Ako drzava popusta nekom episkopu na racun njegovih politickih pretpostavki, onda se stvarno postavlja pitanje sta je njena politicka struktura

Piše: Nedjeljni zurnal

U vrijeme kada je otvoreno digao glas protiv vojne kampanje na Dubrovnik, “s ove strane” don Branka Sbutegu, zupnika crkve Sveti Eustahije u Kotoru, proglasavali su vatikanskim spijunom. Deset godina nakon toga, u Hrvatskoj su mu zabranili da otvori likovnu izlozbu, a veto je stavio pripadnik katolickog klera pod izgovorom da je Sbutega “vrijedjao crkvu”, jer je tada prozvao neke svestenike koji su pruzali otvorenu podrsku optuzenim hrvatskim generalima u Hagu. Nekako, podjednako na meti i jednih i drugih. Sam kaze da je to zakonomjernost u takvim situacijama, konflikt u kojem se jedni skrivaju iza kolektiviteta, a drugi brane ili napadaju otvorenim argumentima.

ZURNAL: Uvijek ste bili na meti nacionalista, svih “boja” i pripadnosti. Kako Vi definisete nacionalizam?

SBUTEGA: Smatram da je pripadnost covjestvu nadredjena vrijednost u odnosu na pripadanje nacionalnoj, vjerskoj, lingvistickoj grupi. Prirodno stanje covjeka je prepoznavanje i lucenje prioriteta vrijednosti u zivotu, a nepirodno stanje je kad je izmanipulisan ili kada hoce da izmanipulise druge. Ako ja kazem da sam Hrvat i da se tog ne stidim to ne znaci da se time ponosim. Nijesam ni ponosan sto sam clan katolicke crkve. Da sam rodjen u Mauritaniji, bio bih clan islamske vjere. Ako bih rekao, ponosan sam sto sam katolik, time bi ruznu misao iskazao, to je da sve one koji iz objektivnih okolnosti nijesu katolici stavljam u nizi red i podredjujem njihovo covjestvo njihovom odredjenju koje nije uvijek slobodno.

Desavalo se da sam iskazao neke stavove u kojima je cijeli jedan kolektivitet sebe dozivio ruzno i nece da pristane na istinitu sliku koju mu je moja rijec kao odraz dala o njemu samome. Otuda te bliske kritike iz razlicitih uglova na moj racun.

Poznato je da sva bijeda i zla svijeta vrlo lako nadju savez. Sovinista se raduje sovinisti, ekstremni nacinalista nacionalisti. Ekstremna ljevica i ekstremna desnica se uvijek lako sporazumijevaju, imaju cistu razgranicenu liniju, iz iste supstance grade privremeni identitet. U prevodu, ne mrzi ustasa cetnika, ako te dvije odrednice uzmemo kao simbolicne oznake ekstrema.

ZURNAL: Da li je slucaj u Hrvatskoj kada su Vam zbog Vasih antinacionalistickih stavova uskracivali rijec imao specificnu tezinu zato sto Vas je kritikovao kolega, katolicki svestenik?

SBUTEGA: Nije. Ne proziva vas crkva, niti on moze da ima pravo da se skriva iza ideje crkve. Ljudi vole da vjeruju da je njihov glas – glas cjeline kojom se identifikuju i kojoj pripadaju. Zna se kada govori katolicka crkva u cijem glasu ona sebe izgovara. Niti sam se osjecao prozvanim od crkve kojoj pripadam, niti u njoj postoje instrumenti koji bi mogli takva prozivanja da legitimisu.

ZURNAL: Moze li se govoriti o konzervativnoj i liberalnoj struji u samim crkvenim redovima. Gdje ste Vi u toj podjeli?

SBUTEGA: Nijedan vjernik koji nije konzervativan – nije vjernik. Sama cinjenica da je neko vjernik pretpostavlja odredjenu konzervatiovnost – sacuvati od kvarljivosti cudi vremena, mode, hirova – intelektualnih i emocionalnih. Konzervativizam je sastavni dio onoga sto zovemo konstitucija naseg identiteta. Sta bi se desilo kada bi sve u nasem identitetu bilo podlozno promjeni i kada bi trebalo da se napravimo nesposobnim da bilo sta sacuvamo kao okosnicu nasih unutarasnjih, moralnih, emocionalnih i intelektualnih vrijednosti.
U crkvi postoje ljudi s ovim ili onim tendencijama, koje se odnose na oblike, sklonosti. Nadam se da sam konzervativan i liberalan. Sto to znaci? Ostavljam prostor slobode drugima i dajem ga sebi gdje je to legitimno. Ne dajem ni drugima ni sebi tu slobodu gdje je to pogubno. Konzervativan sam da ne dam, a liberalan da dam. Ako samo cuvamo, ne dajemo nista i obrnuto. Ako je drugacije, brzo necemo imati sto dati.

ZURNAL: Da li se pod konzervativizam moze podvesti ponasanje pripadnika klera koji daju podrsku hrvatskim generalima sa haske liste ili svestenstva SPC koje slavi Karadzica i Mladica?

SBUTEGA: Rekao bih da je to losa upotreba termina. Lakse je banalizovati rijeci i svesti ih na crno-bijelu podjelu na koju ja ne pristajem. Prije bih rekao da je taj nepokolebljivi politicki stav u ovim slucajevima zapravo glupost. Ako ja lijecim nekoga jer smatram da je bolestan, a pacijent je sve bolesniji, to je vrlo glupo i necasno od mene, posebno ako se izadajem za odlicnog ljekara. Koliko vidim, srpski narod u svom duhovnom liderstvu, SPC-u i politickom, koje je zbir kojekakvih partija, zapravo ima duhovne i politicke ljekare koji ga cine sve bolesnijim. Imam milosrdje prema pacijentu, bez obzira na to sta je proizvelo bolest, ali nemam prema onima koji ga lijece, jer su odgovorni. Pri tom, to nije lijecenje vec zagadjivanje i trovanje – zloupotreba funkcija. Kao sto ljekar moze da zloupotrijebi funkciju, moze i politicar, a i pop, ma kojeg ranga bio. To cini onaj, nezavisno od zvanja i pozicije, koji nije kvalitetan kao osoba.

ZURNAL: Koji je stadijum bolesti bio ranih devedesetih. Ko je zakazao?

SBUTEGA: Bilo je akutno stanje. Nijesu doktori zakazali, nego su namjerno pacijentne razboljevali da bi mogli poslije da ih lijece na duge staze, pretvarajuci ih u hronicne bolesnike. U hronicnim boljkama nasih naroda i narodnosti ostali su, manje-vise isti doktori, ili njihovi zamjenici. Nijesmo vidjeli nove klinicare nasih stanja, dijagnoza i terapija, a i pacijent je toliko navikao na stare doktore da su svi sto su prezivjeli te terapije srecni sto su sepavi, coravi, gluvi i jos kazu – dobro je, s ovim doktorom bar nijesam mrtav, moze gori da dodje. E, to je najgore stanje svakog pacijenta.

ZURNAL: To biranje izmedju manjeg i veceg zla ocituje se u cinjenici da minulih 15 godina ljudi iznova glasaju za iste, plase se crnjeg scenarija ili, mozda, nema alternative. Deceniju i po poslije ista vlast koja je negirala da je u ratu, sada placa “rate za mir”?

SBUTEGA: Crna Gora treba da se suoci sa svojom politickom prosloscu koja nije casna. To je izvodljivo samo istinom koja ne smije biti dozirana kao do sada, da ne bude manipulacije – ponuditi ““dio istine”“ za koji je narod kao zreo ili nije.

Zapoceo je proces osvjescivanja u odnosu na odgovornosti u vezi neposredne proslosti pa i u vezi vlastite politicke participacije. To su apsolutno pozitivni znaci. Ne smatram da je korencija – dosljednost u zlu, vrijednost. Mnogo je tezi put rehabilitacije, mnogo veci moralni napor da covjek u politici, kao i u privatnom zivotu, zauzme ispravan stav, nego da se uporno drzi pogresnog . Naravno, u politici se stvari ne okrecu preko noci zato sto se neko moralno osvjescuje. Bogu fala da se ljudi opamecuju i sto se jedan ozbiljan segment crnogorske politke, bar po tim pitanjima mijenja. To me veseli i ne radja u meni potrebu za moralnim dociranjem i prisjecanjem.

Na kraju balade komunizam je pao “89. u Berlinu.

Nijesu propali narodi ako su propale ideje. Gadi mi se kada pluralisti jedni druge napadaju na biografskim cinjenicama koje su im u stvari zajednicke. Kada diskvalifikujuci protivnika posezu za argumentacijom koja u stvari diksvalifikuje upravo onoga koji govori.

Ako su neki bili disidenti u komunizmu treba da budu zadovoljni sto su se na vrijeme osvijestili i zato sto je njihove politicke protivnike vrijeme, takodje, osvijestilo.

ZURNAL: Moze li se govoriti o kratkom pamcenju biraca koji ne kaznjavaju losu argumentaciju i zaboravne politicare?

SBUTEGA: Rijec je o predugoj bezobzirnosti. Niko nije takva budala da ne pamti samog sebe. To je bezozbzirnost koja kao da svima odgovara i svi na nju pristaju – za dnevno je politicku upotrebu i najcesce upucena onima koji stoje s druge strane kamere. Stvar jeftine politicke manipulacije – koja prolazi.

ZURNAL: Reparacija ratne stete Hrvatskoj pocela se dogovarati na sastanku u Cavtatu. Za sada se operise podacima o opremi s Cilipa i farmom goveda iz Grude?

SBUTEGA: To su simbolicna mjesta. Uistinu, stvarna steta tesko je naplativa i nadmasuje ono sto pozitivna evidencija moze da uspostavi. Crna Gora nema kapaciteta, sve i kad bi pronasla jezero nafte, da nadomjesti stete koje je pretrpio Dubrovnik. Medjutim, postavlja se moralno pitanje, da li su sve stete na dubrovackom ratistu proizvedene politickom, moralnom i istorijskom voljom crnogorskog naroda – nijesu. Nije tako jednostavno utvrditi udio, ali on mora biti pravedan.

Cinjenica da Crna Gora ukljucuje sebe u odgovornost za pricinjene stete veliki je dobitak za nju samu. Ekonomski efekti za Hrvatsku mali su i mizerni… Nije samo materijalna stvar po srijedi.

Gest Vujanovica, pa onda najava isplate 400 hiljada eura su nacin da se iskaze solidarnost s onima koji su pretrpjeli stetu.

ZURNAL: Koliko je, po Vama, Crna Gora odgovorna za dubrovacko ratiste?

SBUTEGA: Uloga Crne Gore kao strukturiranog dijela tadasnje SFRJ bila je minorna, tako da je i odgovornost manja. Tesko je ocekivati da Crna Gora preuzme dio odgovornosti za postupke JNA. Ona je bila zatocenik, ali i kolaborirajuci zatocenik, nevoljni saradnik. Nije ista odgovornost Hitlera i kvislinga.

Crna Gora ni danas ne moze da bude odgovorna za sve sto se desava na njenoj teritoriji, jer da jeste onda bi znacilo da Amfilohijeva crkva na Rumiji iskaz volje nasih naroda i narodnosti, a iz toga bi proizilazilo da smo svi odgovorni sto crkva stoji na Rumiji. Casti mi, ne!

ZURNAL: Potez SPC i najavljeni kontrapotez drzave u javnosti je izazavo zestoke rekacije. U Baru se dio gradjana peticijom protivi uklanjanju crkve?

SBUTEGA: Sve su to potpisi za srpku ili crnogorsku Crnu Goru. Kakva tautologija i kakav apsurd. Zato je i postavljena, zbog retorike koja tek slijedi, koja je opasna i nikada je ne treba tolerisati. Naravno, vidjecete samo koliko ce toga biti. Drzava koja tolerise opasnu retoriku je slaba, a ne demokratsko liberalna. Kada neko crta kukasti krst u Njemackoj slijedi mu zatvor i o tome se nema sto debatovati u parlamentu. Ako neko nosi Karadzicevu sliku i kaze da je Srebrenica nas ponos, tu se nema se o cemu pricati. Ko toboze ne zna, ne radi se o tome da je krivo infomisan. Doduse, ni mediji nijesu pripomogli da ljudi budu pametniji.

Kod nas, na zalost, u parlamentu ustaju neki poslanici i brane potez SPC-a. Da ne znam gdje pricaju, rekao bih da se radi o mojim kolegama koji su tamo na Hilandaru, o monasima koji nemaju veze s politickom stvarnoscu. A onda ih pogledam. Ne znam da li su vjernici intimno, ali su nepriuceni da o svojoj vjeri govore. Sramotno je tako glasno govoriti kao vjernik, kada su vecina njih vrlo glasno govorili kao nevjernici. Parlament nije mjesto u kojem se uspostavljaju teolozi, ni duhovni eksperti za kanonsko pravo. Kamo srece da ima vise eksperata za nasa gradjanska, obicna prava.

ZURNAL: Sto je, po Vama, konkretno propust ili los potez u podizanju crkve na Rumiji?

SBUTEGA: Nikakve veze to nema ni s crkvom niti s vjerom, osim zloupotrebe crkve u najjasnije politicke svrhe. Bestidno, agresivno, bezobrazno.

Propadaju spomenici kulture, propadaju crkve koje nadilaze usko religiozno znacenje i koje su dio kulturne i istorijske bastine i to se ne dozivljava kao drama – a drami se kada se najavi uklanjanje jedne zaista nedolicne forme. Cak kada bi iz najplemenitije pobude podigli tu skalameriju na Rumiju, ja bih rekao: “Ako ti je pobuda plemenita, za Boga miloga, taj objekat nije dostojno zvati ni kapelom”. Sam materijal te crkve protivan je elementarnom dostojanstvu onoga sto se zove sakralitet.

Ako drzava popusta nekom episkopu na racun njegovih politickih pretpostavki onda se stvarno postavlja pitanje sta je njena politicka struktura.

ZURNAL: Da li je otezavajuca okolnost sto ce zbog konfiguracije terena biti potreban ponovo helikopter, makar i vojni, za demontazu?

SBUTEGA: Ako jeste, onda ta ista vojska ce, kada je ispostovala patrijarha, moci da postupi po nalogu clana VSO, sa Svetozarom Marovicem na celu i ukloni objekat. Ako ne, onda se stvarno proces totalnog raspada SCG vec desio. Od tog trenutka, SCG zaista ne bi postojala, a Marovic bi trebalo da se vrati u Budvu. Ako su mogucnosti Amfilohija vece od njegovih, onda SCG nema, a mitropolit je dokazao da je Crna Gora vec suverena ili vec pokorena.

ZURNAL: Da li je pozicija mitropolita rezultat nekadasnjeg otvorenog koketiranja vlasti sa SPC-om?

SBUTEGA: Ne koketiranja, vec kolaboracije. To je bio produkt okolnosti. Kada se dogodio savez crkve i politicke oligarhije u Srbiji, koji traje 15 godina, sve je poslo naopako. SPC i vojska jos rade u sadejstvu – poznato je da je nasa vojska kao bastinik revolucionaranih tradicija JNA bila uvijek duboko pravoslavna i imala uvijek duboko usadjen svetosavski duh koji se i u ovako teskim trenucima bjelodano pokazao. Naravno ovo treba citati u navodnicima, jer koliko god je istinito, nije manje tuzno.

ZURNAL: Da li je to klerikalizacija drustva na velika vrata?

SBUTEGA: Kada je pao komunizam nista nije ostalo osim crkava. Padom Berlinskog zida nijesu bile mrtve politicke energije vec su svoj privremeni servis, dok se ne konsoliduju, nasle u crkvi. To vazi podjednako i za katolicke zemlje, kao i za pravoslavne. Recimo – u Poljskoj i Madjarskoj politicke strukture su napravile autonomni politicki prostor, vratile se u normalu. Onamo gdje se napredak nije desio, kao na nasem prostoru, vjerske strukture postale su servis politickih interesa sto je ojacalo politicku moc vjerskih prvaka. Politicke strukture nijesu imale kapaciteta da stvore alternativnu umrezenost. U Srbiji je umrezavanje politickih partija mnogo slabije nego sto je tada vec bila umrezena SPC. SPC je tako bila kao internetska mreza na koju svako prikopcava svoje programe, ali, posto je mreza u vlasnistvu klera, naravno dolazi do kojekakvih kompromisa.

ZURNAL: Gdje su u toj prici vjernik i gradjanin?

SBUTEGA: Gdje i uvijek, na krizu, kao zrtva.

ZURNAL: Ima li sasne da se nesto promijeni?

SBUTEGA: Bogu fala, ali moze i na gore…

“OLUJA” NIJE BILA ZLOCIN NEGO SE U NJOJ DOGODIO I ZLOCIN

ZURNAL: Deset je godina od “Oluje” i Srebrenice. Ne pravimo paralelu izmedju dva zlocina, vec pitamo kako ih komentarisete?

SBUTEGA: “Oluja” nije bila zlocin nego se u njoj dogodio i zlocin, a akcija Srebrenica je bila osmisljena kao zlocin u kojem se desilo i nesto sto nije bilo zlocin. Siguran sam da je i u Srebrenici neki srpski vojnik spasio nekoga Muslimana. Ne vjerujem da je bez takve epizode proslo. U ““Oluji”“, projektu oslobadjanja svoje teritorije drzava Hrvatska je istolerisala neke zlocine. U tom smislu nije ista prica. Ali da je zlocina bilo – neosporno je, kao sto je neosporno da “Oluja” nije bila zamisljena kao zlocinacki projekat, za razliku od Srebrenice.

ZURNAL: Da li je “Oluja” bila oslobodjenje ili mozda, ipak, etnicko ciscenje?

SBUTEGA: Gradjani Hrvatske – Srbi, zavedeni jednim projektom beogradske politike, takoreci sami su se pocistili iz Krajine. Bio sam u Hrvtaskoj u to vrijeme i znam kako se to desilo. Ono sto su bili zlocini u toj akciji, dogodili su se nakon egzodusa.

ZURNAL: Sta to znaci – sami se pocistili?

SBUTEGA: Kolektivna evakuacija i nepristanak na drzavu Hrvatsku. Nepristanak od prvog dana. Nijedan zlocin ne treba da se brani, vec da se odredi njegovo mjesto. ““Oluja”“ nije bila posljedica bijesa i dogovora Hrvatske da nestanu Srbi, vec stava Srbije da dio Hrvatske ne treba da bude Hrvatska.

AKO NE POSTOJI CRNA GORA MNOGE BIH POSAVJETOVAO DA SPAKUJU KOFERE I PODJU “CA”

ZURNAL: Kako se sutuacija u Crnoj Gori moze dalje odvijati?

SBUTEGA: Referendum ce sve razjasniti, ne zauvijek, jer kada je istorija u pitanju ne postoji nista zauvijek, ali za nasu generaciju sigurno hoce. Sigurno je da ce to dokinuti mogucnost ovakvog mesetarenja u ovoj drzavnoppravnoj nebulozi koju zovemo Srbija i Crna Gora – to je jedina prednost tog referenduma.

ZURNAL: Nece se to svidjeti mnogim interesnim krugovima, crkvi, politickim elitama?

SBUTEGA: Sto su jaci interesi Crne Gore, bice vise opstrukcija. Ipak, sve vise jacaju interesi onih koji su sve ovo vrijeme u stvari bili zrtve interesnih krugova u crkvi i oko nje. Zrtve su se po malo organizovale, pa ako one naprave 53 – 54 odsto, sto mislim da je uvjerljiva referendumska vecina, neko ce morati da zrtvuje svoje interese.

ZURNAL: Da li, po Vama, crnogorski drzavljani iz Srbije treba da imaju pravo glasa na referendumu?

SBUTEGA: Kada su na snazi ustavne odrednice koje idu u korist ovima sto raspisuju referendum, zasto bi popravljali zakon u korist onih koji mu se protive. Mozemo ukljuciti i sve gradjane Srbije pa ce oni nama praviti referendum. Ili ga pravimo mi sebi, ili ga ne pravimo. Ko je budala da ostri brid giljotine na kojoj se neko sprema da vam odsijece glavu. Ne vjerujem da ce iko pomoc glavosjecama, ili crnogorosjecama.

ZURNAL: Sta ce biti ukoliko referendum ne rezultira nezavisnoscu?

SBUTEGA: Jao manjinskim narodima ako rezultat prevagne u korist, kako je ja zovem, unijatske Crne Gore. Ova i ovakva srpska politika, ove i ovakve srpske institucije pokazale su da nema te nacionalne manjine u SCG koja se osjeca bezbjedno, zasticeno i uvazeno. Prosto, u Srbiji, koja je vecinski radikalska, kao i dijelu crnogorske populacije, svojstven je antievropeizam. On, bez obzira na bilo kakve deklaracije, ima kontinuitet, svoje razloge. Ocituje se kao antagonisticko osjecanje prema onim kulturnim, demokratskim i civilizacijskim tekovinama koje tvore EU. Tako postaje komicno kada veliki antievropejci, neotrijeznjeni i neosvijesceni svima nama prijete da necemo stici do divne Evrope ako ne podjemo s njima koji su nas od nje odvojili davne 90-te.

Moramo, konacno, izaci iz dileme – postojimo li ili ne. Ako ne postojimo mnoge bih posavjetovao da spakuju kofere i podju “ca”. Jer u obliku postojanja kao sto je nepostojanje, bolje je biti bilo gdje, bilo sta, nego biti nista.

Igor PERIC
Nedjeljni zurnal