Zabrinutost zbog ruskih investicija zasniva se na percepciji da su ta ulaganja neodvojivo povezana da lošom poslovnom praksom, priznaju neki ovdašnji kritičari.

Piše: Nikolas Vud/New York Times

 

 

Crna Gora nikad nije vidjela nešto slično hotelu "Splendid". Na gotovo pola milje, ovaj kompleks apartmana, bazena i butika prostire se duž jadranske obale, obezbjeđujući jedinstveni luksuz onima koji ga mogu priuštiti.

Ali, kao i mnogi projekti potpomognuti ruskim investicionim sredstvima koja su se nedavno slila u ovu malu zemlju, hotel je zaradio ne tako glamuroznu reputaciju. Tri bombe su eksplodirale na njegovom gradilištu. Ubijen je policijski zvaničnik koji je istraživao eksplozije. Kada je hotel otvoren u septembru, gosti su bili pod budnim okom naoružanih stražara.

U protekle dvije-tri godine, na stotine Rusa se sjatilo u Crnu Goru da bi kupili velike komade zemlje duž sve modernije jadranske obale i da bi gradili mjesta za odmor kao što je hotel "Splendid". Dalje u unutrašnjosti, pokupovali su većinu akcija u industrijskom sektoru zemlje. Njihov novac je pomogao da se potpiri bum u oblasti nekretnina i obezbijedio prijeko potrebni keš bolešljivim fabrikama.

Priliv ruskog kapitala mnoge ovdje navodi da se zapitaju o njegovom uticaju na naciju od 650 hiljada ljudi, koja već ima reputaciju jedne od država najopterećenijih korupcijom i kriminalom na Balkanu. Zabrinutost potiče od tajnovite prirode mnogih ugovora, pitanja o porijeklu njihovog finansiranja i velikim sumama novca koje su u igri. Transakcije se često obavljaju gotovinom.

"Pitanje je ko zna šta se dešava" Čija su to sredstva?" rekao je predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, koji je ujedno lider SDP, jedne od stranaka koalicione vlade. "Ko zna?"

U svojoj zvaničnoj politici, Crna Gora se deklariše kao prozapadna. Odredila je članstvo u NATO i Evropskoj uniji kao najviše prioritete. Novi premijer Željko Šturanović, koji je u oktobru preuzeo dužnost od Mila Đukanovića, lidera sa najdužim stažom na Balkanu, kaže da želi da oslobodi zemlju od organizovanih kriminalnih grupa koje su njome dominirale tokom raspada Jugoslavije.

Međutim, vlada i opozicija sada brinu da bi ruski novac mogao usporiti jako potrebne ekonomske i političke promjene i kočiti težnje Crne Gore ka tješnjim vezama sa Evropom i Sjedinjenim Američkim Državama.

Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je procijenio ruske investicije u Crnoj Gori na oko 2 milijarde dolara, što je, grubo rečeno, jednako godišnjem crnogorskom ekonomskom proizvodu. Ali, one bi mogle biti čak više; vladini zvaničnici kažu da se mnogi poslovi obavljaju preko kompanija u trećim zemljama. Neki ukazuju da se te kompanije takođe koriste da se u zemlju vrati novac tajno zarađen u Crnoj Gori devedestih godina.

Od Bara do Tivta, u najcjenjenijem dijelu crnogorske obale, ruski glasovi se mogu čuti oko luka, na plažama i u kafeima. Obavještenja o prodaji nekretnina pišu se na ruskom i engleskom. Irski i britanski klijenti su brojniji od Rusa, kažu agenti za nekretnine, ali Rusi su ti – od kojih mnogi rade sa crnogorskim poslovnim partnerima – koji su donijeli najveće i najvrednije resurse.

"Interesantno je da mogu doći ovdje sa četiri, pet ili šest miliona eura u kešu, očigledno bez bilo kakvog dokumenta ili zvanične kontrole", kaže Marija Vuković, koja je do prije godinu radila kao opštinski advokat u Budvi, u kojoj su Rusi ostvarili značajna ulaganja.

Vuković sada ima svoj biznis, bavi se transakcijama sa nekretninama. "Svakodnevno čujemo da Crna Gora želi da bude dio EU, ali ovakvi poslovi nijesu dokaz da idemo pravim putem," ocijenila je.

Dok ruske investicije u Crnoj Gori rastu, Moskva pokušava da izvrši dodatni politički uticaj. U avgustu je ruski ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu upozorio u intervjuu za jedan crnogorski list da će odnosi između dvije zemlje biti narušeni ako Crnogorci nastave da se zalažu za članstvo u NATO. Kasnije tog mjeseca, gospodin Đukanović se sastao sa predsjednikom Putinom u Sočiju, ruskom ljetovalištu na Crnom moru, kada su razgovarali o mogućnosti postizanja vojnotehničkog sporazuma.

"Kakva će biti cijena našeg partnerstva sa Rusijom?", kaže Nebojša Medojević, opozicioni lider. Crnogorci, kaže on, vjeruju da ruski bisnismeni nijesu puno zainteresovani za vladavinu zakona u državi koja je još veoma slaba. "Nemam ništa protiv Rusa, samo me zanimaju njihove cijene, uloga njihove policije, ilegalno finansiranje, miješanje države u rad medija i tako dalje", rekao je.

Ovdašnji istoričari ukazuju da je Crna Gora stotinama godina balansirala između Istoka i Zapada. Tokom većeg dijela 18. i 19. vijeka, Crna Gora – koja je prvi put dobila nezavisnost 1878. i izgubila je krajem I svjetskog rata – bila je saveznik austro-ugarske monarhije. Tokom tog perioda, ova mala knjaževina se okrenula Rusiji za finansiranje njenog duga i kupovinu oružja.

Članovi kraljevskih porodica Crne Gore i Rusije takođe su međusobno sklapali brakove.

Sada, nakon višegodišnje stagnacije izazvane ratom i sankcijama devedesetih godina, mnogi vladini zvaničnici kažu da su ruske investicije vema važne za ekonomski oporavak.

Gospodin Krivokapić kaže da su ruske kompanije daleko voljnije od zapadnih da investiraju ovdje, zbog promjenljivog političkog statusa zemlje. On kaže da kroz istoriju ima puno primjera zavisnosti drugih zemalja od ruskog novca.

"Iznenadio sam se kad sam vidio da su Nica, Kan, Monte Karlo – svi izgrađeni uz pomoć ruskog novca," izjavio je. Osim obale, Rusi su dominirali i kupovinom državnih industrijskih preduzeća od vlade, sa ugovorima koje je opozicija kritikovala.

Rusal, drugi najveći proizvođač aluminijuma u svijetu, sa sjedištem u Rusiji, 2005. je postao većinski vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica, kao i povezane termoelektrane, rudnika boksita i uglja, koji zajedno vrijede oko polovine crnogorskog prihoda od izvoza. Rusal je bio jedina kompanija koja je pregovarala sa vladom, koja je ugovor klasifikovala kao poslovnu tajnu.

Nikšićka Željezara je 2004. prodata firmi Midland Risorsis, koja je u vlasništvu Rusa, ali je registrovana u Britaniji. I taj ugovor je proglašen za tajni. (Željezaru je potom ponovo preuzela vlada, a onda prodala jednoj britanskoj kompaniji).

Kritičari ruskih investicija kažu da će uticaj ruskih grupa koje su već ovdje biti teško izbjeći u ovoj još krhkoj zemlji.

"Ne bih imala ništa protiv dolaska Rusa da imamo jake institucije", kazala je Vanja Ćalović, koordinator MANS – mreže za afirmaciju nevladinog sektora – koja vodi kampanju protiv korupcije. Ali, dodala je, "biće toliko moćni da bi ih vlada kontrolisala".

 

Malim sistemom je lakše manipulisati

Zabrinutost zbog ruskih investicija zasniva se na percepciji da su ta ulaganja neodvojivo povezana da lošom poslovnom praksom, priznaju neki ovdašnji kritičari.

Bilo da su takvi stavovi opravdani ili ne, visoki zvaničnici iz vlade kažu da bi željeli da smanje ruski komercijalni uticaj.

"Svjesni smo činjenice da smo mali ekonomski sistem kojim je lakše dominirati i manipulisati nego većim", rekao je bivši crnogorski šef diploamtije Miodrag Vlahović u intervjuu prije napuštanja funkcije jesenas. "Ali, vjerujemo da će se sa novim investicijama koje dolaze iz zapadnih zemalja, sa jednim ili dva strateška igrača, situacija izbalansirati". 

Vijesti