Želio je da se vjenčamo. Dao je već i imena djeci. Ja sam samo zbunjeno ćutala. Prestao je biti više pažljiv, kao što je bio prvih mjeseci naših susreta. Ja sam tu i biću uz njega dok god je on to zamislio. Planinarili smo.
Zapazila sam kamenu konstrukciju koja mi djelova gotovo savršena za klesanje. Napraviću dobar komad. Već sam fiktivno izvajala neku figuru. Težak je, al ga želim. On mi se smijao. Nije mu se dopadala moja sklonost ka umjetnosti, jer je mislio da je to budalaština. Od toga nema zarade. Eto zato. I nosila sam taj kamen,sama. Reljef je stvarao od mojih dlanova, al nema veze. Ponosno se spuštam niz planinu. Svađali smo se kad god bih ogovarala Munka, Pikasa, Dalija.
“Zaljubljena si u njih?!”, dobacivao mi je bezobrazno.
Bilo je napetosti i zbog toga što sam imala veću platu od njegove. Ljutili su ga komplimenti koje su mi udijeljivali njegovi drugovi. Sve ga je nerviralo. I tako me je povređivao. Kaže da je problem u meni, u mojoj preosjetljivosti. Svaki njegov potez je neupitan. Želi svadbu. Otišla sam vozom i više se kod njega nisam vraćala. Plakala sam. Dugo, dugo, i predugo nakon toga je boljelo. Kaže da će doći kod mene i da će se promijeniti.
Onda mi je pružio ruku on. Ima djevojku već osam godina. Pričao bi kaže sa mnom danima i danima. I ja sa njim. Umjetnik je. Ali ne želi da napusti curu. Želi i mene. Kaže da je mislio da me “startuje” prije godinu, ali su mu rekli da imam momka. Poštenjačina. Folirant. Zove me na večeru, kod njega. Želim i ne želim. Više zbog nje. Ne želim da budem uzrok nečijoj suzi.
„Imaš djevojku. Ne javljaj mi se više“.
Rekla sam mu da prestanemo sa dopisivanjem. Odbijala sam ga, ali je uporan. Onda sam počela da mu govorim ružne stvari kako bih prizvala antipatičnost. Uspijevam, iako svaki put zadrhtim kad me dohvati. Kad se pojavi. Kad sjedne pokraj mene. Ali navučem lice ravnodušnosti. Dobra sam glumica. Izgleda.
A on je tih. Ćutljiv. Javi se bojažljivo. Indirektno provuče po koji kompliment. Šetamo, pijemo kafu. Ali ja treba njega da „smuvam“, zaprosim i oženim.
Spustih pesnice i istegnuh vrat.







0 Comments