Desetine hiljada Sudanaca raseljene su nakon što su Snage za brzu podršku preuzele El-Fasher, glavni grad sudanske države Sjeverni Darfur. Neki su stigli do Al Dabbaha u sjevernoj sudanskoj državi. 1. novembar 2025. Foto: Stringer/Anadolu preko Getty Images
Piše: Eisa Dafalla

Jawahir Adam je jedva živa izašla iz El-Fashera. Adam, 62-godišnja žena iz plemena Fur, pobjegla je iz grada – koji je glavni grad države Sjeverni Darfur u zapadnom Sudanu – kada su paravojne Snage za brzu podršku (RSF) nasilno preuzele kontrolu nad njim 26. oktobra.

Tog jutra, sjeverna kapija El-Fashera otvorena je prvi put nakon nekoliko mjeseci. Grad je bio pod opsadom RSF-a 18 mjeseci, izgladnjujući stanovnike, uništavajući čitave četvrti i izazivajući glad. Kako su snage RSF-a pregazile El-Fasher, potiskujući Oružane snage Sudana (SAF) iz posljednjeg preostalog uporišta, Adam se pridružila oko 350 ljudi – većinom žena, djece, starijih i ranjenih – koji su krenuli prema Tawili, gradu zapadno od El-Fashera, u potrazi za sigurnošću.

Do trenutka kada su dvije sedmice kasnije stigli u Tawilu, grupa od 350 bila je svedena na samo 130 ljudi. Adam i drugi preživjeli ispričali su užasne scene dok su pješačili kroz pustinju, gdje su se suočili s otmicama, iznudama, seksualnim nasiljem i etnički usmjerenim ubistvima od strane RSF-a.

„Ono što se nama desilo je genocid na etničkoj osnovi,“ rekla je Adam za Drop Site. Etnički sukob u Darfuru historijski je uključivao sudanske vladine snage i savezničke arapske milicije – Janjaweed, koje su kasnije postale RSF – protiv pobunjeničkih grupa i civila iz nearapskih afričkih etničkih zajednica, posebno Fur, Masalit i Zaghawa. „Čak su i tokom ispitivanja na kontrolnim punktovima pitali: Kojem plemenu pripadaš? Ako si Zaghawa ili bilo koje nearapsko pleme, računaju te među mrtve.“

Odmah nakon što je RSF preuzeo El-Fasher, počeli su se pojavljivati izvještaji o masovnim zločinima. Gotovo 500 pacijenata i njihovih pratilaca navodno je ubijeno samo u Saudijskoj bolnici za porodiljstvo, prema podacima UN-a, jednoj od mnogih zdravstvenih ustanova koje su bile meta.

„Žene i djevojčice se siluju, ljudi se sakate i ubijaju, uz potpunu nekažnjivost. Nakon što su pregazile posljednje veliko uporište SAF-a u Darfuru, snage RSF-a kretale su se od kuće do kuće, uz vjerodostojne izvještaje o rasprostranjenim pogubljenjima dok su civili pokušavali pobjeći,“ rekao je Tom Fletcher, zamjenik generalnog sekretara Ujedinjenih naroda za humanitarna pitanja i koordinator hitne pomoći, na brifingu Vijeća sigurnosti 30. oktobra.

U ponedjeljak je vodeća svjetska institucija za analizu kriznih situacija s hranom, Integrirana klasifikacija faza sigurnosti hrane (IPC), saopštila da se glad proširila na El-Fasher i grad Kadugli u provinciji Južni Kordofan – koji je također mjesecima pod opsadom RSF-a – uz „potpuni kolaps sredstava za život, izgladnjivanje, izuzetno visoke nivoe pothranjenosti i smrt.“

Prema Misiji UN-a za utvrđivanje činjenica o Sudanu, koja je prikupila direktna svjedočenja preživjelih, postoji „namjeran obrazac etnički ciljnih pogubljenja nenaoružanih civila, napada, seksualnog nasilja, rasprostranjenog pljačkanja i uništavanja vitalne infrastrukture, te masovnog prisilnog raseljavanja.“

Egzodus

Rat između SAF-a i RSF-a zapalio se u aprilu 2023. borbama u glavnom gradu Kartumu i drugim dijelovima zemlje, gurajući Sudan u neumoljiv sukob i pokrećući najveću humanitarnu krizu na svijetu.

Adam je vodila mali restoran u sjevernom El-Fasheru u kampu Abu Shok, gdje je bila raseljena 2015. iz južnog dijela grada dok su borbe bjesnile. Služila je tradicionalnu hranu i čaj svojim komšijama, uključujući one koji nisu mogli platiti. To joj je bio jedini izvor prihoda nakon što je njen muž Yahya ubijen u ratu 2015.

Početkom oktobra, Adam je ponovo bila primorana da se preseli nakon što su snage RSF-a probile kamp Abu Shok. Adam je otišla sa svojom kćerkom, troje unučadi, svojom nećakinjom Zaynab i svojim nećakom Yousuf – svi noseći ono što su mogli. Njena porodica bila je među posljednjima koji su otišli.

Boravili su prvo u relativno utvrđenoj četvrti Al Daraja Al Oula, gdje su živjeli neki naoružani saveznici SAF-a. Kuće tamo su nudile bolju zaštitu od salva artiljerije RSF-a koje su padale širom grada.

Do kraja oktobra, kako se RSF približavao, porodica je, zajedno sa stotinama drugih, donijela odluku da ode, prvo na zapad prema malom selu Hillet Al-Sheikh, oko sedam kilometara od El-Fashera, a zatim dalje ka Qurniju, gradu pod kontrolom oružanih pokreta usklađenih s RSF-om i dijelu paralelne upravne strukture RSF-a.

„U Qurniju smo dobili vodu i proveli jednu noć tamo, okruženi zvucima pucnjave duž cijelog puta,“ rekla je Adam. „U ponedjeljak u zoru, krenuli smo u 4 ujutro prema Tawili. Do 10 sati, vidjeli smo leševe muškaraca s ispijenim tijelima, umrli su od gladi nakon više od 18 mjeseci opsade.“

Na putu, snage RSF-a su sprovodile široke zloupotrebe: nasumičnu pucnjavu, ponižavajuća ispitivanja i krađu. Telefoni, nakit, novac i sve što ima vrijednost bilo je oduzeto. Oni za koje se smatralo da su suviše stari ili suviše slabi da nastave, ostavljeni su iza.

Adam je rekla da je seksualno nasilje također bilo sistematsko i javno. „Dodirivali su genitalije žena pred njihovom djecom, uživajući u našem ponižavanju ,“ rekla je Jawahir. „Nikada u životu nisam vidjela takvu provokaciju.“ Svjedočila je i kako su vojnici, neki koji nisu izgledali stariji od 16 godina, govorili jednom starcu kojeg su vidjeli da je „dovoljno dugo živio“ i da će mu „pomoći da napusti život udobno.“

Međunarodna organizacija za migracije procijenila je u nedjelju da je više od 70.000 ljudi raseljeno iz El-Fashera otkako je RSF preuzeo kontrolu. Ipak, manje od 6.000 je stiglo do Tawile, najbližeg kampa udaljenog oko 65 kilometara, saopštio je Norveški savjet za izbjeglice, koji upravlja kampom, AP-u.

Isprva je RSF dozvolio nekim stanovnicima El-Fashera da odu u Tawilu. Ali, dva dana nakon zauzimanja grada, milicija je optužila sve preostale civile da su lojalni SAF-u i spriječila većinu stanovnika da pobjegnu. Snimci koji kruže internetom prikazuju borce RSF-a kako love civile dok bježe, ranjene ili klečeće civile koje tuku i mole naoružane milicionere za život prije nego što budu pogubljeni, rovove pune tijela i još mnogo toga.

Unutar grada, humanitarna situacija je katastrofalna. Svima koji su ostali u El-Fasheru naređeno je da ostanu u svojim domovima. Stotine su uhapšene i optužene za podršku vojsci i njenim saveznicima.

Susan Omar, 29-godišnja državna službenica, živjela je u četvrti Awlad Al-Rif na jugu grada. Omar je pseudonim i komunicirala je sa Drop Siteom putem aplikacije za razmjenu poruka pod uslovom anonimnosti iz straha od odmazde. Evakuisala se u sjevernu četvrt Al Daraja Al Oula u septembru i ostala u gradu da brine o svojim starijim roditeljima.

Omar nije mogla provjeriti svoju širu porodicu tri dana nakon što je RSF preuzeo kontrolu jer je većina internet kafića bila zatvorena. Kada su se neki ponovo otvorili, njima su upravljali pripadnici RSF-a. Sada živi u stalnom strahu, bez pristupa lijekovima ili hrani. Pucnjava odjekuje tokom cijelog dana, praćena plačom gladne djece.

„Otkako je rat počeo u El-Fasheru, nismo vidjeli nijedan dobar dan,” napisala je Omar. „Nakon što je grad pao, ulice su se ispunile leševima, a civili su se suočavali s prekim sudovima. Ono što se desilo prevazilazi opis u svojoj brutalnosti.“

Opsada se nastavlja

Preuzimanjem El-Fashera, višemjesečna opsada grada nije okončana, već samo promijenjena, prema Muhammad Bashara, 33-godišnjem sudanskom aktivisti za ljudska prava koji živi u Parizu i čiji je rad fokusiran na konflikt u Darfuru. RSF od augusta gradi zemljane barijere oko grada, u dužini od otprilike 70 kilometara, s izričitom namjerom da spriječi stanovnike određenih četvrti da napuste grad.

„Nasipi su postojali i ranije, ali ih je RSF proširio i ojačao kako bi stegao omču oko grada,” rekao je Bashara za Drop Site. To je okarakterisao kao dio onoga što je opisao kao „plan genocida protiv stanovnika El-Fashera.“

Ljudi koji izvršavaju masakre ne prave razliku između crnačkih afričkih plemena, primijetio je Bashara, iako se ciljanje posebno koncentrisalo na Zaghawa, zajedno s grupama Fur i Masalit, koje su ranije preživjele genocidne napade u Geneini u Zapadnom Darfuru u maju i junu 2024.

Usred rastućeg međunarodnog ogorčenja, rekao je Bashara, RSF je počeo prisilno snimati građane, tjerajući ih da pred kamerama izjavljuju da je grad siguran i da su uslovi stabilni, što je očigledan pokušaj da se pobiju svjedočenja preživjelih o masovnim ubistvima.

Vođa RSF-a Mohammed Hamdan Dagalo – poznat kao Hemedti – također je održao govor koji je podijeljen na društvenim mrežama i tvrdio da će smatrati odgovornim „svakog vojnika ili oficira koji je počinio zločin.“

„Život u El-Fasheru je gotovo obustavljen,“ rekao je Bashara. „Današnja situacija podsjeća na posljednje dane borbi: nema otvorenih pijaca, nema kretanja ulicama. Strah prožima stanovništvo, a milicije patroliraju cestama.“

Desetine hiljada civila i dalje su zarobljene. Drugi su pobjegli, mnogi pješke, bez osnovnih potrepština, dok je humanitarna pomoć i dalje blokirana i uskraćena.

„Dok El-Fasher gori i milioni se suočavaju s glađu, svijet mora izabrati između šutnje ili solidarnosti,“ rekao je Mohamed Chande Othman, predsjedavajući Misije UN-a za utvrđivanje činjenica o Sudanu, u saopštenju. „Otkako traje opsada El-Fashera i okolnih kampova, i nakon što je RSF preuzeo grad, humanitarna kriza se produbljuje u stvarnom vremenu. Moramo osigurati da vapaji žrtava Sudana ne odjekuju u prazno, već da potiču djelovanje.“

Egzekucije, seksualno nasilje, otmice: Preživjeli svjedoče o užasima u El-Fasheru