Bosna i Hercegovina je, doznajemo ovih dana, zemlja najnepismenijih ljudi u Europi. UNICEF kaže da je u nas oko 800.000 nepismenih! No, ne znači da smo i najnazadniji.

Piše: Željko Ivanković

Eto, kod nas se, što nema nigdje, predlaže uvođenje vjeronauka u vrtiće. Valjda da se popravi opće stanje nepismenosti? Umjesto slikovnica i bajki – vjeronauk! Blago nama!

Jedino je kod nas novinska vijest da je, ovih dana, narodni zastupnik u jednom parlamentu završio fakultet. No, bolje i to nego da se u novinama završenim fakultetom hvali onaj tko ga nema (vodeći pjesnik u Bošnjaka!) ili od onih (vijesti!) koje nam stižu iz mjesta koja se zovu npr. Gluha Bukovica, Zloselo, Zlokuće, Izbodi, Vukojebine, Smrdljak, Jadovica, Blatište, Paljevina (neka od njih u sličnom kontekstu spominje i Selimović u "Tvrđavi")…, ili kako se sve ne zovu ta naša čemerna sela s teškim bremenom svoje prošlosti, a u kojima ili nekim sličnima žive ljudi čija prezimena na jednak način govore o jednako tako teškom bremenu njihovih prošlosti…

Baš u takvim ili sličnim mjestima trijumfira naša polupismenost ili nepismenost, premda se one potiču i pothranjuju u mjestima koja se zovu kulturnim središtima.

Otpor civilizacijskom i prosvjetiteljskom naši su vjekovni ponos i dika, svejedno imenovali ih mi eufemistički urođenim balkanskim barbarogenijem, Davidom Štrpcem ili nekim drugim načinom iz poznatog serijala "ogledalce, ogledalce…". Otpor školi i kulturi na nižim razinama proizvode i podržavaju oni koji na višim razinama pružaju otpor knjizi, baletu, operi, kazalištu, galeriji likovne umjetnosti… Dakle, svemu onome što znače kultura i kulturacija. Je li to u našem vremenu izraz tek pukog nemara, još jedne u nizu nekompetentnosti ili pak projektiranog talibanizam, nevažno je. Posljedice su već sad alarmantno upozoravajuće!

Mogli bismo ovdje o koncertima ozbiljne glazbe i njihovoj posjećenosti u odnosu na "cajke", mogli bismo o kazališnim predstavama ili izložbama slika… Ali knjiga, slučaj knjige je statistički najčitljiviji, a knjiga je i kao "konzumni objekt" drastičniji pokazatelj od drugih proizvoda kulture.

Šokantno zvuči da društvo s toliko nepismenih ne objavljuje knjigu, ne stimulira je, marginalizira je, ne ulaže u biblioteke i ne plasira ih tamo gdje im je prirodno mjesto, da na knjigu održava PDV od 17% kao i na bilo koji drugi proizvod. Kako je to moguće? Pa baš zato, reći će cinici, što će uopće knjiga nepismenoj ili polupismenoj naciji!

Kolege koje se bave proizvodnjom i plasmanom knjige, oni u izdavaštvu, u knjižarskim kućama, oni u bibliotekarstvu, uvjeravaju nas da je prošle godine Srbija objavila 15.000 naslova, Hrvatska 6.000, a BiH ni 1.000. Srbija je prodala 6.370.000 knjiga, Hrvatska 3.450.000, a BiH 370.000. Treba li podsjećati na omjere stanovništva, gdje BiH ima tek pola milijuna stanovnika manje od Hrvatske, a od Srbije dvostruko manje! Usporedba brojki objavljenih i prodanih knjiga s brojem stanovništva u nama susjednim zemljama je dramatično upozoravajuća ili ako baš hoćete do kraja ogoljeno – katastrofalna! Ne, nećemo reći da Hrvatska i Srbija vode ozbiljnu kulturnu politiku, niti to da BiH u tom segmentu nema nikakvu kulturnu politiku. Neka brojke govore same. Pridodamo li ovome podatak da u Hrvatskoj hrvatska knjiga u broju prodanih primjeraka sudjeluje sa 70%, u Srbiji srpska knjiga s čak 80%, a u BiH bh. knjiga tek s 5%, onda od šoka staje pamet, kalkulatori naše svijesti trenutno ostaju bez napajanja… Probudite me, ovo je tako ružan san! Stvarnost sigurno ne može biti ovako ružna!?

Što se tiče PDV-a, on se u Hrvatskoj na knjige zadržao samo 18 mjeseci, u Srbiji i Crnoj Gori on iznosi 8%, a naših 17% koje traje četvrtu godinu i s užasnim stanjem biblioteka, nepostojanjem društvene podrške u proizvodnji i otkupu knjiga, vode ovaj segment kulture na pozicije kad će broj nepismenih biti potpuno nevažan, jer će tad lakše biti prebrojati one pismene. Ako je istina ono što kaže Privredna komora o "najvećem padu u privredi" što ga trpi bh. izdavaštvo (u 2007. u odnosu na prethodnu za 35% i u 2008. u odnosu na prethodnu za 55%), onda smo vjerojatno na putu da dotaknemo matematički tako simpatičnu apsolutnu nulu. Pa i bez recesije, ova je "privredna grana" već odavno u recesiji, a ova kulturološki veoma važna misija propala je. Nađimo drugi način za misionarenje na polju opismenjavanja i održavanja kakvog takvog stanja nacionalne pismenosti. Do tada, upalimo radijske i tv-postaje što nas zasipaju glazbenim šundom i najnižim strastima, udrimo brigu na veselje. Ne, neka nas ne brine što taj naš "jet set" ne zna razliku između "č" i "ć", "dž" i "đ", a kamoli onu "suptilniju" između "dubokoumno" i "dubiozno".

A ako je, pak, netko za dramski kompleksnija djela, tu su nam crne kronike. Kriminalci na naslovnim stranicama novina, ubojstva u tramvajima i kafićima, rat i nemir i zločin bez kazne…

Nezavisne Novine