Palate koje su drhtale od muzike, ulice koje su oblivane smećem i urinom još odolijavaju. Istorija koja svjedoči o suživotu i kulturi življenja u kojoj su čuvari reda nevidljivi još čuči u nekim sobama

Piše: Ljupka Kovačević

Bokeljska noć – ‘tradicionalna turističko -kulturna manifestacija’  kao mnogo toga u Crnoj Gori, posebno u Kotoru, zadnjih godina   dobija novi značaj i funkciju a to je urušavanje svih lokalnih, simboličkih  i tradicionalnih vrijednosti sa krajnjim ciljem uništavanje Grada.

Zadivljuje sistematičnost u naumu – prvo se uništili privreda uz  malo otpora koji se ublaži obećanjima i ponekom funkcijom, zatim se Građani svakodnevno tjeraju iz Grada  otežavanjem zadovoljenja njihovih ljudskih prava i potreba , lagano se prihvata  strategija razvoja  putem  mrtvog  Grada – grad se u grupama  obilazi  i posmatra kao eksponat  ( ne planira se nikakvo duže zadržavanje osim za slikanje , plaćanje nameta za gledanje, higijensko olakšavanje i odlazak). Čeka se potpuno iseljavanje. Ovaj  Grad je odolijevao ovim namjerama i svojom ljepotom i istorijskim i kulturnim značajem privlačio ljude da dođu i činio da ga neki ne napuste. Još je nosio nešto od svoje slave. Nekakav trag istine o Gradu.  Ali, Crna Gora je Nova država  i izgleda  treba Mrtvi  Grad koji može da se jednostavno nađe na jednu kulturnu adresu. Izgleda da se ovaj Grad opire i iznutra  i zato mu  treba slomiti duh , ubiti dah , obesmisliti sve što ga je činilo specifičnim. Napraviti šaradu od tradicije i početi graditi grad po svojoj mjeri (primjeri iz okruženja su zadivljujući). Tako je maskenbal  izmješten u svaki Vrtić Crne Gore  i šire u obrazovnom sistemu, a  Maskenbal je  iz Grada izmješten u elitni hotel, da bi i elita imala maskenbal. Tako su Grad i Građani ostali bez Maskenbala , osim onog ‘turističkog’ koji ima istu funkciju kao Karneval i Bokeljska noć. Scenarijo je već niz godina isti: sat vremena se odvija igra koja liči na tradicionalno dešavanje, sve pod reflektorima i uz snimanje za Evropu i neznavene iz Crne Gore. Onda se gase kamere. Nema svjedoka uništavanja duha jednog grada, nema oka te kamere a ni novuinara koji će uslikati i dati u TV Dnevnik u Crnoj Gori sliku Grada poslije pola noći. To što nema tog oka je  dokaz namjere o destrukciji duše Grada u kojem zdušno učestvuju i mediji. Svi misleći, sa koje god strane svijeta došli, koji prisustvuju ovim sluđivanjima nepogrešivo znaju da je u pitanju destrukcija. Ali,  građani Crne Gore neće  imati  priliku da vide Grad u jeku tradicionalne zabave ‘Bokeljske noći’ u jeku urušavanja. Neće imati priliku da razbiju iluziju o kulturi života u Gradu koji im se često prikazuje kao primjer i kao oslonac.  Evo nekoliko karakteristika sadašnje tradicije koja još uvijek nosi naziv ‘Bokeljska noć’:

I dio – trajanje oko sat vremena

–           Tribine za mali broj gledalaca/gledateljki uz samu obalu, okolo se imaju tiskati ostali

–           Uklučuju se kamere i uzbudljiva priča prati defile barki na kojima još uvijek postoje znaci kreativnosti žitelja i entuzijazma Građana

–           vatromet

–           izbor najbolje barke i gase se kamere

II dio – trajane oko 6 sati

–           najglasnija turbo i folk muzika, takve jačine da se podovi, prozori i vrata tresu u okrugo od  pedesetak metara, okupira velike pjace grada. Ove godine ima novina pa su gosti  ispred sv.Tripuna bili trubači, oni sa svadbarskih veselja, nije sigurno ali je djelovalo po načinu na koji su ljudi stajali ispred biskupije da je i mečka prisutna.

–           uduplan broj  stolova na pjacama, ponegdje sa raširenim suncobranima, bez ikakvog obilježja tradicionalnog dešavanja sa znacima otežavanja prolaza

–           točenje pića direktno na pjaci, kokice (ne znam za roštilj? ali riba nije mirisala)

–           Krugovi smeća oko rijetkih kanti za otpatke

–           Potoci urina u ulicama kao znak nove muške discipline na tradicionalnim zabavama – uriniranje ali ne u dalj nego ‘u visinu’. Izgleda da su zidovi  palata  inspirativniji za visinu.

–           Masa znojavih muškaraca i žena, uznemirene djece, razgolićenih mladih žena u grupicama koja negdje žure i nešto traže. Neki nešto jedu. Ove godine masa je prošarana ‘đavolima/cama’ (svijetleći roščići na glavama). U kasnijim sati u grupicama se grle i urlaju kako bi nadglasali muziku ali im ne polazi za rukom.

–           Ni jedna prepoznatljiva osoba iz organizacionog odbora kojoj bi se ljudi obratili sa pitanjem: šta se ovdje dešava? šta će se dalje dešavati? kada će zabava početi? gdje se sluša  bokeljska muzika? gdje se može na miru večerati? Šta simbolizuju  ‘đavolji roščići’ u Bokeljskoj noći? šta crvenokose perike? Učesnici ove gungule moraju da pitaju druge učesnike u prolazu  i zahvalni su veoma ako im taj/ta  slučajno zna reći gdje se nalaze i gdje je najkraći put do izlaza ili mogućnost za izlazak iz Grada bez guranja.

III dio – oko tri sata 

– uz najveću buku čiste se pjace i odvozi smeće. Ulice će se dobro oprati tek nakon dobrih kiša ukoliko ne proradi kanalizacija.

Oni koji su bili prisutni, koji nisu iz Crne Gore a možda i neki iz Crne Gore a koji nisu bili dobro drogirani ili dobro pjani sigurno je neće tražiti ovu vrstu zabave, ni ovakav Grad, dugo. Malo će se čuditi kuda vodi ova "tradicionalna turističko -kulturna manifestacija" a neće znati za jadac.

Oni kojima se ovo ponavlja znaju da Grad više nema ko da brani, posjetioci tribina i elitnih hotela dobro su se zaštitili od sudara sa ‘pukom’. Obezbjeđenje je bilo ljubazno i efikasno, svuda su bile vidljive grupice čuvara reda, u crnom, da štite pjane i drogirane ljude jedne od drugih i slučajne elitne goste od dodira. Palate koje su drhtale od muzike, ulice koje su oblivane smećem i urinom još odolijavaju. Istorija koja svjedoči o suživotu i kulturi življenja u kojoj su čuvari reda nevidljivi još čuči u nekim sobama. Do kada?