Prvi zidar, prema Bibliji, bio je Kajin: sagradio je, doduše ne znamo od čega ni kako, ni manje ni više nego jedan grad. Arhitekti babilonskog tornja navodno su izumili opeku, koju su pekli na vatri, a umjesto žbuke (ono što se stvrdnjava, zbija?) koristili su paklinu (od glagola peći), tj. smolu (doslovno: ono što polako gori).

Od slavenske riječi čerpъ ispekli su Hrvati crijep (Turci su im donijeli ćerpič, nepečenu opeku), a manje-više od istoga je materijala i šerpa, prvotno zemljana posuda, kojoj su bliži i dalji srodnici maked. odnosno ruski čerep i njem. Scherbe – sve u značenju lubanja. Nadalje, prvu su im opeku preko njemačkih dostavljača (Ziegel) prodali Rimljani, iako je njihova tegula, sudeći po obliku riječi, prvotno služila kao crijep (tegere – pokrivati), dok su zidove pravili od kamena, istoga materijala od kojega se, po vjerovanju Indoeuropljana, sastojao i nebeski svod (njem. Himmel, eng. heaven). Da stari Hrvati kao ni ostala slavenska bratija nisu bili bogzna kakvi neimari (tur. mimar – graditelj), vidi se i po tome što su riječi zid, zdanje, zidati i sl. izrasle iz drevnog korijena koji je značio lijepiti glinom. Napustivši te svoje ljepare, neki su Slaveni u našim krajevima kopali zemunice – otuda nazivi mjesta Zemun i Semeljci (u Slavoniji) – no ubrzo nakon seobe naroda počeo je glagol zidati značiti graditi od kamena, tj. od stijene (njem. Stein, eng. stone). To se nekim Slavenima, npr. Rusima i nekim Hrvatima, toliko svidjelo da su imenicu zid posve zabacili, a sve zidove nazvali stijenama. Nekako u to vrijeme svoje su ime dobile i stjenice.

Zatečene grčke i rimske zidine po južnoj Hrvatskoj i danas se zovu miri prema lat. murus – zid, od čega potječe i njem. Mauer – zid. Inače, masivne obrambene zidove Rimljani su zvali moenia, što je u vezi lat. glagolom munire (utvrditi, opskrbiti – otuda i municija) i našom imenicom mjesto, prvotno: stanište, prebivalište (otuda Novo Mesto). Neki su balkanski Slaveni svoja naselja radi obrane također ograđivali, i to drvenom ogradom (Francuzi bi rekli palissade, prema palis – kolac), gustom poput falange, grčkog bojnog reda, pa otuda balkanizam palanka – gradić, stražara. Turcizam duvar, u značenju zid, danas je vrlo rijedak, a sačuvao se u izreci dotjerati cara do duvara, tj. nemati izlaza odnosno prisiliti koga na ustupak.

Svijetlo riječi