Opštepoznata dozvola u prigradskim naseljima Podgorice za divlju gradnju je državna zastava koja se vijori visoko na krovu datog objekta u vrijeme predizborne kampanje. To je sigurna radnja kojom se graditelj divljeg objekta čuva od svih mogućih inspekcija ove zemlje. Međutim, u ovoj predizbornoj kampanji građani Podgorice imaju prilike da vide nešto mnogo mračnije, sumornije i drskije kada je u pitanju divlja gradnja, nešto što je nezapamćeno u modernoj istoriji ovog grada. Na lokalitetu Mareza, odakle cijela Podgorica pije vodu, čovjek mijenja tok jedne cijele rijeke i oburdava njen ekosistem bez ijedne jedine zastave!

Malo je bilo vlasniku imanja Knjaz, (za kojeg se u medijima može pročitati da je građevinski tajkun Blagota Radović), što je na toj istoj rijeci podigao velelepni objekat površine od preko 2.000 m2 na način što je razbio rijeku na dva toka i u sredini podigao svojevrsnu adu od šuta na kojoj je naperio dio svog kompleksa, već je odlučio da izvrši ekološki genocid nad kompletnom, rijekom tako što je uz njenu obalu odsjekao kompletnu šumu i bagerima nasuo šut i napravio put u dužini od više od sto metara, sa tendencijom dalje izgradnje istog. Radi se naime, o rijeci Trešnjici koja čini dio vodnog sistema zapadnog dijela Podgorice i koja je jedan od “spojenih sudova” rječnog kompleksa ovog područja.

Kada se nogom stane na novosagrađeni put vidi se da je u rijeku bačen veliki dio onoga što su bageri izorali i da je tok nekada bistre rijeke do te mjere zamućen da se vidi samo drvlje i grane koje iz nje vire. Nikakva tabla, nikakvi podaci o izvođaču radova, nikakvi rokovi ni podaci o inspekcijskom nadzoru, nikakvi podaci o daljem nastavku radova, nikakvi podaci o tome šta se zapravo gradi, nikakvi podaci o investitoru koji gradi put mijenjajući tok rijeke nadomak vodoizvorišta – ne postoje. Štaviše, gradilište je tako stručno zavučeno i skriveno iza restorana Mareza i Imanja Knjaz da se ni sa puta ni iz bašti pomenutih restorana vidi da se iza šumarka rijeke Trešnjice nešto gradi.

Prema Zakonu o vodama Crne Gore, objavljenom u “Sl. list RCG”, br. 16/95, čl 38), najstrožije je zabranjena čak i sadnja drveća koja može dovesti do poremećaja toka rijeke u krugu od 50 metara od njene obale a kamoli izgradnja magistralnog puta uz ivicu obale i oburdavanje šuta u rijeku radi mijenjanja njenog toka!

Samo još treba pomenuti pomor dvije tone ribe iz ribnjaka koja je prije dvije nedelje komisijski spaljena zbog prekida dotoka vode iza imanja Knjaz. To da je kanal koji je dugačak 12 kilometara i koji je prije izgradnje imanja Knjaz služio za navodnjavanje imanja sada suv da bi imanje Knjaz izgledalo kao netaknuta priroda – nećemo pominjati. Preduzeće “Plantaže 13 Jul”, koje je vlasnik ribnjaka, su zbog ovoga podnijele krivičnu prijavu protiv N.N. počinioca.

Ono što se desilo pastrmkama, desiće se i svim životinjama ovog jedinstvenog močvarnog ekosistema. Desiće se i sa čapljama, patkama, djetlićima, surim orlovima, pčelaricama, vodomarima… Svim ostalim pticama koje obitavaju na ovom području. Desiće se i divljači koja je ionako desetkovana, desiće se i sa ribljim svijetom koji se potpuno odselio u donji tok rijeke Trešnjice usljed divljačkog napada bagera na njen gornji tok, onaj koji je najbliže izvorištu. Sjutra će se to desiti i sa nekom drugom rijekom u Podgorici. Pa i sa nekom trećom rijekom u Crnoj Gori.

Desiće se i sa nama ukoliko oni koji su plaćeni za to novcem poreskih obveznika nešto ne preduzmu.

Kao grupa građana Podgorice i Danilovgrada apelujemo da nadležni organi izađu na teren, a da se područje sliva rijeka: Mareze, Trešnjice i Matice stavi pod zaštitu jer ispunjava sve uslove za Natura 2000 područje.

Način na koji se u pravom smislu valorizuje jedan ekosistem ne treba traziti u udžbenicima i na konferencijskim okruglim stolovima; dovoljno je pogledati šta su od jednog područja sličnog našoj Marezi napravile komšije Slovenci.

Iako su se nekad smatrala nebitnima, močvarna područja su iznimno bogati ekološki sistemi. 6% ukupne površine Zemlje čine močvarna područja na kojima živi 40% svih biljnih i životinjskih vrsta! Osim što su iznimno bogati ekološki sistemi, ova područja su i jako ugrožena. Između 300 i 400 miliona ljudi živi blizu močvara i zavise od njih. Uprkos tome, poslijednji podaci pokazuju da one nestaju. Polovina močvara u svijetu je izgubljena u poslijednjih 100 godina a stepen njihovog nestajanja se vjerovatno povećava…

Močvarna staništa jako su korisna, ona zadržavaju hranjive tvari i sediment, pomažu u kontrolisanju poplava, obnavljanju podzemnih voda i štite od vremenskih nepogoda. Staništa su za veliki broj rijetkih evropskih životinja, insekata i ptica. Crna Gora nažalost nema cijelovit popis močvarnih područja, a kako bi se shvatila važnost ovakvih područja potrebno je edukovati i podstaknuti lokalno stanovništvo na saradnju u svrhu zaštite biološke raznolikosti.

Grupa građana,
Eko Rendžeri