Finkinja Kirsi Hjuverinen, stručnjakinja za turizam koja duže živi i radi u Crnoj Gori na svojoj FB stranici je pisala o najvećim greškama u turizmu Crne Gore u posljednjih 4-5 godina:

“1. Nedostatak jedinstvene strategije razvoja turizma:
CG nema usklađenu i ažuriranu strategiju razvoja turizma. Ključni strateški dokumenti i akcioni planovi kasne ili ostaju nezavršeni. Ne postoji jasna vizija održivog ni odgovornog turizma, što dovodi do ad-hoc odluka i lošeg dugoročnog planiranja. Check this, anyone? https://www.gov.me/…/db71ea87-f50f-4aca-98ae-91d8af502816
2. Slaba koordinacija institucija i isključivanje stručnjaka:
Stručnjaci su često isključeni iz odlučivanja, a koordincija između državnih tijela, lokalnih zajednica i privatnog sektora…? Do polovine 2025. godine realizovano je samo oko trećine planiranih vladinih aktivnosti.
3. Loše (=nema!) upravljanje destinacijama ali ima: razmišljanje i djelovanje u ‘silosima’: Da li Ministarstvo turizma, ekologije i prostornog planiranja zaista razgovaraju međusobno, kao i sa Nacionalnom turističkom organizacijom (NTO)?
4. Kašnjenje i improvizacija u pripremi sezone, nedovršenu infrastrukturu, neriješene statuse važnih lokaliteta, blokade itd.
5. Fokusiranje na fiskalne prihode (PDV, zakup plaža…) Povećanje PDV-a; glavna briga kratak fiskalni interes, a ne održivo upravljanje.
6. Neuspjeh u diverzifikaciji turističke ponude:
CG ostaje prepoznata isključivo kao primorska destinacija. Brojke na sjeveru se razvijaju drugačije, ali su statistike i dalje nepouzdane jer mnoge nove ponude nisu registrovane.
7. Manipulisanje i pogrešno prikazivanje turističkih statistika:
Zvanični podaci o turističkom prometu su često iskrivljeni, jer se veliki broj privremenih stanovnika (Rusa, Ukrajinaca i dr.) prikazuje kao turisti, što daje pogrešnu sliku o stvarnom stanju sektora i otežava plansko odlučivanje. Ono što ne mjeriš pravilno, uopšte ne možeš ni da upravljaš.
8. Neregulisana i neodrživa gradnja uništava prirodna područja i smanjuje održivost: Regulacija i prostorno planiranje zaostaju, što dovodi do prekomjerne gradnje i ekološke degradacije ključnih zona. Ili, kao najnovija ideja: hajde da izbacimo UNESCO i betonizujemo još više!
9. Nedovoljno upravljanje otpadom i degradacija životne sredine:
Stope reciklaže su niske, a veliki dio otpada završava na neuređenim deponijama. Loš menadžment otpada umanjuje imidž Crne Gore kao “ekološke države” i ugrožava održivost turizma.
10. Hronični nedostatak radne snage i strategije za ljudske resurse: Pozicije u upravljanju javnim sektorom ne određuju se na osnovu kvalifikacija i transparentnosti, već na osnovu pitanja: za koju partiju glasate? To drži zemlju u začaranom krugu: tri koraka naprijed, četiri koraka nazad”.