gadne riječi stanuju kada izađeš na ulicu
u vijestima
na plakatima
nismo iz životinjskog svijeta.
Čisto smo zlo.
Gadne korake množimo ulicama
i u politici a nikako da baš ti odlete u vazduh i
i nestanu u nebo kao magla.
Gadna nam je svakodnevna praksa kada otvaramo stakla naših kuća
garava nam je duša i bombom izeršetana glava
feler i geler kičmom puzi
i puzimo kao niska na lančicu
patrijarha
liježući sa njim svakog dana
Opkolila nas je njihova paranoja
njihov strah smrdi na svakom milimetru
dan bez pravde još traje
kolje svako grlo koje izgovori ono što im u uho riječ pretvara u mračni um
spotaknut o krivicu i zločin tranzicije. lupeži naši suvisli
doći će dan kada će trotoari biti klizavi i ledni
i kada će dojučerašnja lica lizati blato
kojim su nas pretvarali u glinene golubove i lutke u
zemlji lutaka na brdovitom i nikad ne prežaljenom Balkanu.
Kao I uvijek, postovana Ervina Dabizinovic nam prenosi fine price koje se desavaju na Balkanu, kao I one tuzne price koje su se nekada desile na brdovitom Balkanu. Balkan je cudan dio teritorije koji se jos geogravski nalazi u Evropi. Nekada davno putujuci do Indije I mojih prijatelja, zacudio sam se kad su mi kazali sta na njihom jeziku znaci Balkan. Kazu mi, Balkan je neka oblast blizu Evrope gdje zive tvrdoglavi ljudi I zene. Nastavi dalje, Balkan je neka osoba kojoj si nista ne moze dokazati. Tu zive ljudi I zene sa kojima je tesko saradivati. Zapisah to sve sto mi kazase u Indiju sad daleke 1986-e godine. Procitah price Ervine o nasim Balkancima I vidim da su moji prijatelji iz Indije bili u pravu. Sta se desilo 90-ih godina sa Balkancima, I sta se desava danas tu nemozemo nista fino da kazemo o Balkancima.
Poštovani Veljko,
ima tih naslaga što se tiče Balkana koliko želite. To što su neke oči vidjele u našim dio je njihovog okvira ali i onog što smo mi na Balkanu “odigravali” trudeći se da ne ispustimo niti jednu stvar koju su o nama govorili i definisali. Danas kada se pogleda teško da je onaj/one koju su označavali pojam Balkana, može da uđe u dubinu naše konstantne sirotinje i bijede na raskršću puteva. Naš nedostatak kapaciteta kada vam se i ne daje šansa da se to promjeni. No, ne bih da budem površna pno što želim reči jeste da agresija koja nam se spočitava kao dio genetike je opasna definicaja. I mi pripadamo kontruktima koji o svima postoje. Vražam se na to koliko su kontekst, društveno istorijski i svi faktori učestvovali na poimanje života i zajednice na brdovitom Balkan. Na žalost ja sam se devedesetih godina mučila sa Balkanom i mojim identitetom balkanskim kojeg lako mogu u pjesmi ali ga je trebalo izmjeriti u svim licima Balkana. Danas stojim da je taj dio mog identiteta upravo sve to što jeste i što se misli da jeste Balkan. Ali za razliku od vremena do devedesetih sada sam spremna da o tome ponešto kažem i napišem. Ni pohvale ni pokude a i jedno i drugo. Hvala vam za komentar dugo nisam čula sa druge strane eho na moje Hej.S poštovanjem