Muslimanske zemlje su sposobne da same riješe svoje probleme, a iako izgleda da nam nudi pomoć, Zapad zapravo izvlači korist iz konflikata na Bliskom istoku, izjavio je danas turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, prenosi Tanjug.
“Otvoreno ću to reći, stranci vole naftu, zlato, dijamante i jeftinu radnu snagu islamskog svijeta. Oni vole konflikte, borbe i svađe na Bliskom istoku. Vjerujte mi, oni nas ne vole”, rekao je Erdogan, a prenio sajt RT.
“Oni izgledaju kao prijatelji, ali nam žele smrt i vole da vide kako naša djeca umiru”, istakao je turski predsjednik danas tokom govora u Istanbulu.
Erdogan je pozvao islamske zemlje da se ujedine kako bi riješile “najveću humanitarnu i političku krizu u svojoj istoriji”.
“Jedini uslovi da prevladamo krizu islamskog svijeta su jedinstvo, solidarnost i ujedinjenje. Vjerujte mi, možemo da riješimo svaki problem sve dok smo ujedinjeni”, rekao je predsjednik Turske, dodajući da ne treba računati na pomoć od Zapada.
Odnosi između Turske i SAD su u posljednje vrijeme zategnuti po pitanju američke intervencije protiv džihadista iz Islamske grupe. Vašington insistira da Ankara uzme aktivnije učešće u toj borbi, što turske vlasti ne žele, dok istovremeno od američkih vlasti traže podršku u svrgavanju sirijskog predsjednika Bašara Asada.
Što je turski predsjednik Erdogan – mudar političar ili hodajuća kontradikcija? Možda zapravo nije ništa od navedenog, već samo upravitelj jedne situacije koja je već poprilično izmaknula kontroli i koja sama od sebe stvara i naglašava kontradikcije, komentariše najnoviji govor predsjednika Turske portal Advance.hr.
Erdoganu valjalo bi da imenuješ onoga koji vam želi zlo, nemoj kukavički pominjati “zapad”. A to da muslimane vuku za nos i guraju ih u istrijebljenje je tačno.
Skoro sam siguran da će Erdogan za najduže godinu dana biti zbačen sa vlasti nekim “demokratskim pučem”. I to ne samo zbog ove izjave već zbog serije protivljenja Zapadu, i SAD prije svih.
“Američkim prijateljima” je Erdogan postao trn u oku. Počeo je podrškom demokratskom izabranom predjedniku Egipta Mohamedu Mursiju kojeg je USA zbacila pučem. General Si-Si je američki čovjek-to mi je bilo odmah jasno, i “demokratska SAD” je podržala taj klasičan puč. Erdogan je nastavio da ide uz nos SAD i čeka ga sudbina Mursija, Gadafija, Sadama Huseina… Kako je Turska jaka i stabilna zemlja od strateškog utucaja, biće mi interesantno kako i na koji način će zbaciti Erdogona, “demokratski” kako samo oni to znaju.
Ovim ne kažem da je Erdogan zlato. Erdogan ima grešaka, vlada čvrstom rukom na ivici totalitarizma, ali je suštinski veći demokrata od USA administracije. Mada, biti veći demokrata od lažne USA demokratije i nije baš teško i za neku pohvalu.