Otvoreno pismo istraživača kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori Aleksandra Saše Zakovića predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću

Poštovani gospodine predsjedniče,

u regionu je ponovno aktueliziovano pitanje značaja političkih izvinjenja zbog onog što se dogodilo u nedavnoj prošlosti a u kontekstu incijative da kao predsjednik države Crne Gore uputite izvinjenje građanima, narodima i institucijama Bosne i Hercegovine povodom neodgovorajućeg postupanja vlasti Crne Gore u prošlosti prema građanima Bosne i Hercegovine i prema državi BiH u cjelini.

Iskreno političko izvinjenje, iako početni korak, predstavlja više od formalnog čina. Ono će doprinijeti dubinskom intenziviranju procesa suočavanja s prošlošću, razvijanju društvene debate te pružiti dodatno ohrabrenje djelotvornom funkcionisanju institucija, sobzirom da još uvijek, i pored značajnog napredka, nijesu oslobođenje slijeđenja političke volje i opredjeljenja ključnih donosilaca odluka u Crnoj Gori.

Vaša izjava iz 2004. godine, prezentovana u medijima, govori samo o generalnoj osudi zločina i potrebi da zločinci budu kažnjeni. Primijetićete, pažljivim ponovnim osvrtom, da data izjava nije na očekivanom nivou šefa države koja je u određenoj vrsti moralne obaveze. Ona nije dovoljno jasno shvaćena u BiH niti u Crnoj Gori i njome se ne tretiraju sva ona pitanja koja su vezana za odnos i postupanje Crne Gore.

I ovu priliku koristim da Vas pozovem da uputite očekivano izvinjenje bez obzira na aktuelnost određenih političkih procesa u Crnoj Gori. Uvjeren sam da Vi o tome i ne razmišljate s'obzirom na Vaše prepoznavanje kao državnika i reformatora. Neophodno je da od žrtava deportacije i njihovih familija zatražite, u ime Crne Gore naravno, iskreni oprost zbog onog to su zvanični organi Crne Gore učinjeli.

Želim da Vas obavijestim da sam se proteklih dana obratio reisima gospodi Ceriću i Fejziću, kao i poglavarima islamskih zajednica u državama regiona. Neki od njih su se već javno oglasili.

Apelovao sam na sve njih, ukoliko se odluče da učestvuju na evroazijski samit poglavara islamskih zajednica, učine sve u svojoj moći kako bi predsjedniku države i Vladi Crne Gore uputila dobronamjerna ali jasna poruka da se značajnije nego do sada založe za puni povraćaj dostojanstva kako žrtvama zločina i kršenja ljudskih prava tako i članovima njihovih familija, misleći na slučaj deportacije, te da Vas ohrabre da Crna Gora učini prema BiH isti korak kao i prema drugim susjedima u pogledu ratnih dešavanja.

U svom obraćanju sam istakao da mi je drago što se takav skup planira održati u Crnoj Gori jer on može da nosi jednu veoma snažnu poruku podrške i ohrabrenja građanima islamske vjeroispovijesti pa i istinskom prepoznavanju Crne Gore kao građanske i zajednice ravnopravnih vjerskih zajednica. Sa druge strane kazao sam da mi je žao što zvanična Crna Gora nije puno više učinjela, prije jednog ovako važnog skupa, po pitanju svog diskontinuiteta sa politikama i praksom kršenja ljudskih prava u prošlosti.

Ukazao sam i na osobenost planiranog (ovogodišnjeg) samita muslimanskih poglavara Evrope i Azije. Održava se u Crnoj Gori, zemlji u kojoj je njena zvanična vlast, od početka pa do sredine 90-tih prošlog stoljeća, tolerisala stradanje njenih građana samo zato što su nosili muslimanska imena. Na desetine izbjeglica iz BiH su jednostavno, organizovanom policijskom akcijom, predate snagama Radovana Karadžića i gotovo svi oni muslimanske vjere su pobijeni. Vlast iz 90-tih prošlog stoljeća nedvosmisleno je otvarala i tolerisala različite frontove prema onima koji se drugačije Bogu mole i drugačije zovu. Do danas zvanična Crna Gora ne samo što nije do kraja istražila nijedan od ozbiljnijih primjera zločina i kršenja ljudskih prava već ignoriše inicijative da se tim licima i njihovim familijama pruži odgovorajuće obeštećenje kao i minimalna društvena pažnja i njegovanje sjećanja kroz upućivanje izvinjenja, imenovanje ulica ili trgova i podizanje spomen obilježja.

S'poštovanjem

Aleksandar Saša Zeković
istraživač kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori

Napomena: Naslov i podnaslov je dao PCNEN