tezu o nemogućnosti antiglobalizacijske koalicije i nekim slabostima antiglobalizacijskih pokreta. Sada bismo trebali pokazati kako je ta misija uspostavljanja antiglobalizacijske koalicije zapravo nemoguća. Nemogućnost te misije ogleda se u heterogenosti protupokreta, skupina i projekata. Ta heterogenost pokazuje pluralni karakter antiglobalizacijskih pokreta kao pokušaj konstruiranja nove protumoći. Pluralni karakter podrazumijeva različita mjesta obrane od globalizacijskih procesa. Različita mjesta obrane temelje se na međusobno diferenciranim sustavima vrijednosti, ideologijama i svjetonazorima.

Raznolikost u tom pogledu ne predstavlja prednost, ona je prepreka bilo kakvoj antiglobalizacijskoj koaliciji. Njena je bit u već predstavljenoj konfliktnoj liniji i snažnoj razdjelnici između lijevih i desnih grupacija na ideologijskom kontinuumu antiglobalizacije.

Skupine koje brane boje faktora rada, socijalnih prava, kvalitete života od nezasitnosti neoliberalne globalizacije teško se mogu naći u nekom savezu sa skupinama koje za obranu uzimaju topose kao što su identitet, nacija-država i koje se bore protiv multikulturalnosti, promičući gospodarski i kulturni protekcionizam, ksenofobiju i rasizam. Heterogenom antiglobalizacijskom pokretu mogu se pridružiti skupine i transnacionalno civilno društvo za poboljšanje kvalitete života i protiv politike društva rizika koja ugrožava ljudski opstanak na zemlji, zatim skupine koje imaju naglašeni antikorporacijski stav te one što zastupaju ideju slobodnog protoka znanstvenih informacija na internetu jer smatraju kako je znanje, uostalom, kao što su to zrak i voda, nešto što pripada svima.

Pred nama su, eto, heterogeni akteri koji u borbi protiv nove konstruirane globalne moći ne mogu odigrati pobjedničku utakmicu iz organizacijskih, ideologijskih razloga i diferencirano postavljenih toposa koje brane. A ti toposi obrane su očuvanje života, rad vs kapital, sloboda i demokracija vs globalne oligarhije, alternativni oblici organizacijske gospodarstva vs neoliberalnog tržišnog fundamentalizma, globalizacija vs nacionalna država i globalizacija vs protumodernizacija.

Dva pola na antiglobalizacijskom kontinuumu imaju različiti odnos spram modernizacije.

Lijevi segment antiglobalizacijskoga kontinuuma ne odbacuje modernizaciju i ideju napretka. On je kritičan u pogledu instrumentalizacije pozitivne znanosti, tehnike i tehnologije u kapitalske svrhe, gdje onda taj tip racionalnosti služi postavljenoj svrsi. Posljedica tako nečega prepoznaje se u siromaštvu, globalnoj socijalnoj neravnoteži, demografskim poremećajima, sukobima, iscrpljivanju prirode, uništavanju prirodne raznolikosti, uspostavljanju monopola na energiju, uključujući i vodu zbog koje će se u budućnosti ratovati.

Desni populistički segment antiglobalizacijskog pokreta stoji na pozicijama protumodernizacije. Globalizacija rastače tradiciju, demontira nacionalne kulturne identitete, drobi suverenitete. Zbog nejednakih gospodarskih učinaka globalizacije taj desno populistički segment antiglobalizacijskog pokreta brani topos nacionalnih društava od utjecaja globalizacije kulture, zatim ilegalnih migracija i općenito stranaca i stranosti. Njegov koncept obrane svekoliki je protekcionizam nasuprot liberalizmu. K tomu valja dodati i one iracionalne strahove u obliku različitih fobija, kao globofobije, kesnofobije koji su sastavnica tog segmenta antiglobalizacijskog pokreta.

Uz ta dva jasno detektirana pola na kontinuumu antglobalizacijskih pokreta valja skrenuti pozornost na različite kritičko-intelektualne pozicije kritičara globalizacije koji zastupaju više filozofske poglede na globalizaciju i protuglobalizaciju, ukazujući na mogućnost alternativa procesu globalizacije, anticipirajući k tome vrijeme dovršetka epohe koja još traje.

I sada kada je svijet u »petoj brzini« uletio u krizu i kad se vidi kako na djelu funkcionira ta globalizacija i kao globalizacija (rizika) ostaju otvorena pitanja o karakteru globalizacije, etičkoj dimenziji i ono ovdje već u nekoliko navrata postavljeno – o konstrukciji antiglobalizacijske protumoći. U vezi s revolucionarnom teorijom njeni su autori odavno konstatirali tezu o »kraju revolucionarnog subjekta«. Taj je revolucionarni subjekt nakon pada berlinskog zida povijesno zbrisan, zdrobljen, dok je ostatak uspavan i upokojen ampulama potrošačke civilizacije i kreditno dužničkog ropstva. S druge strane, njegova modernija alternativa u vidu antiglobalizacijskih pokreta, zbog ovdje prikazanih razloga, nije u stanju uspostaviti veliku antiglobalizacijsku koaliciju. S kim onda imamo posla? S globalnim igračima! Kamo oni vode bez ozbiljne kontrolne protumoći ili antiglobalizacijske protuteže? Ne zna se? Kako će onda završiti sve to? Različitim mogućnostima! Prva je urušavanje jednog modela, što je već zapravo na djelu, a druga je propitivanje novih modela s nekim tipom globalnog vrijednosnoga konzervativizma koji bi bio u funkciji očuvanja života.

Za sada se takav odnos snaga na relaciji globalizacija-protuglobalizacija ne može smatrati odnosom ravnovjesja, jer je riječ o apsolutnoj dominaciji interesno homogeniziranih aktera globalizacije koji su u različitim arenama društva u odnosu velike koalicije, nasuprot razdijeljenoj, heterogenoj, ideologijski konfliktno divergiranoj antiglobalizaciji. To je za sada igra moćne liberalne, neoliberalne ili libertijanske oligarhijske mačke koja miševima dopušta mogućnost globalne antiglobalizacijske predstave ili oporbenog spektakla na ulicama velegrada te naše globalne selendre. Potonja se odigrava na globalnoj Agori. U toj predstavi ideologijski, vrijednosno i divergentno uspostavljeni antiglobalizacijski akteri nesvjesno postaju saveznici globalnih igrača koji, barem za sada, nažalost, u nedostatku kontrolnih mehanizama mogu mirno demonstrirati svoju globalnu oligarhijsku moć.

Vjesnik