“Gorski vijenac” u finišu preprodukcije

by | maj 25, 2007 | Drugi pišu | 0 comments

U pitanju je filmska forma stvorena sintezom igranih i animiranih elemenata, sa akcentom na savremenoj kompjuterskoj animaciji i ozbiljnim postprodukcijskim zahvatima

Piše: SEEcult.org

Film "Gorski vijenac" mladih umetnika Jovane Tokic i Lazara Bodroze iz Beograda, moderna filmska adaptacija epskog speva Petra Petrovica Njegosa, koja ce biti izmestena iz originalnog vremena i prostora i stavljena u univerzalni okvir, usla je u finalnu fazu preprodukcije.

Trejler tog filmskog projekta, koji svedoci o kolektivnoj sizofreniji i moralnom nemiru koji uzdrmava jedan narod pred pocetak rata, moguce je videti na sajtovima i youtube.com, a 1. juna trebalo bi da bude postavljen i zvanican sajt  s promotivnim materijalima, saopstili su autori filma.

Koreditelj Bodroza je, inace, poznat i po dizajnu omota albuma Elektricnog Orgazma, Euforie, Vaska Serafimova.., u izdanju kuce Mascom.

Glavne uloge u "Gorskom vijencu" poverene su mladim glumcima Milutinu Milosevicu, Ivan Tomicu, kao i velikoj nadi francuskog filma Radivoju Bukvicu.

U sestominutnom show – real trejleru pojavljuju se i Bojan Lazarov, Radoman Durkovic i kao gostujuca zvezda Branislav Vidakovic.

Prema navodima autora, "Gorski vijenac" nece biti realistican istorijski film, vec visoko stilizovana adaptacija, izvedena iz vremena i prostora u kojem je delo nastalo.

Film ce sadrzati estetizovanost i epsku poeticnost istocnjackih epskih filmova (kao sto su Heroj ili Kuca letecih bodeza), dramsku tezinu antickih tragedija, a sve to okovano u stene srednjovekovne Crne Gore.

Kompjuterski generisanom slikom bice prikazani Lovcen i Cetinje kao splet velelepnih monumentalnih gradjevina isklesanih u stenama.

Celokupan eksterijer i pejzazi bice podredjeni estetici svedene (mestrovicevske) skulpture i arhitekture, oslobodjene konkretnih verskih i istorijskih obelezja.

Osim filozofskog aspekta Njegosevog dela, istaci cemo psiholoske odnose u jednom drustvu na pragu ratnih sukoba. Oslobadjanjem od istorijskih i verskih simbola, a istovremenim naglasavanjem unutrasnjih emotivnih tokova karaktera istice se vanvremenska dimenzija ovog dela.

U scenariju je zadrzan dramaturski tok Njegosevog speva, ali je tekst sveden u obimu i likovima kako bi bio analogniji sa dinamikom filma kao medija. Likovi nemaju uobicajenu podelu na heroje i negativce, vec su svi definisane individue sa svim dobrim i losim aspektima licnosti.

"Gorski Vijenac" se istorijski odvija krajem 17. veka i svedoci o (istorijski nepotvrdjenom) pocetku sukoba izmedju poturica i Crnogoraca.

Kao duboko pacifisticki film, "Gorski vijenac" ce temu predratnih sukoba analizirati iz ugla Vladike Danila, duhovnog coveka koji tezi kompromisu i dusevnom miru u jednom pomahnitalom vremenu.

Vladika Danilo je svojevrsna metafora dela, predstavlja intelektualnu i duhovnu strukturu jednog naroda.

Prema takvoj hijerarhiji, Vladika ima odlucujucu rec, i samim tim njegovi sunarodnici (Vuk Mandusic, Knez Rogan, Serdar Janko…) vrse pritisak, iscekujuci njegovu odluku o pocetku rata, konacnom "ciscenju" poturica. Cela ta situacija, dojave, nesrece koje dolaze iz naroda, nerazumevanje sunarodnika i antagonizam izmedju Crnogoraca i poturica doprinosi njegovoj dubokoj podvojenosti i bolnom moralnom kolebanju.

Tehnicki, u pitanju je filmska forma stvorena sintezom igranih i animiranih elemenata, sa akcentom na savremenoj kompjuterskoj animaciji i ozbiljnim postprodukcijskim zahvatima.

Prema navodima autora, izdvajaju se cetiri konkretna aspekta odnosno prostora u kojima se film odvija.

To su eksterijeri – monumentalne virtuelne gradjevine i predeli uglavnom inspirisani Mestrovicevim skulpturama i arhitekturom (na primer Njegosev mauzolej na Cetinju). Kako bi doprineli monumentalnosti ekranizacije u te pejzaze ce, savremenim postprodukcijskim metodama, biti inplementirani realni karakteri (glumci, statisti….)

Vazan aspekt filma su i postojeci (realni) korozivni betonski predeli koji vizuelno (po svojoj teksturi) podsecaju na crnogorske stenovite planine (na primer likovnost slikara Petra Lubarde). U tim prostorima ce se odvijati najveci broj dijaloga i grupnih scena. 

SEEcult.org

0 Comments

Submit a Comment