Piše: Caitlin Johnstone

Zapadnjaci koji nijesu svjesni ekstremne disfunkcionalnosti zapadne civilizacije su poput nekoga u nasilnom braku koji još nije prepoznao da postoji problem, ili nekoga ko je imao nasilno i haotično djetinjstvo a još uvijek misli da je njegov život u osnovi normalan.

Svi mi razumijemo da postoje problemi u našem društvu, a većina nas razumije da su mnogi od tih problema ozbiljni. Ali malo zapadnjaka zaista shvata koliko je to loše. Koliko je to sveprisutno oboljelo.

U stvarnosti, živimo u duboko bolesnoj distopiji koja je izgrađena na temeljima ljudskih leševa i koju pokreće beskrajna rijeka ljudske krvi. Naši mediji su propagandne sluge, naša zabava je ispiranje mozga, a naša mainstream kultura je društveni inženjering, a sve je napravljeno da nas drži da okrećemo zupčanike ogromnog carstva koje dominira globusom.

U cijelom zapadnom svijetu postoji široko rasprostranjena pretpostavka da, iako stvari možda nisu savršene, naše društvo je sigurno mnogo bolje od onoga što ljudi doživljavaju u naciji poput Kine, samozadovoljno vjerujući da smo slobodno društvo puno slobodnih mislilaca i slobodnih ljudi za razliku od onih nesretnih komunistički konformista čije su misli pod kontrolom. U stvari, zapadna civilizacija je jedna ogromna mašina konformiteta koja kontroliše misli i u kojoj se ljudski umovi oblikuju masovnom psihološkom manipulacijom daleko efikasnije nego bilo gde drugdje u svijetu, upravo zato što zapadnjaci ne znaju da se to dešava i vjeruju da su slobodni.

Zapadnjački umovi ne vole da im se to govori, jer je to protiv svega što su naučeni da vjeruju o svojoj naciji, svom društvu i njihovom svijetu. Očigledno smo ovdje mnogo slobodniji od onih jadnih budala na istoku; ovdje na zapadu imamo slobodu da biramo između 197 ukusa smrznutih žitarica za doručak i 20.000 različitih filmova o superherojima. Slobodni smo da biramo između glasanja za ratnohuškačke kapitalističke autoritarne demokrate ili ratnohuškačke kapitalističke autoritarne republikance. Slobodni smo prodati svoju radnu snagu za djelić vrijednosti koju ona generiše bilo kom eksploatatorskom ekocidnom poslodavcu po našem izboru. Slobodni smo da mislimo bilo koje misli kojima smo naučeni u našim obrazovnim sistemima, masovnim medijima i manipulacijom algoritama Silicijumske doline. Slobodni smo da iznosimo svoje mišljenje, koje je oblikovano i uslovljeno da služi interesima moćnih i da nikada ne kažemo ništa izvan Overtonovog okvira prihvatljivog mišljenja.

Naravno, postoje marginalci na rubu, zapadnjaci koji su iskliznuli iz matrice kontrole misli i stekli sposobnost trgovanja neovlaštenim mišljenjima — ako ovo čitate, vjerovatno ste jedan od njih. Ali naši brojevi se namjerno drže premalim da bi imali bilo kakve političke posljedice, a ako ti brojevi počnu da postaju preveliki za utjehu, odmah vidimo operacije uticaja kako bi posijale podjele i konfuziju i vratile ljude u glavno stado. Naravno, mi u našem malom broju smo slobodni da iznosimo neovlašćena mišljenja na rubnim platformama na koje ne možemo imati mnogo uticaja — slobodni smo kopati rupu u zemlji i šapnuti u nju šta god želimo.

Najveća prepreka našoj slobodi na zapadu je naše rašireno uvjerenje da smo slobodni. Sve dok kolektivno ne shvatimo da smo ljudska stoka koja se stalno tjera u naše okretne stanice kako bismo održali imperijalnu silu da teče naprijed na svjetskoj pozornici, nemamo šanse da se oslobodimo i zbacimo cijeli nasilni sistem.

Dok se to ne vidi, mi smo kao žena koja misli da je sasvim normalno da njen muž kontroliše sve njene finansije i diktira svaki aspekt njenog života, i koja bi bila šokirana i ljuta kada bi joj neko pokušao reći da to izgleda kao da je ona zlostavljana. Mi smo kao čovjek koji insistira na tome da je imao srećno djetinjstvo, uprkos sjećanju na mnoge fizičke traume i patnju.

Istina je svuda oko nas — Mariniramo u njoj 24/7/365. Ali mi to ne možemo vidjeti, jer je to sve što smo ikada znali. Bili smo uslovljeni da mislimo da je ova ubilačka ekocidna distopija kontrolisana umom normalna i ne možemo zamisliti da je drugačije. Mogućnost okončanja može biti zastrašujuća i bolna, baš kao što može biti za nekoga ko razmišlja da pobjegne od nasilne veze.

Ali prava sloboda je samo s druge strane tog straha. Sve što treba da uradimo je da postanemo dovoljno svjesni šta se ovdje zaista događa.

Prevod: PCNEN

We Think This Dystopia Is Normal Like People In Abusive Relationships Think It’s Normal