Ovaj istiniti događaj imao sam prilike slušati bezbroj puta od svog rahmetli oca Avde. Tužnim glasom bi govorio. Slušaj me dobro, sinak moj. U Akovu poslije balkanskih ratova mnoge stvari se promijeniše naglavačke. Onaj ko bi donji postade gornji i obrnuto. Planine legoše a doline se digoše. Tako je to poslije svih ratova. Nekom rat a nekom brat. Tvog deda Ibrahima, dva su ti puta pljačkali.

Obućar Malik je bio vrijedan i izuzetno čestit čovjek. Imao je šestoro djece, ženu i roditelje. Živio je u malenoj kućici u naselju Pruška. Skroman i prijatan insan. Za razliku od njega, njegov prvi komšija Omer azgin i beskrupulozan trgovac. Obogatio za vrijeme i poslije balkanskih ratova. Načelnik sreza vidio dobru priliku da preko njega zaradi i gurnuo ga u posao. Dao mu potvrdu da može nesmetano da radi sa duhanom. Za kratko vrijeme stekao kapital i pobjesnio. Niko mu ni do koljena.

Iako su bili komšije Omer se nikada nije pozdravljao sa Malikom. Gledao je na njega sa visine i smatrao ga prljavim obućarem. Malik je pokušavao da uspostavi bilo kakav odnos, uzalud. Ne, nije on trebao Maliku, ali zbog komšijskih odnosa. Ružno se osjećao kada bi prošao pored prvog komšije i nazvao mu selam a ne bi dobio odgovor. Iako se pravio nezainteresovan godinama je pokvareni Omer brižljivo posmatrao čestitog Malika. Računao je koliko može dnevno zaraditi i koliki su mu heftični troškovi. Kada se uvjerio da je sakupio pozamašnu svotu novca jednoga danau mjesecu Ramazanu Omer uđe u obućarevu radnju.

„Selam komšija. Sramota ovolike godine živimo jedan pored drugoga a nikada se nismo zijaretili. Nego večeras skupa sa babom, majkom, hanumom i djecom kod mene na iftar. Ramazan je, valja se.“

Malik ne vjeruje svojim ušima i očima. Čuje li dobro. Sanja li. Presrećan odmah zatvori radnju i otrča da saopšti ukućanima radosnu vijest. U prvi akšam sa darovima pokuca zvekirom na avlijska vrata. Trgovac mu lično otvori i poželje hošgeldiju. Iftar je zaista bio gospodski. Od čorbe do hošafa. Do kasno u noć su ostali pričajući.

Sutradan se trgovac ljubazno poselami sa obućarem. Tako nekoliko narednih dana. Sedmog dana trgovac opet navrati u Malikovu radnju. Poslije srdačnog pozdrava kao u povjerenju obrati se obućaru.

„Malik-aga, ušao sam u jedan veliki trgovački posao pa ako imaš nešto para da mi pozajmiš dok ne obrnem robu. Rekoh, bruka da tražim kod drugoga a tebe imam u komšiluku.“
Presrećan što može učiniti uslugu komšiji obućar zavika:

„Imam kako nemam Omere. Evo ti sve što sam godinama marljivo skupljao za starost. Meni ionako ne trebaju. Bogu hvala kada ti mogu izaći u susret.“ Trgovac uze pare i ode. Obućar zadovoljan ode kući na konak.

Sutradan Omer opet po starom. Prođe pored Malika kao da se nikada nisu sreli. Bez selama i bilo kakvog znaka pozdrava. Tako danima. Čestiti obućar navikao na takav odnos nije pridavao posebno pažnju takvom ponašanju. Poslije godinu dana kada je ostao bez materijala u radnji odluči da potraži nešto od svojih para kako bi obnovio i popunio zalihe. Trudeći se da ne bude bučan bojažljivo zakuca na Omerova vrata. Sačeka. Niko ne otvori. Poslije više pokušaja vrata se uz škripu šarki iznenada otvoriše i začu ljutit Omerov glas:

„Šta je, šta hoćeš pa lupaš kao mahnit na moja vrata? Kako te nije sramota da u ovo doba lupaš? Šta ti treba?“

Iznenađen ovakvom reakcijom obućar stidljivo objasni trgovcu da je ostao bez materijala i da je vakat da mu vrati nešto novca od pozajmice koju mu je dao prije godinu dana.

„Omere, dat ćeš mi samo koliko je meni potrebno za robu a ostalo neka ostane kod tebe. Meni ionako ne trebaju. Bolje ćeš ih ti sačuvati od mene. Radi sa njima ja ti ne tražim ništa.“

„Kome ti dao pare, dronjo? Nemoj da te ko čuje da si ti meni pozajmio. Ko će ti vjerovati jado, vidiš li kakav si. Ti meni dao u zajam “Mrš mi sa vrata fukaro jedna!“

Obućar skrhan ovakvim postupkom uz jedvite jade se nekako dokopa svoje kuće. Pade u postelju i poslije nekoliko dana preseli. Iza njega ostade sirotinja.

Obućareva djeca su izašla na selamet. Od trgovca i njegove familije osim jednog mazlumasve džanperišan, moj sinak.

P.S. Prava imena su zamijenjena.