Istina suprotna Perovićevim tvrdnjama

by | aug 7, 2010 | Analize&Mišljenja | 0 comments

Reagovanje Nenada Stevovića na tekst Milenka Perovića ‘Crnogorski jezik u Srbiji besmislen\’, objavljen u Pobjedi, 27. jula. Stevovićev tekst Pobjeda nije objavila u cjelosti

Piše: Nenad Stevović

U citiratanim izjavama Milenka Perovića koje je objavila ‘Pobjeda’ iznešeno je niz netačnih informacija koje mogu da zbune i pogrešno informišu čitaoce, a koje se tiču incijative Udruženja Crnogoraca Srbije "Krstaš" za uvođenje crnogorskog jezika u zvaničnu – službenu upotrebu u Republici Srbiji. Istina je drugačija.

Ustav Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br.83/06) u članu 10. utvrđuje da je u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srpski jezik i ćiriličko pismo, s tim da se službena upotreba drugih jezika i pisama uređuje zakonom, na osnovu Ustava. Uz to, odredbom člana 79. precizirano je pravo pripadnika nacionalnih manjina na očuvanje posebnosti, što podrazumijeva i pravo na upotrebu svog jezika i pisma.

Statut Autonomne Pokrajine Vojvodine ("Sl. list APV", br.17/09) u članu 26. utvrđuje da su u organima i organizacijama AP Vojvodine u službenoj upotrebi srpski jezik i ćiriličko pismo, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski jezik i njihova pisma, u skladu sa zakonom i pokrajinskom skupštinskom odlukom.

Na teritoriji AP Vojvodine, u svim opštinama i gradovima(45) u službenoj upotrebi su srpski jezik i ćiriličko pismo, dok je u ukupno 22 opština u službenoj upotrebi i latiničko pismo. U 9 opština utvrđena je službena upotreba samo srpskog jezika, a u 33 opštine u službenoj upotrebi su i jedan ili više jezika i pisama nacionalnih manjina (u 27 mađarski jezik i pismo, u 11 slovački jezik i pismo, u 8 rumunski jezik i pismo, a u 6 rusinski jezik i pismo). U Gradu Subotica u službenoj upotrebi je i hrvatski jezik i pismo, a u opštini Bela Crkva češki jezik i pismo. Službena upotreba jezika i pisama pojednih nacionalnih manjina, na teritoriji opština Beočin, Vršac, Kikinda, Stara Pazova, Apatin, i gradova Sremska Mitrovica, Sombor i Pančevo utvrđena je samo u određenim naseljenim mjestima ovih opština, odnosno gradova.

Materija službene upotrebe jezika i pisama regulisana je Zakonom o službenoj upotrebi jezika i pisama ("Sl.glasnik RS", br.45/91, 101/05 i 30/2010) kao i Pokrajinskom skupštinskom odlukom o bližem uređivanju pojedinih pitanja službene upotrebe jezika i pisama nacionalnih manjina na teritoriji Autonomne Pokrajine Vojvodine ("'Sl. list APV", br.8/03, 9/03 i 18/09).

Sve je ovo više je nego dovoljan dokaz da je istina suprotna Perovićevim tvrdnjama. Sviđelo se to nekome ili ne, za dva dana od dana potpisivanja ovoga teksta jedna opština u Vojvodini će zvanično otpočeti proces uvođenja crnogorskog jezika u službenoj upotrebi i time će dati zamajac ostalim opštinama da identično postupe.

Protivljenje inicijativi za uvođenjem crnogorskog jezika, kao službenog u  Republici Srbiji i AP Vojvodini, izrazile su po tradiciji sve političke partije u Srbiji, radikalno – desne orjentacije i mediji naklonjeni ovim političkim partijama, kao i jedan broj etabliranih srpskih intelektualaca ekstremno nacionalističke provenijencije i Milenko Perović.

Udruženje Crnogoraca Srbije "Krstaš" je krovna organizacija crnogorskih nacionalnih udruženja u Srbiji, osnovana sa ciljem zajedničkog i jedinstvenog nastupa crnogorskih nacionalnih udruženja pred organima države Srbije i matice Crne Gore. Temeljni postulati UCS "Krstaš" su crnogorski jezik, crnogorska država, crnogorska crkva i crnogorska nacija. Na tom temelju su podiguti zidovi, a to su crnogorska nacionalna udruženja iz raznih krajeva i gradova Srbije i AP Vojvodine. Ta Udruženja su stvarna, registrovana, i rade u skladu sa svojim statutima i programskim određenjima. Sve je ovo realnost koja smeta imaginarnim, virtuelnim i kako sebe nazivaju "krovnim" udruženjima u Srbiji. To su kuće koje nemaju ni temelja ni zidova, a uporno žele i forsiraju (uz nečiju pomoć iz Crne Gore i Srbije) da postave virtuelni krov. Viruelni krov koji čini nekoliko ljudi, virtuelnih vođa virtuelnih udruženja, a sve se ovo pokušava predstaviti kao realnost i stvarnost. Na sreću, Crnogorci Srbije su to prepoznali i veoma dobro razlikuju stvarno od imaginarnog.

Napomena: Naslov je dao PCNEN

0 Comments

Submit a Comment