„Inicijativom ’Pojas i put’ Kina je postala najveći povjerilac zemalja u razvoju“, kaže Kristof Trebeš sa nemačkog Instituta za svetsku privredu (IfW) u Kilu. On je sa drugim istraživačima analizirao kreditne uslove za inostranstvo u kineskim bankama za razvoj.

„Kineske državne banke nastupaju prema zemljama u razvoju kao veoma verzirane davaoci kredita koji svoju pregovaračku moć koriste u svoju korist“, navodi Trebeš u saopštenju za medije koje je objavio Institut.

Inače, kreditni ugovori s drugim zemljama obično su pod ključem. Institutu za svjetsku privredu iz Kila je, u saradnji sa više američkih istraživačkih institucija, pošlo za rukom da stekne uvid u stotinu tajnih ugovora o kreditiranju koje je Kina sklopila sa 24 zemlje u razvoju. Ukupna vrijednost ugovora je 36,6 milijardi dolara.

Istraživači su te ugovore uporedili sa 142 ugovora o kreditiranju drugih zemalja koji su javno dostupni. U tom poređenju, pokazalo se da kineski imaju „neobično dalekosežne klauzule o povjerljivosti“. Ponekad je i samo postojanje kredita bilo tajno. Isto tako, uočljivo je da su ugovori tokom vremena imali sve restriktivnije klauzule o tajnosti. Od 2014. je u svakom ugovoru ugrađena takva klauzula, piše DW.

Ekonomski stručnjaci specijalizovani za Aziju odavno upozoravaju da Kina pokušava da zemlje u razvoju i nove industrijalizovane zemlje uvuče u dužničku klopku – da kreditima razvije jaku zavisnost od Pekinga kako bi na taj način lakše imala pristup velikim projektima kao što su luke i putevi.

Ovu tezu ne podržavaju svi istraživači. Debora Brautigem, jedna od vodećih eksperata za odnose Kine i Afrike koja radi na Univerzitetu „Džon Hopkins“, naziva tezu o dužničkoj klopci „mitom“. Njeni istraživački rezultati pokazuju da su kineske banke spremne da reprogramiraju postojeće kredite. Isto tako, Peking nije nikada zaplijenio imovinu neke države, kako se često tvrdi, piše ta naučnica u prilogu za časopis „Atlantik“.