Nisu to bila dva bačena tjedna. Dok smo u Feralu rukama i nogama izbacivali vodu iz potpalublja kako bismo mogli, evo, opet isploviti, krajičkom oka pratili smo što se zbiva u ostatku Hrvatske. I mora se reći nije nezanimljivo što se otamo dalo vidjeti.

Piše: Marinko Čulić/Feral Tribune

Evo, uzmimo ove žestoke svađe i proklinjanja poslije prve antikorupcijske kampanje pod raspjevanim nazivom Maestro. Po silnoj galami koju je digla opozicija na vlast i obratno jasno je da oni možda nikada nisu ovako loše mislili jedni o drugima. Najveće opozicijske stranke traže i ostavku HDZ-ove vlade, što se, ako nas sjećanje ne vara, nije nijednom dogodilo čak ni u mračno Tuđmanovo doba, a iz Sanaderove stranke uzvratili su istom mjerom.

Vele da idu do kraja u svojoj herojskoj borbi protiv korupcije, a kritike iz opozicije doživljavaju kao vjerolomstvo i kukavičko ostajanje po strani, čak kao neku vrstu novog nacionalnog dezerterstva. Ukratko, vlast je po ovoj iskričavoj i vriskavoj svađi korumpirana, a opozicija ravnodušni promatrač borbe protiv korupcije, pa ispada da su se u hrvatskoj nacionalnoj areni sudarile nikada lošija vlast i još gora opozicija.

E, vidiš, iz Feralove štive sve to izgledalo je prilično drukčije. Možda nikada otkako je ove države, vlast i opozicija nisu kao sada radile točno ono što im je posao i što se od njih očekuje. I možda nikada svađe među njima nisu izgledale ovako obećavajuće, tj. kao nešto iz čega bi moglo biti nekakve koristi, a ne samo jalovog čupanja oko toga tko će se više svidjeti javnosti i biračima. Što su to tako dobro napravili dva dokazana nesposobnjakovića i petljanca hrvatske političke scene, pitat ćete.

Pa, evo. Sanaderova vlada stvorila je, uz nesumnjivu pomoć Mesića koja je možda bila i presudna, klimu za prvu pravu akciju obračuna s korupcijom u tijelima državne vlasti (kriminalno nadzemlje). Naravno da ono što je dosad napravljeno, pa možda i ono što se dalje najavljuje, nije ni izdaleka dovoljno, a može čak poslužiti i kao maska za skrivanje nekih drugih kapitalaca iz spomenutog nadzemlja (Kalmeta, Vukelić…).

Ali, ako ovoj antikorupcijskoj kampanji dodaš da je iz Banskih dvora došao poticaj, istina uz silan pritisak izvana, i za važne bodove u borbi protiv patriotsko-kriminalnog podzemlja (hapšenje Gotovine, procesuiranje Glavaša, presuda Petraču, stiskanje Zagorca), jasno je da je Sanaderova vlada u ovome debelo superiorna prethodnoj Račanovoj. Eto, u takvim, objektivno pozitivnim tonovima, pokazala se sadašnja vlast kroz akciju Maestro, a sada pogledajmo što je dobroga došlo s opozicijske strane.

Opozicija je s pravom roštala po partituri Maestra, jer je preočito da ova akcija ima puno rupa kroz koje puše jak vjetar koji je u najgorem raspletu može i otpuhati. Prije svega, jasno je da Maestra ne bi bilo da prethodno o tome nije donesena politička odluka, a opozicija s pravom njuši da ako je politika pokrenula akciju, ona je može i dozirati (zaustaviti je da ne pomete i one s najviših katova vlasti). A što je drugo njen posao nego da oko ovoga diže dreku i izvuče iz stranke na vlasti više nego što je namjeravala napraviti?

Eto, na to smo mislili kada smo rekli da ovdje napokon svatko radi svoj posao i da je opći dojam ove antikorupcijske radne akcije bolji nego što proizlazi iz otrovnog palucanja dviju posvađenih strana. A sada gdje se sve ovo oko Maestra može izjaloviti i završiti u nekom slijepom i beživotnom rukavcu. I ovdje vlast i opozicija imaju svaka svoju ulogu, tj. priliku da stvar ne samo poprave nego i pokvare.

SDP i HNS imaju sva prava čitati lekciju Sanaderovoj vladi i stranci zbog korupcije, koja je doslovce premrežila ovu državu dok ju je vodio HDZ i tu ne pomažu vađenja da ni te dvije stranke nisu na to imune, jer je toga ipak neusporedivo manje. To je ono što čvrsto stoji u jednoj ruci. U drugoj, međutim, stoji ništa manje čvrsto da su optužbe kako je Maestro politički pokrenuta akcija samo formalno točne, a suštinski promašene, čak i krajnje štetne.

Pa, zar i početna konstatacija najoštrijih kritika vlasti nije uvijek bila baš to da ona nema političku volju da se obračuna s kriminalom? I zar bi je sada trebalo torpedirati baš kada je ta volja napokon pokazana, pa makar i sračunato uoči parlamentarnih izbora? Uostalom, nisu li i sve prijašnje akcije ovog i sličnog tipa bile politički inicirane i vođene, a policija i pravosuđe samo su odradile što im je naređeno, uključujući i one najvažnije i najuspješnije (privođenje Gotovine). I nisu li i SDP i HNS, dok su bili na vlasti, ostvarili neke od najvećih uspjeha upravo na taj način nad kojim se sada zgražaju (privođenje i suđenje Norcu)?

Eto, to po nama ide opoziciji ako ćemo o promašajima akcije Maestro, a sada da vidimo kako s tim stoji vlast. Sanaderova vlada stvarno zaslužuje više razumijevanja i podrške za akciju Maestro iz opozicije, pa i dijela medija, ali samo do jedne točke. Opozicija i mediji sasvim su točno opipali najbolnije mjesto korupcionaške afere u državnom privatizacijskom fondu. To je da kraj tako velike i bezočne pljačke narodne imovine (čiji su ukupni razmjeri najvjerojatnije u milijardama dolara) nije potrebno da ministri budu uhvaćeni s prstima u pekmezu da bi politički odgovarali.

To se naprosto podrazumijeva i ovo ritanje Sanadera i HDZ-ove vrhuške da se iz toga iskobeljaju dokaz je potpunog gubitka političke orijentacije, da o pameti sada ne nagađamo. Ali, i to bi uskoro moglo doći na dnevni red ako se ostvare prijetnje, zasad više indirektne i u kuloarima, da će HDZ krenuti u osvetničku konkvistu s namjerom da izvuče prljavi veš opozicije i usput obračuna s njenim "socijalističkim ekonomistima". U tom očajničkom jurišu na zahrđale vjetrenjače komunizma, opoziciji se ništa neće dogoditi, naprotiv mogla bi samo profitirati.

Stvar je naprosto u tome da HDZ ne može ništa postići oživljavanjem mrtvaca nekoliko uvijek istih afera (Lenac, Excelsior, Riječka banka…), a pogotovo ne zauzimanjem nekoliko odavno napuštenih ideoloških grudobrana i bunkera glavnog političkog protivnika. To su naprosto teme za koje svi vide da služe kao jastuci za zaštitu HDZ-ovih bokova i nema šanse da to prođe.

Ali, štetu će zato sasvim sigurno doživjeti zemlja u cjelini. Ako, naime, HDZ zbilja odluči pokrenuti hrvatski rat svih protiv svih oko korupcije, Ivo Sanader naći će se u poziciji onog zbunjenog magarca između dva plasta sijena, jer će jednim kanalima slati u Bruxelles informacije da je korupcije u Hrvatskoj sve manje, a drugim da je nje sve više. Pa neka se oni gore snađu ako mogu.

Ne treba spominjati koliko je to blesavo u situaciji kada su hrvatski pregovori s Evropskom Unijom praktički bili mjesecima prekinuti, i to baš u mandatu navodno bratske Njemačke, da bi tek uspješni prošlotjedni summit Unije otvorio mogućnost da se oni vrate iz mrtvih.

Zato nema nikakve dileme: sve je sada u Sanaderovim rukama. Ili će pokazati zrelost državnika i relativno uspješnu akciju Maestro, i ostale koje su najavljene, dovesti do kraja, ili će na sebe staviti ratničke boje poglavice HDZ-a i ući u otvoreni rizik da sve dobro što je donio Maestro ode u vražju mater.