Mediji instiktivno polaze od toga da se vladi ne može vjerovati i da se iza njenih saopštenja uvijek nešto krije

Piše: BBC

Kada se osvrnemo na 2007. godinu i na događaje o kojima su izvještavali BBC i druge međunarodne medijske kuće, teško da bi se tu našlo nešto što bi moglo da čovjeku popravi raspoloženje.

Prirodne katastrofe, oružani sukobi, politička korupcija, pa i prijetnje samom opstanku naše planete – sve su to bile, u manjoj ili većoj mjeri, najvažnije priče koje su mediji plasirali u javnost u proteklih godinu dana.

Dobrih vijesti, dakle, kao da nema – ili one, možda, medijima nisu zanimljive?

Vlade država se, sa druge strane, trude da ne bude sve baš tako crno.

Kineske vlasti su, na primjer, u avgustu mjesecu, uoči kongresa Komunističke partije, medijima navodno naložile da javnosti prenose samo pozitivne informacije.

Najbolji od svih svetova

Isto tako, stanovnici bivšeg Sovjetskog saveza – ako su svojevremeno vjerovali državnim medijima živjeli su u najboljem od svih mogućih svjetova.

Andrej Ostalski iz BBC-jeve ruske redakcije kaže da dobro pamti to vrijeme:

"Sjećam se da su nas na odsjeku za novinarstvo na mom fakultetu učili da i meteorološka prognoza može da bude u funkciji propagande. Nije trebalo insistirati na olujama i kišama u našoj zemlji, već na nepogodama u kapitalističkom svijetu. Praktično je postojao embargo na loše vijesti iz Sovjetskog Saveza", kaže on.

Međutim, nijedna vlada na svijetu u današnje vrijeme ne preza od takozvanog "spina" – pozitivnog predstavljanja događaja.

Dobra, ali neistinita vijest

Maja 2003. godine, na nosaču aviona Abraham Linkoln, pred kamerama i ogromnom transparentom sa natpisom "Ispunjena misija", američki predsjednik Buš je rekao:

"Velike borbene operacije u Iraku su završene. U bici za Irak, SAD i njihovi saveznici su nadvladali".

Ispostavilo se da vijest koju je saopštio predsjednik jeste dobra, ali nije tačna.

Lens Prajs, savjetnik za medije bivšeg britanskog premijera Blera, priznaje da je njegov posao praktično bila manipulacija infromacijama:

"Mene je jedna politička stranka – odnosno premijer – unajmila kako bih u medije plasirao što više pozitivnih informacija o vladi. To je često bio vrlo nezahvalan posao. Pogrešno je uvjerenje da su stručnjaci za odnose s javnošću, ‘spin doktori’ – a ja sam bio jedan od njih – u stanju da u javnost preko medija proture sve što im padne na pamet, odnosno da se spinovanjem izvuku iz svake krize. Tačno je da je Toni Bler, dok je bio u opoziciji, imao jako dobre veze u medijima. Mnogo je takozvanih ‘dobrih vijesti’ o Bleru i laburistima u to vrijeme objavljeno u sredstvima informisanja. Međutim, kada dođete na vlast, stvari se mijenjaju velikom brzinom – plasiranje spinovanih informacija ponekad liči na Sizifov posao".

Vladi se ne može vjerovati

Mediji, dodaje Lens Prajs, instiktivno polaze od toga da se vladi ne može vjerovati i da se iza njenih saopštenja uvijek nešto krije.

Profesor novinarstva na londonskom univerzitetu Siti Edrijen Monk smatra da je ključni zadatak medija da u mnoštvu informacija koje pristižu sa svih strana razluče istinu od laži:

"Ako novinari treba da imaju neku ulogu, to je da provjeravaju činjenice i da budu autentični tumači onoga što se dogadja u svijetu. O tome da li su vijesti dobre ili loše treba da sude čitaoci, gledaoci i slušaoci. Njihovo tumačenje daje vrijednost samoj informaciji. Mediji nikako ne bi smjeli da postanu branitelji statusa kvo, jer se time pretvaraju u puko propagandno oruđe vlade", kaže Edrijen Monk u razgovoru za BBC.