U našoj Prvoj fudbalskoj ligi igraju samo igrači poput Ronalda i Mesija, tereni su nam svjetski, posjećenost fudbalskim utakmicama je na zavidnom nivou, utakmice se nikada ne namještaju… – prava Premijer liga. Država doista ima problema sa korupcijom, nepotizmom, netransparentnim finansiranjem, partitokratijom, ali je sport, pogotovu fudbal, van toga. I tu smo lideri u regionu, Evropi, svijetu.

U toj i takvoj Prvoj fudbalskoj ligi igra i sin jednog poslanika. Sin mu je bolji igrač od Mesija i Ronalda zajedno, ali uprkos takvoj igri, igra u fenjerašu lige. Prije toga, igrao je u drugim timovima Premijer nam lige, bolje reći bio je rezerva jer treneri nikako nijesu prepoznavali njegovo vrhunsko fudbalsko umijeće. Zli jezici (a zlih jezika uvijek ima) kažu da on i nije neki talenat već obratno – fudbalski antitalenat, po naški – da veze nema (uh, nije baš najbolji izraz jer baš veze ima), ali mora da igra jer tata poslanik obezbjeđuje (ne)transparentno finasiranje kluba, normalno, iz naših a ne svog džepa.

Mesiju i Ronaldu, kada im baš ne ide igra navijači mogu da zvižde, opsuju ih, traže od trenera da ih zamijene. Ovome ne. Valjda zato jer Mesiju/Ronaldu očevi nijesu Narodni poslanici.

Na  jednom skorašnjem meču dio neznavene i iznervirane publike koja ne cijeni talenat i igru ovog fudbalera se upravo ponašala tako: zviždala mu, psovala ga, tražila da bude zamijenjen. Trener je popustio pod njenim pritiskom, fenjeraš je dobio utakmicu poslije njegove zamjene. Time je izvršen „udar“ ne samo na sina već i na oca – Narodnog poslanika i glavnog finansijera kluba državnim novcem. Možda i na državu čak,  jer,  da nema partije čiji je on poslanik ne bi bilo ni države, uprošćeno i prevedeno: propadne li njegova partija propašće nam i država. Narodni poslanik je, shodno svom poslaničkom mandatu i skromnosti, pozivao posredstvom telefona pojedine prepoznate „zviždače“ igre njegovog sina  poslaničko drugarski im objašnjavajući da to ne bi trebali da rade…

Za smijanje ili plakanje?

Što reći, kako definisati?

Poslanički turbo-folk, možda!?