Autor: Darko Pajića
Ako vam “cija” zakuca na vrata nećete se dobro provesti. Ne, nije pogrešno napisano, niti je riječ o zloglasnoj američkoj tajnoj službi. “Cija” je tek zajednički završetak različitih riječi, koje bi u svakom boljem riječniku trebale stajati pod posebnim poglavljem strave i užasa. Globalizacija, fiskalizacija, legalizacija, monetizacija, protekcija, korupcija, birokracija, inspekcija…
A ko vam “cija” zakuca na vrata nećete se dobro provesti. Ne, nije pogrešno napisano, niti je riječ o zloglasnoj američkoj tajnoj službi. “Cija” je tek zajednički završetak različitih riječi, koje bi u svakom boljem riječniku trebale stajati pod posebnim poglavljem strave i užasa. Globalizacija, fiskalizacija, legalizacija, monetizacija, protekcija, korupcija, birokracija, inspekcija…
I to je tek prvi izbor. Na onoj čisto pojavnoj razini čovjek i ne primjeti koliko ga muče politički pojmovi kao što su koalicija, opozicija, abolicija, centralizacija, kerumizacija ili frakcija. Odmah slijede i razne nezgode zbog kojih prijeti operacija, injekcija, obdukcija, kastracija i hospitalizacija, a ako vam ni ta nevolja nije dovoljna dignite kredit i platite solemnizaciju, preživite stagnaciju, inflaciju, devalvaciju ili običnu restrikciju.
Taman kad je spreman novi hrvatski pravopis, kojeg bi ovih dana trebao odobriti ministar Željko Jovanović valja konstatirati kako su male šanse za izbacivanje barem četiri-pet “cija” iz upotrebe. Na prvom mjestu po omraženosti u ovom je trenutku legalizacija i to s punim pravom. Riječ je o prilično dobro i perfidno osmišljenom sistemu izvlačenja novca iz džepova građana, koji su dovedeni pred svršen čin i nemaju izbora nego plaćati raznorazne usluge i takse po doista nevjerojatno visokim cijenama ukoliko se uzme u obzir slabo materijalno stanje većine stanovnika Hrvatske.
Dovoljan je samo jedan jedini balkon za trošak od 30-tak tisuća kuna, svota od koje se zavrti u glavi svakoj obitelji s prosječnim primanjima. Jer ispada da ne bi trebali ni piti ni jesti ni plaćati režije barem šest mjeseci samo da bi legalizirali jedan balkon. Razlog za to je jednostavan. Za legalizaciju bespravno izgrađenog ili dograđenog objekta nužno je nadležnom uredu dostaviti tri primjerka katastarskog plana ili geodetskog elaborata objekta, tri primjerka arhitektonskog elaborata, iz kojeg je vidljivo da je riječ o bespravnoj gradnji ili dograđenoj i još sijaset drugih “sitnica”, od državnih biljega do kazni u različitom iznosu, čija će ažurna naplata uslijediti kad se utvrdi stanje.
Svi tu prilično dobro zarađuju, a najviše arhitekti, statičari, općine i gradovi, vodoprivreda i sam državni proračun. Istovremeno, kvalitetna i dobro organizirana usluga s druge strane ne postoji, jer nema dovoljno ljudi koji bi obrađivali sve što je potrebno za legalizaciju. Platiti se državi i ostalima mora, ali zauzvrat treba čekati ili “podmazati” ako se nekome baš jako žuri. Paradoks svoje vrste leži u činjenici da je mnoštvo problema s danas nelegalnim objektima proizvela sama država, koja ubire sjajne prihode na vlastitoj nesposobnosti, jer su mnogi prije 20, 30 ili 40 godina uredno posjedovali sve što je u to vrijeme bilo potrebno i moguće ishoditi za legalnu gradnju.
Samo što to danas više nije dovoljno, pa je zbog čiste neimaštine, mnogima jedini izbor nastaviti živjeti u stanu ili kući koju su svojim rukama izgradili i čekati kad će ih država žestoko opaliti po džepu s kaznom koju ionako ne mogu platiti, jednako kao ni legalizaciju. Nema razlike za one koji imaju jednu jedinu obiteljsku nekretninu ili za one koji broj nelegalno izgrađenih objekata ne mogu izračunati na prste samo jedne ruke.
Važno je samo da plate. Neslužbeno se procjenjuje da bi građane legalizacija ukupno mogla koštati gotovo sedam milijardi eura kad jednog dana cijela priča završi. I to je najvažniji cilj. A sve opcije kojih itekako ima, a omogućile bi da provedba famozne legalizacije ne bude bezočno i maksimalno deranje kože, nisu ni uzete u obzir. Čak ni na razini da uvjeti i cijene budu svima jednake u svim dijelovima Hrvatske. Legalizacija je tako postala odličan državno-privatni biznis pod geslom velikog pospremanja i uvođenja reda. Jest da građani nered nisu ni uvodili, ali ga svakako trebaju platiti.
Stoga se i razne “cije” neovisno o novom pravopisu moraju nastaviti često i neprestano koristiti, jer Ustavni sud sigurno nema namjeru rušiti Jovanovićev pravopis zbog toga što su pojedine riječi sinonim za bezočnu eksploataciju, pljačku i gaženje ljudskih prava. Objektivno govoreći njima bi to bila prevelika zajeban(cija). Stoga preostaje vidjeti ima li što novo u pravopisu kad je riječ o opisivanju ljudske muke. Dotle nam ostaju frustra(cije), komplika(cije), restrik(cije), a možda i halucina(cije) na ovom ili onom odjelu katastarskih i zemljišnih ureda.
0 Comments